petak, 05.12.2008.

Od svetog Nikole do Božića


Predbožićno i božićno vrijeme obilježeno je darivanjem, koje počinje blagdanom svetog Nikole. Lijepo je biti dionik radosti onoga kojega smo obradovali nekim, pa i najmanjim darom. Isto je tako ugodno kada se netko sjeti nas i obraduje nas svojim darom. Ipak se čini kao da sve više ponestaje kreativnosti u darivanju, pa se u užurbanom stilu života pokloni najčešće kupuju, onako usput, u prodavaonicama u kojima pronalazimo, već pripremljenu, prilično široku ponudu poklona. Dogodi se tako da možda zgrabimo nešto što nam se u prvi mah čini prikladno i bez puno razmišljanja zadovoljni što je izbor napravljen tako brzo, kupujemo poklon. Uštedjeli smo vrijeme i skinuli još jednu brigu s leđa. No, taj poklon, ma koliko bio vrijedan, sam za sebe predstavlja površnu vrijednost i ne izriče osnovni smisao darivanja. Želim reći da je puno važnije od materijalnog sadržaja dara, pristup osobi koju darujemo.
Jedan dječak koji je primio lijepi poklon od svetog Nikole preko svojih roditelja, ostao je tužan, jer po njegovom mišljenju to nije bio dar koje je želio. On sam zaključuje, da je želio puno, puno više. Želio je da se mama i tata više toliko ne svađaju. Je li taj dječak očekivao previše? Istina, primio je poklon od roditelja, ali nije iz njega uspio shvatiti da su roditelji to učinili iz ljubavi. Ne isključujem ovdje činjenicu da roditelji tog dječaka zaista vole. Veliki odgojitelj mladeži, sv. Ivan Bosco kaže da mlade nije dovoljno voljeti, nego da ih trebamo voljeti tako da oni prepoznaju i osjete da su voljeni.
Spomenuti dječak, razočaran s neispunjenom željom nas može malo potaknuti na razmišljanje o načinu na koji darujemo druge. Darovati nekoga, napose ako se radi o bliskoj nam osobi, ne uključuje samo darovati poklon. Dar u sebe uključuje i dio osobe koja daruje. U želji da darujemo drugu osobu, možda je puno važnije pokušati osluškivati što je to što će uistinu obradovati tu osobu. Darivanje po sebi ne treba biti vezano samo uz neki umotani materijalni poklon.
Ako se možda nismo baš iskazali darovanjem pravog osobnog dara onima koji su nam dragi i koje volimo, imamo prilike i za Božić darovati. Blagdanom Božića slavimo Boga koji se darovao čovjeku. Možda je tu ključ našeg pravog darivanja: darovati se drugome na pravi način. Preispitati svoju iskrenost i ljubav u našim odnosima prema djeci, roditeljima, bakama i djedovima, braći i sestrama, prijateljima… Mislim da je temelj pravog darivanja upravo u ovim vrijednostima, koje se izvana ne vide, ali se duboko u srcu nose.
Možda nam u takvom razmišljanju može pomoći i ova sms poruka, koja ovih dana kruži po zaslonima naših mobitela:
“Šaljem ti po svetom Nikoli darove: radost, da sjaji u tvojim očima; ljubav, da odsjeva na tvom licu i mir, da prebiva u tvome srcu. Nosi te darove uvijek sa sobom!“

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 21:14 • Komentari (4) • Isprintaj#

<< Arhiva >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com