utorak, 29.07.2008.

Oštećena vaza 2

Prihvatiti sebe u svojoj ograničenosti daje nam mogućnost da se više približimo Bogu. Na koji način? Jednom prilikom čuo sam jednog propovjednika koji je rekao: “Zašto bi me moja ograničenost udaljavala od Boga? Moja ograničenosti me upravo treba voditi Njemu!“
To se odnosi na naše ograničenosti u svakom pogledu, a prije svega u našoj nesavršenosti u nasljedovanju Zapovijedi ljubavi. Bog ne osuđuje grešnika, nego grijeh. Zato je Isus toliko jasno govorio o izgubljenoj ovci, koju će pastir tražiti ostavivši devedeset i devet ovaca u svojemu stadu. Ili na drugom mjestu, gdje Isus govori da ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni…
Isus Krist je Bog koji traži čovjeka u njegovoj izgubljenosti i lutanjima. On nas želi podići i izliječiti. Želi nam biti blizu upravo onda kad prolazimo iskustva samoće, padova i slabosti.
Čini nam se teško prihvatiti takvog Boga, jer u takvim trenucima želimo biti sami i ne dopustiti nikome da nas “ometa“. Isus ne okreće leđa od nas. On pronalazi načina da nam pokaže svoju blizinu. Na nama je da Ga prepoznamo, jer je to dar po kojemu pronalazimo smisao svih neodgovorenih pitanja.
Jedan svećenik imao je na stolu svog ureda vazu s prekrasnim cvijećem, ali je ta vaza imala odlomljenom dršku. Ljudi koji bi dolazili kod njega imali su potrebu popraviti tu vazu ili mu reći da će mu kupiti novu. Međutim, svećenik bi odgovarao: “Hvala, ali ja sam upravo takvu vazu kupio. Ova vaza nije savršena, kao što nismo savršeni ni mi ljudi. Svi smo ranjeni i imamo svojih nedostataka, ali Bog je taj koji ih nosi zajedno s nama.“ Spomenuta vaza, iako nesavršena služila je tome da drži i najljepše cvijeće. Na sličan način i mi, sa svim svojim slabostima, budimo otvoreni dobroti, drugim ljudima - budimo otvoreni Bogu.

Objavljeno u 09:47 • Komentari (3) • Isprintaj#

ponedjeljak, 28.07.2008.

Oštećena vaza

Ograničenost naših shvaćanja, mogućnosti i postignuća možemo susresti na svakom koraku u svojem životu. U središtu ove konstatacije je pitanje kako se nosimo sa svojim ograničenostima, ali i uspjesima, svojim osobnim, drugih ljudi, znanosti...Uvijek možemo pronaći razloga zašto umanjiti nečiji uspjeh i njegovu vrijednost. Svako novo otkriće koje donosi znanost otvara beskraj novih pitanja i ograničenja. Štoviše, donosi i nove rizike i opasnosti…
Kad osjetimo svoju ograničenost i nesavršenost, čini mi se važnim i nezaobilaznim da podignemo pogled iz skučenosti svojih shvaćanja. Otkrit ćemo nešto novo u onome što nam je od Boga darovano još od početka stvaranja čovjeka. Bog je čovjeku povjerio upravljanje svijetom i u svojem stvoriteljskom naumu pozvao ga nastavi Njegovo djelo stvaranja.
To znači da sve ono novo i dobro što je plod našeg truda i zalaganja ima početak u Božjem daru. Te misli daju nam drukčiji pogled na našu nesavršenost, jer nam s jedne strane daju priliku da se radujemo uspjehu, ali nas i podsjećaju da ne zaboravimo na Boga koji je iznad svega i kojemu trebamo biti zahvalni.
Pozivajući nas na ljubav prema svakome čovjeku, Isus nam govori: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5,48) Ove Isusove riječi potiču nas na poniznost u našem životnom hodu prema poticajima evanđelja. Čovjek, kao vrhunac Božjeg stvoriteljskog djela je na prvome mjestu sa svim svojim nesavršenostima i slabostima. Svakome od nas darovana je prilika da budemo oni koji nastavljaju Njegovo djelo na ovome svijetu.

