nedjelja, 30.11.2008.

Čekati ili iščekivati? - Pitam samo sretan

I. Nedjelja došašća

U našem ljudskom životu isprepliću se različiti oblici čekanja, očekivanja i iščekivanja. U bolničkim čekaonicama čekamo da bude prozvano naše ime i da dođemo na red; u trgovinama čekamo da budemo posluženi, ili na kasi da platimo ono što želimo kupiti; na stanicama čekamo autobuse ili vlakove… Takva čekanja po sebi ne sadrže posebnu mogućnost da se aktivno pripremamo da dođe red na nas, osim što si možemo skratiti čekanje čitajući novine ili u razgovoru s nekime tko uz nas čeka svoj red.
Ipak postoje i druge stvarnosti našeg života za koje se pripremamo ili na koje čekamo. Spomenuo bih tu na primjer iščekivanje rođenja djeteta u obitelji. Događa se upravo da maleno dijete već prije rođenja promijeni dinamike i raspoloženja u obitelji, među prijateljima obitelji koja očekuje rođenje djeteta. Svi se nekako radosno pripremaju za dolazak darovanog ljudskog bića. Razmišlja se o njegovom imenu, priprema se u kući mjesto za njega... Dijete rođenjem ulazi u društvo i doslovno mijenja povijest života ljudi koji ga okružuju; postaje dio njihovih života. I sam Bog je postao čovjekom u liku malenog djeteta. Može li čovjek današnjeg vremena pronaći mjesta za dolazak tog Novorođenog, koji nije promijenio samo povijest svojih najbližih, nego i povijest čitavog čovječanstva i darovao joj sasvim drukčiji smisao. Kada u Došašću razmišljamo o iščekivanju Gospodinovog dolaska, neka nas vodi misao: “To maleno Dijete za mene se rađa i želi promijeniti moj život.“
Pripremajući se za Božić nastojat ćemo biti revniji u molitvi, dobrim djelima. To uključuje odluke da svakodnevni život učinimo ljepšim. Na primjer, u onim svakodnevnim monotonim čekanjima možemo vidjeti priliku da možda u bolničkoj čekaonici poslušamo čovjeka, koji svoju priču nema kome ispričati, u trgovini ćemo primijetiti osobu koja je iza nas, a teško stoji i pustiti ju ispred sebe… Tako i naša čekanja mogu biti iščekivanje. Biti pažljiv prema drugome je odgovor na poziv da ljubimo Boga, a Bog je prvi ljubio nas. I ne zaboravimo: dobre odluke ne prestaju poslije Božića!

Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 12:45 • Komentari (5) • Isprintaj#

petak, 21.11.2008.

Kralju svih kraljeva

Slavimo ga vjerujemo u njega. Isus Krist je istiniti kralj. No, on ne traži protokol, možemo mu doći svakodnevno. Možemo ga susresti u Njegovoj riječi, u Euharistiji i konačno u čovjeku pokraj sebe… Isus je svojim učenicima rekao: “Vas sam nazvao prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.“ (Iv 15,15) Iz ovih riječi možemo naslutiti, osjetiti se počašćenima, što nam Kralj i Bog želi biti prijatelj i što nam to zaista jest. On nam je pokazao svoju prijateljsku, božansku i spasiteljsku ljubav time što je svoj život položio za nas, kako bismo po zaslugama njegove muke, smrti i uskrsnuća mi imali život.
Kada je Isus bio pred Pilatom u sudnici, Pilat ga je upitao je li on kralj. Isus mu je odgovorio: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." (Iv 18,36) Isus nije kralj poput kraljeva ovoga svijeta. Njegovo kraljevstvo nije vezano uz teritorij na zemlji, nego uz čovjeka i njegovo srce. Gdje postoji vjernik, koji je iskreno prigrlio Evanđelje i nastoji ga provoditi u život, nalazi se i sjeme Božjeg Kraljevstva na ovoj zemlji. Vođeni Kraljem, koji nas ljubi i koji nam je prijatelj, nemamo razloga da ga ne nasljedujemo. Nasljedovati ga, često znači zanemariti svoje želje i staviti na prvo mjesto drugoga čovjeka, po kojemu nam Bog dolazi. Svojom željom i nastojanjem da po njegovoj milosti dobivamo snagu da možemo doprinositi rastu Njegovog Kraljevstva u svojim životnim prilikama.




Bogoslovski bend iz Zagreba 2007. na festivalu Dobrog Pastira u Varaždinu
/ Kadrovi filma: "Isus iz Nazareta" (Franco Zeffirelli)

Objavljeno u 10:54 • Komentari (11) • Isprintaj#

subota, 15.11.2008.

Bazen

Nakon što sam postavio ovu fotografiju na Internet pod naslovom „Bazen“, dobio sam ovu sms poruku: „Fora! Bazen? Da mi je barem tako nadohvat ruke.“ Ta me poruka potakla na razmišljanje nakon kojeg sam odgovorio: „U tome i jest stvar što ti je bazen nadohvat ruke. Samo ga trebaš prepoznati i zaplivati.“
Tijek misli više nije bio vezan uz konkretnu osobu od koje sam primio poruku, nego sam nastavio razmišljati o metafori koja je proizašla iz fotografije povezane s naslovom. Čini mi se vrlo primjenjiva na ljudski život. Ukoliko umjesto da živimo svoj, živimo živote drugih ljudi, po njima čačkamo i bavimo se tuđim životima, nismo zaplivali u vlastiti život. Tada živimo život koji nas neprestano preskače nadilazi i uviđamo razloge svojih problema negdje drugdje, a najčešće su zapravo u nama samima. Baviti se njima i svojim životom i kvalitetom života znači zapravo zaplivati. Ako volite kupanje i plivanje shvatit ćete da je to vrlo lijepo iskustvo. Čak i kad naiđu valovi i možda popijemo vode koja je uglavnom bljutava, nakon što smo prevladali val i neugodnost, zahvalnost i radost zbog daha koji smo ponovo dobili je neizmjerna.
Tako je to u životu. Izmjenjuju se ugodni i lijepi s teškim i manje lijepim trenucima. Ipak najvažnije je zaplivati. Možete li zamisliti da odete na kupanje, a niste se okupali? Koliko je od toga teže iskustvo čovjeka koji zaključi da je proživio život, u kojemu je zanemarivao uvijek iznova otkrivati ljepotu upoznavanja sebe, drugih ljudi i svega što ga okružuje. Upoznajući sebe neprestano pronalazimo nove mogućnosti da drugima budemo na radost.
A kad nastupi nesigurnost i strah, ne nedostaje nam ohrabrenja u Isusovim riječima: „Ne boj se, samo vjeruj.“ (Mk 5,36)



Image and video hosting by TinyPic

Objavljeno u 12:47 • Komentari (5) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com