subota, 08.08.2009.

Pred tobom je dalek put...

Američki pjesnik, slikar, esejist i dramatičar Edward Estlin Cummings (1894.-1962.), poznat kao E. E. Cummings, zapisao je kako je potrebna hrabrost da bi odrasli i postali tko zaista jesmo.
Biti ono što jesmo nije uvijek jednostavno, ali oslobađa. Oslobađa od navezanosti na sliku koju želimo da drugi ljudi imaju o nama, sakrivajući pravu sliku o sebi. To može dovesti do toga da i sami počnemo živjeti u nekom svijetu svojih želja a propuštamo živjeti konkretnu stvarnost u kojoj se nalazimo.
Ne odustati u odrastanju nalazi se u neprestanom nastojanju da budemo Ljudi – slika Božja u svakodnevnim malim prilikama života. Drugim riječima da budemo ono što zaista jesmo, a Bog nam je na tome putu nezaobilazna potpora i snaga.
U Starom zavjetu u 1. Knjizi o kraljevima čitamo o proroku Iliji kako je umoran od života odlučio odustati: "Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." Bog mu daje snagu da ne odustaje već da ide dalje, daje mu hranu i poručuje: "Pred tobom je dalek put."

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 16:37 • Komentari (6) • Isprintaj#

subota, 01.08.2009.

Velike misli

Koliko vam znače misli velikih ljudi? Postoje neke misli, koje su izrekli “veliki ljudi“ i koje su vrlo duboke i govore o biti ljudskog postojanja. Takve misli rado pamtimo, bilježimo ih i u zgodno vrijeme ih se prisjetimo ili ih citiramo. To su misli koje u nekim trenucima života mogu biti poput svjetiljke u mraku…
Prihvaćamo li Sveto Pismo kao riječi koje govore velike istine za ljudski život, kao putokaz i smjer ljudskog hoda prema Životu? Priča jedan umirovljeni profesor filozofije, kako je u svojim predavanjima često običavao citirati Sveto Pismo, jer je u njemu, kako sam kaže, sadržana najveća mudrost života. Međutim, priča taj profesor, kako je izbjegavao studentima reći da se radi u biblijskim riječima. Naime, kad bi to pokušao, neki studenti su te misli odmah protumačili kao konzervativne ili neshvatljive. Kada je odlučio ne reći da se radi o Svetom Pismu, te su riječi bile shvaćene kao velika mudrost…
Postoji li mnogo ljudi koji imaju predrasude prema Bibliji? Je li čovjeku dvadesetprvog stoljeća potrebna Božja Riječ? Vjerujemo li da u Bibliji susrećemo Božji govor čovjeku? Sluga Božji, Josip Stadler (1843-1918), nadbiskup vrhbosanski i Utemeljitelj Sestara služavki maloga Isusa, svojevremeno je napisao: “Središte svih vremena, središte ovog stoljeća i središte budućih stoljeća, središte svega svijeta, svega ljudskog roda i svakog pojedinog čovjeka je Gospodin Isus Krist, Sin Božji i sin Marijin. Iz tog središta sve proizlazi i njemu se sve vraća – prema Bogu i vječnosti.“
Objavljenje Božje istine za čovjeka pronalazimo u Svetome Pismu, prema tome, usuđujem se reći, da bi Božja Riječ trebala biti središte naših životnih traženja, jer u njoj pronalazimo Božji govor čovjeku, svakome od nas. Uzmete li ponekad Bibliju u ruke i pročitate barem nekoliko redaka, bilo da u njoj tražite životnu mudrost ili Boga koji vam progovara?
Pred nama je blagdan Preobraženja Gospodinovoga. O tom događaju, kada se Isus pred trojicom svojih učenika na brdu taboru pokazao u svojoj slavi, pišu Markovo, Matejevo i Lukino Evanđelje, a kao svjedok tog događaja piše i sam apostol Petar, kada govori da navještaj Kristovog evanđelja znači više od ljudske mudrosti. “Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu.“ (2Pt 1,16-19)
Ove riječi pozivaju svakoga čovjeka da pronađe upravo u evanđelju nadahnuće za život, za poniznost i otvorenost za Boga i bližnjega. Tada ćemo slijediti i nadbiskupa Stadlera, koji je govorio o obnovi ljudskog srca i to po naočigled jednostavnoj formuli: “Imaj prema Bogu djetinje srce, prema bližnjemu majčinsko srce, a prema sebi kritičko srce.“ Iskustvo takvog srca nam je znano iz svakodnevice, samo trebamo u to srce ugraditi evanđeoski duh.


Autor: Anđelko Igrec
Izvođači: članovi mješovitog zbora varaždinske katedrale Chorus Angelicus
Snimili i obradili: Miljenko Rugani i Krunoslav Novak

Objavljeno u 16:30 • Komentari (1) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se