Objavljeno u 11:50 • Komentari (0) • Isprintaj#

srijeda, 09.07.2008.

Vrijeme godišnjih (od)mora 2

U prethodnom postu napisao sam da vrijeme odmora posvetimo i Bogu. Vjerujem da ne smatrate da nam je i od Njega potreban odmor. Mislim, da molitva i sveta misa ne ulaze u kategoriju naših obaveza, od kojih bismo se odmarali za vrijeme ljeta. Sjećam se, još u osnovnoj školi prije završetka svake školske godine, župnik nam je redovito govorio, kako kršćanin nije nikada na godišnjem odmoru. “To znači“, govorio je, “da nećemo zanemariti svoju potrebu za duhovnom hranom. Kao što hranimo svakodnevno svoje tijelo, pa i za vrijeme odmora, tako trebamo hraniti i svoju dušu bez obzira što je vrijeme godišnjeg odmora.“
Isus se također odmarao, pa je i učenike poticao na odmor: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“ (Mk 6, 31) Pronađimo vremena za sebe, za odmor. Odmor nam je potreban kao što nam je potreban i rad. Prof. Tomislav Ivančić uspoređuje rad s udisanjem zraka, a odmor s izdisanjem. Čovjek ne može cijelo vrijeme udisati zrak, kao što ne može cijelo vrijeme ni izdisati. Potreban je usklađeni ritam ovih dviju aktivnosti, da bi organizam mogao normalno funkcionirati.
Odlazite li potražiti svoj odmor u ljepotama prirode, ne zaboravite na Boga, koji je te ljepote stvorio. Kao što i psalam pjeva: “na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.“ (Ps 23, 2-3) Želim vam, da za vrijeme svojeg godišnjeg odmora, bez obzira gdje ga provodili, odahnete od svakodnevne vreve i da pronađete načina kako ćete se zaista odmoriti.



Objavljeno u 10:41 • Komentari (10) • Isprintaj#

utorak, 08.07.2008.

Vrijeme godišnjih (od)mora

Često govorimo, kako smo izgubili mirnoću, koju su imali ljudi prije. Bez obzira što su poznavali težinu života na jedan drugačiji, usuđujem se reći intenzivniji način od nas, imali su vremena. Dovoljno je da pomislimo samo na obrađivanje zemlje. Koliko je nekad bilo teže obraditi zemlju bez svih današnjih pomagala i strojeva koje imamo. Uza svu težinu, koju je donosio mukotrpan rad za puno manje plodova nego što ih na poljima ubiremo danas, ljudi govore, kako su uvijek imali vremena za odmor. Život je uvijek bio i bit će na svoj način težak, ali svaki uspjeh ili plod rada koji ubiremo, pruža nam zadovoljstvo i u njemu pronalazimo smisao našeg truda i napora.
Današnji tempo života i način funkcioniranja puno je drugačiji od onoga u prošlosti. Govori se o potrebi za godišnjim odmorom, kao prilici da se na nekoliko dana odvojimo od svakodnevne vreve života i potražimo mir u sebi, u društvu obitelji i prijatelja. Međutim, nerijetko ni to vrijeme ne provodimo u pravom opuštanju, jer navikli na svakodnevni način funkcioniranja, ne ostavljamo misli o poslu niti za vrijeme odmora. Osim toga, godišnji odmor za neke postaje “noćna mora“, jer odlazak na more ili u planine zahtjeva minus na računu, posljedice kojega će osjećati još nekoliko mjeseci. Nadalje, okruženi smo reklamama, koje promoviraju i nude najbolju zaštitu za kožu od sunca, najbolja jela, najbolja mjesta za odmor… U svemu tome kaosu, ostajemo izgubljeni i od odmora nam na kraju ne ostaje baš mnogo. Dogodi nam se, da nehotice za vrijeme odmora zaboravimo ono najvažnije - “odmoriti se“. A za odmor zapravo i nije potrebno tako puno. Potrebno je samo dopustiti da svakodnevni ustaljeni ritam bude prekinut, na način da vrijeme posvetimo stvarnostima koje su nam u životu drage – obitelji, prijateljima, prirodi…, Bogu.

