četvrtak, 30.10.2008.
“Blago njemu…“ 1
Za koga to Isus u Evanđelju govori “Blago njemu…“: blago siromasima duhom; blago ožalošćenima; blago krotkima; blago gladnima i žednima pravednosti; blago milosrdnima; blago čistima srcem; blago mirotvorcima; blago progonjenima zbog pravednosti. (usp. Mk 5, 3-10). Ovakva logika razmišljanja kao da izlazi iz svih okvira racionalnog shvaćanja smisla života i njegove vrijednosti. No, ako bolje promotrimo ova blaženstva, o kojima Isus govori, vidjet ćemo da zapravo sadrže one kreposti, odnosno one vrednote, koje su prepoznatljive i koje vode prema Bogu – jednostavnost, razumijevanje ljudske patnje, blagost, pravednost, čistoća srca, mirotvorstvo... Nastojati te vrednote prihvatiti i živjeti ih kao kreposti, čini nas prepoznatljivima. Kad kažem prepoznatljivima, želim reći, da provođenjem spomenutih kreposti u život, svaki od nas zapravo izvlači najbolje iz sebe i postaje poseban, drugačiji, a upravo nas je takvima Bog stvorio – na svoju sliku – posebna, jedinstvena i važna.
Spomenuti tekst iz Evanđelja u kojemu Isus govori o blaženstvima čitamo u liturgijskim slavlju na svetkovinu Svih Svetih. To je dan, kada slavimo nebesku proslavu onih, čija imena nisu u kalendaru i koji nisu proglašeni svetima, ali koji su težili prema svetosti i zavrijedili nebesku slavu. Na tom putu nalazi se svaki od nas. Čini mi se vrlo važnim prihvaćati svakodnevno poziv na svetost, koji smo pozvani ostvarivati životu. Neka taj poziv bude nadahnut upravo na Isusovim blaženstvima, jer ona su putokaz za naš životni hod prema vječnosti. U tom hodu molimo s povjerenjem zagovor nebeske proslavljene Crkve svetih, a molimo i za one koji završavaju ili su završili svoj hod da ih Gospodin milosrdno primi u zajedništvo nebeske proslave.
Objavljeno u 16:32 • Komentari (2) • Isprintaj • #
