subota, 25.07.2009.
5+2=5000 ili još više?
Slažete li se s ovim matematičkim računom? Jasno je odmah da se ne radi o nekoj klasičnoj jednadžbi, jer se u takvim jednadžbama ne koristi se veznik „ili“ kojega sam ja upotrijebio. No i bez toga i bez obzira na to što su školski praznici, mislim da bi gotovo svaki osnovnoškolac prepoznao pogrešku u ovom ponuđenom zbroju. Suma, koju možemo zbrojiti na prste ruku, nikako ne može biti jednaka pet tisuća. Međutim, taj račun i nije posve pogrešan, samo ako ga ovaj put pogledamo iz jednog drugog kuta razmišljanja. Rekao bih da nas u ovom slučaju, matematika nas može poučiti, da čuda postoje i danas.
Prisjetimo se evanđeoskog teksta koji smo netom čuli i koji opisuje događaj u kojemu je Isus s pet kruhova i dvije ribe nahranio pet tisuća ljudi. Kada je ugledao silno mnoštvo ljudi, pozvao je Filipa i dopustio mu da razmišlja matematički, kada ga je pitao: “Gdje da uzmemo kruha da ovi blaguju?“ Isus saznavši da nemaju više od pet kruhova i dvije ribe: “uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: 'Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!' Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: 'Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!'“ (Iv 6,11-14)
Ovo je samo jedno od Isusovih čuda o kojima nam evanđelja svjedoče. Sve što Isus čini, čini iz ljubavi za čovjeka. Njegova ljubav ne ograničava se na tome da od nje primimo minimum koji nam je potreban, nego se ta ljubav razlijeva kao da nam govori: “Podijeli taj dar s drugima.“ Prema tome, ako želimo jednadžbu iz naslova ispravno matematički postaviti, trebali bi napisati ovako: (5+2)x>5000. U toj jednadžbi, nepoznanica x=ljubav. Sada jednadžba postaje razumljiva i prihvatljiva. Možemo to vrlo lako provjeriti, ako umjesto znaka “x“ stavimo bilo koje ljudsko djelo nadahnuto ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
Kolika je ljubav jednog svećenika, redovnika, redovnice, vjernika koji svoj život daruju služenju Bogu i ljudima? Kolika je ljubav majke i oca, koji su spremni žrtvovati se i darovati potpuno za svoje dijete. Nije li nemjerljiva i prijateljska ljubav, kojom iz ljubavi prema prijatelju spremno ostavljamo svoje probleme, da bismo mu priskočili u pomoć. Konačno, nije li takva nesebična ljubav ona, koja se ne može izmjeriti i koja se jednostavno razlijeva i onoga kome je darovana ne ostavlja ravnodušnim, već ga potiče da i sam ljubi.
Ljubav je ona koja je sposobna pokrenuti svijet. Zato smo pozvani da svoju ljubav krijepimo i hranimo na stolu istinske Ljubavi. Ta ljubav očituje se u slavljenju svete mise, koja nam čini prisutnom Kristovu žrtvu, Njegovu bezgraničnu ljubav kojom se darovao za svakoga od nas. Ta žrtva koju slavimo u svakoj svetoj misi, razmišljajući nad Božjom riječi, hraneći se na stolu Tijela Kristovoga postaje dio svakoga od nas, ako dopuštamo da se i nama daruje. Prihvaćajući taj dar, sposobni smo i sami postati iskreni darovatelji ljubavi.
Kada čitamo evanđelje i izvještaje o Isusovim čudesima, primijetimo da je ponizna vjera u Boga ona, koja potiče i pokreće Njegovu ljubav. Kada Isus čini čudo, najčešće govori: “Idi, vjera te tvoja spasila.“ Zato, ne zaboravimo u svom životu, da onoga koji vjeruje Bog nikada ne šalje kući praznih ruku.
Objavljeno u 16:54 • Komentari (9) • Isprintaj • #