Objavljeno u 18:07 • Komentari (1) • Isprintaj#

ponedjeljak, 07.07.2008.

Šalji dalje 2

Ovakvo razmišljanje može nam se činiti previše idealnim. U svijetu koji nas okružuje gledamo puno lošega što se događa. Međutim, nisu li upravo ideali stvarnost koja pokreće svijet, i koji nas potiču da ne prestanemo činiti dobro i onda kad nam se čini da ono nije prihvaćeno? Malo dobro djelo učinjeno drugom čovjeku iz ljubavi samom dobročinitelju čini zadovoljstvo, pomaže drugom čovjeku u njegovoj potrebi i potiče ga da se i sam mijenja i čini dobro. Upravo u takvom pristupu drugom čovjeku nalazi sjeme Božjeg Kraljevstva o kojemu Isus govori u prispodobama. Sjetimo se prispodobe o sjemenu. Isus govori: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." (Mt 4 26-29)
Kada govorimo o Božjem Kraljevstvu, skloni smo razmišljati da je ono negdje daleko, kao da se radi o nečemu što spada samo u govor o posljednjim vremenima i o kraju života… Međutim, na pitanje kad će doći Kraljevstvo Božje, Isus odgovara: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje među vama!" (Lk 17, 20-21) Prema tome, na nama je da nastojimo prepoznavati gdje je prisutno Kraljevstvo Božje. I ne samo to. Kao Kristovi učenici i sami smo pozvani doprinositi rastu tog Kraljevstva ljubavi, čineći dobra djela i upućujući one koje susrećemo da i oni nastave činiti dobro. Prema tome, poticaj drugome da čini dobro kao što je dobro od drugoga primio, možemo izraziti riječima: “Šalji dalje“, ili još i više Isusovim riječima: “Idi, pa i ti čini tako.“


Objavljeno u 12:08 • Komentari (3) • Isprintaj#

nedjelja, 06.07.2008.

Šalji dalje

Sjetio sam se neki dan američkog filma iz 2000. godine “Pay It Forward”, koji je u hrvatskom prijevodu naslovljen “Šalji dalje“. U tom filmu, jedan nastavnik zadao je učenicima za domaću zadaću, da pokušaju smisliti što bi bilo potrebno učiniti, da se svijet pokrene i da postane bolji. Jedan dječak vrlo je ozbiljno shvatio zadatak. Odlučio je učiniti tri dobra djela za tri osobe. Ta djela trebala su biti značajna za osobe kojima će biti učinjena, to jest nešto, što te osobe ne mogu napraviti same. Svaka od te tri osobe, umjesto da se oduži dobročinitelju, na isti način treba pomoći još troje ljudi i tako se lanac dobrote trebao širiti. U tome se sastojala ideja “šalji dalje“. Taj je dječak počeo provoditi u djelo svoju zamisao i projekt je zaista zaživio. Bilo je onih, koji su posustali u činjenju dobrih djela, ali to nije utjecalo na uspješnost započetog projekta.
Ta ideja može nas podsjetiti poznatim “lancima sreće“, koji još uvijek dolaze u naše poštanske ili e-mail sandučiće, u kojima je potrebno jedino poslati isto pismo na više različitih adresa i očekivati sreću, a u protivnom prijete godinama nesreće... No, takve poruke u sebi ne sadrže poticaje da učinimo nešto dobro, nego jednostavno potiču ljudsko praznovjerje i sebično razmišljanje samo o svojoj sreći, te konačno nemaju učinak. Ideja koju razvija spomenuti film, upućuje poruku gledatelju da mijenja sebe i da misli na čovjeka kraj sebe, koji treba njegovu pomoć.

Objavljeno u 15:50 • Komentari (6) • Isprintaj#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com