četvrtak, 30.10.2008.

“Blago njemu…“ 1

Za koga to Isus u Evanđelju govori “Blago njemu…“: blago siromasima duhom; blago ožalošćenima; blago krotkima; blago gladnima i žednima pravednosti; blago milosrdnima; blago čistima srcem; blago mirotvorcima; blago progonjenima zbog pravednosti. (usp. Mk 5, 3-10). Ovakva logika razmišljanja kao da izlazi iz svih okvira racionalnog shvaćanja smisla života i njegove vrijednosti. No, ako bolje promotrimo ova blaženstva, o kojima Isus govori, vidjet ćemo da zapravo sadrže one kreposti, odnosno one vrednote, koje su prepoznatljive i koje vode prema Bogu – jednostavnost, razumijevanje ljudske patnje, blagost, pravednost, čistoća srca, mirotvorstvo... Nastojati te vrednote prihvatiti i živjeti ih kao kreposti, čini nas prepoznatljivima. Kad kažem prepoznatljivima, želim reći, da provođenjem spomenutih kreposti u život, svaki od nas zapravo izvlači najbolje iz sebe i postaje poseban, drugačiji, a upravo nas je takvima Bog stvorio – na svoju sliku – posebna, jedinstvena i važna.
Spomenuti tekst iz Evanđelja u kojemu Isus govori o blaženstvima čitamo u liturgijskim slavlju na svetkovinu Svih Svetih. To je dan, kada slavimo nebesku proslavu onih, čija imena nisu u kalendaru i koji nisu proglašeni svetima, ali koji su težili prema svetosti i zavrijedili nebesku slavu. Na tom putu nalazi se svaki od nas. Čini mi se vrlo važnim prihvaćati svakodnevno poziv na svetost, koji smo pozvani ostvarivati životu. Neka taj poziv bude nadahnut upravo na Isusovim blaženstvima, jer ona su putokaz za naš životni hod prema vječnosti. U tom hodu molimo s povjerenjem zagovor nebeske proslavljene Crkve svetih, a molimo i za one koji završavaju ili su završili svoj hod da ih Gospodin milosrdno primi u zajedništvo nebeske proslave.


Objavljeno u 16:32 • Komentari (2) • Isprintaj#

ponedjeljak, 06.10.2008.

“Blago njemu…“


Sigurno vam se dogodilo da ste čuli nekog kako govori: “Blago njemu!“; ili da ste to sami rekli ili pomislili za drugoga. Odakle dolazi takva pomisao? Čini mi se da ona često proizlazi iz naših, nerijetko sebičnih, kriterija tumačenja sreće ili blagostanja. Obično su takva tumačenja povezana sa zavišću prema drugome, koja nas ograničava da vidimo samo djelomično ono što drugi ima, a još manje smo u takvom stanju sposobni vidjeti sebe. Kriterij po kojemu tumačimo blagostanje drugoga veže se samo na ono što vidimo: bogatstvo, izvanjska ljepota, znanje, različite sposobnosti i vještine… Ipak svi znamo da takvi oblici blagostanja nisu preduvjet da netko bude sretan ili da možemo zaista reći “blago njemu.“
Vrlo je bitan čovjekov stav prema onome što ima i prema onome što jest. Prisjetimo se Pavlove poslanice Korinćanima kad govori da sav imetak i sve znanje bez ljubavi ne koristi ničemu. Usuđujem se iz toga zaključiti da je kriterij čovjekovog blagostanja ljubav, koja oplemenjuje sve ono što imamo i što jesmo. Čovjek kao biće ostvaruje se u odnosu prema drugome čovjeku i prema Bogu koji ga vodi prema upoznavanju samoga sebe. Za čovjeka koji, u tom smislu, svime onime što posjeduje, što zna, što jest…, oplemenjuje sebe i druge, po kriteriju evanđeoske ljubavi, možemo reći “Blago njemu“, jer se u takvom pristupu nalazi put prema smislu života i svijeta.

Objavljeno u 11:01 • Komentari (5) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se