subota, 27.06.2009.

Briga

“Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.” (Mudr 2,23)
“Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.” (2Kor 8,9)
"Ne boj se! Samo vjeruj!" (Mk 5,36)

Izdvajajući ove citate iz čitanja XIII. nedjelje kroz godinu, pratila me je ova misao: Bog se brine za čovjeka.
Stvorio nas je za bermrtsnost (Mudr 2,23); postao je čovjekom da bi nas spasio (2Kor 8,9); prati nas na putu života i hrabri u našoj vjeri (Mk 5,36)

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 16:13 • Komentari (3) • Isprintaj#

subota, 20.06.2009.

Oluja

“Uvečer istoga dana kaže (Isus svojim učenicima): ‘Prijeđimo prijeko!’ Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: ‘Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?’ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: ‘Utihni! Umukni!’ I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: ‘Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?’” (Mk 4,35-40)

Isus je zaspao i učenici plove bez straha dok se ne dogodi oluja, koja gotovo da prevrće lađu. Ne događa li se toliko puta da se čovjek osjeća sam i ostavljen od ljudi ali i od Boga u različitim tjeskobama i nemirima života? Nije li slika Isusa koji spava dok se učenici sami bore s olujom toliko često ponavljana u našim životima, dok nam se čini da nam se život raspada i da ostajemo potpuno prepušteni sebi i valovima koji nas nose?
Ne propustimo primijetiti da Isus ipak spašava učenike iz oluje. Tako dugo dok su učenici sami svojim silama nastojali savladati oluju, bili su nemoćni. Probudivši Isusa, nisu od njega tražili da učini čudo, nisu očekivali što će Isus učiniti, samo mu govore: „Zar ne mariš što ginemo?“ Isusu ne treba više od toga, taj vapaj mu je bio dovoljan poticaj da učini čudo na moru. Kako se mi molimo Bogu u našim potrebama? Vapaj Isusovih učenika s lađe koja se zatekla u oluji poučava nas kako nam valja moliti. Moliti u našim potrebama poput učenika znači prije Bogu izraziti povjerenje da vodi naš život i dopustiti mu da on u svojem naumu djeluje onako kako nas vodi sigurnim putem prema drugoj obali, prema spasenju, prema uskrsnuću.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 20:16 • Komentari (6) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com