subota, 04.07.2009.
Život je sada
Listao sam neki dan jednu gotovo zaboravljenu pjesmaricu i čitao tekstove različitih pjesama… Zaustavio sam se na pjesmi s naslovom “La vita é adesso“ (Život je sada). Autor pjesme je poznati talijanski kantautor Claudio Baglioni. Iznenadio sam se nad tekstom, koji zapravo čovjeku doziva u svijest stvarnosti života koje često previdimo, a zadiru duboko našu ljudsku egzistenciju. Autor pjeva o životu koji živimo u starom hotelu koji se zove Zemlja, ali koji je pun iznenađenja i prilike da slušamo, da upoznajemo, da rastemo… Stihovi pjesme govore u svakodnevnim stvarnostima našega života: teški rad, kava na otvorenom, kiša, popodnevni umor, oblaci koje rastjeruju zvona, dječje grimase na staklu… Iz teksta ove pjesme proizlazi poticaj da u takvim stvarnostima života pronalazimo sebe, da pazimo da se ne izgubimo u buci i da usred svijeta ne ostanemo sami. “Ti si taj, koji nosiš svoju ljubav stotinama tisuća ulica, jer ne postoji kraj, sve ako se i san neki rasprši...“
Vrlo često način funkcioniranja društva ostavlja dojam, da nam je lakše voditi i živjeti živote drugih. To se očituje kad pokušavamo oponašati neke ljude, nerijetko likove iz televizijskih serija, ali i kada pokušavamo rješavati probleme drugih ljudi ili upirati prstom u našu viziju njihovih životnih nedostataka, a da pritom sebe ne vidimo.
Pjesma o kojoj sam govorio završava poticajem da ne dopustimo da nam prođe ijedan dan a da nismo susreli sebe kao sinove i kćeri prekrasnog neba, jer “život je sada“. Zaista, ovo što se događa danas, sada u ovome trenutku, pa i kad čitate ovaj tekst, vrijeme je u kojemu se možemo radovati životu, onom što imamo i nosimo u sebi, te prilika da to darujemo drugima. Tu se nalazi poticaj istinske slobode svakog čovjeka, da živi svoj život otvoren prema radostima i traženju puta prema Stvoritelju.
U Knjizi Sirahovoj čitamo: Bog “je sam u početku stvorio čovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ (Sir 15, 14-17)
Pitanje koje nadolazi čitajući ovaj tekst je: a što ti biraš – vatru ili vodu; život ili smrt? Ovo pitanje djeluje vrlo oštro, ali mi se čini da ga upravo tako trebao postaviti. Jer nismo odabrali život, ako ne živimo svoj, nego tuđi život i ako ne dopustimo sami sebi da budemo originalni, ili s druge strane da se bavimo svime osim samima sobom.
“Život dakle biraj…“ (Pnz 30,19) riječi su izgovorene Izraelskom narodu kad je Bog s njime sklopio savez. To su riječi koje je i svaki od nas pozvan provoditi u djelo u svojem životu.
Objavljeno u 15:42 • Komentari (10) • Isprintaj • #
