srijeda, 21.01.2009.

Čarobne riječi

Hvala, molim, izvoli, oprosti su riječi, za koje kažemo da su čarobne, jer otvaraju mnoga vrata. Vrijednosti koje u sebi nose spomenuti izrazi, roditelji nastoje prenijeti na djecu, kao i nastavnici i drugi koji sudjeluju u njihovom odgoju. Istina, nije uvijek lako reći te riječi. U različitim situacijama osjećamo da bi netko drugi trebao nama biti na usluzi, biti nam zahvalan, ili tražiti oproštenje. Ono što nas sigurno oslobađa jest pobijediti samoga sebe, iako je to ljudski gledano slabost, kao i pristupiti prvi.
Kome smo dužni najviše zahvalnosti? Kad zahvaljujemo za kruh, zahvalni smo za godinu koja je iza nas i koju smo mogli proživjeti kao i za novu u koju smo već dobrano zakoračili. Zahvalni smo za sve dobre ljude koji su ugradili dio sebe u naš svagdanji kruh, to jest u naše svakodnevne potrebe da možemo živjeti. Zahvalni smo isto tako za povjerenje koje možemo imati jedni u druge i na taj način izgrađivati zajednicu iskrenih odnosa – obiteljskih, prijateljskih, društvenih…
Svi ovi oblici zahvalnosti koji su spomenuti, a i mnogi drugi, upućuju nas na Boga, u kojemu svaka zahvalnost ima svoje ishodište. Zahvalnošću za kruh, zahvaljujemo Bogu za Njegovu prisutnost među nama upravo pod prilikom kruha.
Isus je po kruhu i vinu odlučio na materijalni način ostati prisutan među nama. Kad u svetoj misi prinosimo kruh, svećenik izgovara: „Blagoslovljeni si Gospodine, Bože svega svijeta, od tvoje darežljivosti primismo kruh, ovaj plod zemlje i rada ruku čovječjih, postat će nam kruhom života.“
Možemo li svoje bolesti, neprihvaćenosti, samoće ili bilo koji drugi oblik trpljenja povjeriti Bogu? Odgovor je da jer na taj način po našim žrtvama i odricanjima postajemo oni, koji nastavljaju Božje spasiteljsko djelo prikazujući ih za svoje spasenje i za spasenje svih ljudi.
Gdje je u ovom razmišljanju mjesto zahvalnosti? Što više povjerenja dajemo Bogu, to više nam daje snagu da svoje žrtve nosimo radosno i zahvalno. Najveću zahvalnost dugujemo upravo Njemu, Isusu Kristu.
Poznati pisac J. W. Goethe napisao je: "Ako sretnemo nekoga ko nama duguje zahvalnost, odmah se toga sjetimo. Koliko smo, pak, puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost, pa se toga nismo sjetili."
Na zaboravimo u životu na čarobne riječi, jer one vode prema zahvalnosti. Ne zahvalnosti koju očekujemo, nego ona koju darujemo drugima, i Bogu.

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 09:44 • Komentari (1) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com