utorak, 29.07.2008.
Oštećena vaza 2
Prihvatiti sebe u svojoj ograničenosti daje nam mogućnost da se više približimo Bogu. Na koji način? Jednom prilikom čuo sam jednog propovjednika koji je rekao: “Zašto bi me moja ograničenost udaljavala od Boga? Moja ograničenosti me upravo treba voditi Njemu!“
To se odnosi na naše ograničenosti u svakom pogledu, a prije svega u našoj nesavršenosti u nasljedovanju Zapovijedi ljubavi. Bog ne osuđuje grešnika, nego grijeh. Zato je Isus toliko jasno govorio o izgubljenoj ovci, koju će pastir tražiti ostavivši devedeset i devet ovaca u svojemu stadu. Ili na drugom mjestu, gdje Isus govori da ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni…
Isus Krist je Bog koji traži čovjeka u njegovoj izgubljenosti i lutanjima. On nas želi podići i izliječiti. Želi nam biti blizu upravo onda kad prolazimo iskustva samoće, padova i slabosti.
Čini nam se teško prihvatiti takvog Boga, jer u takvim trenucima želimo biti sami i ne dopustiti nikome da nas “ometa“. Isus ne okreće leđa od nas. On pronalazi načina da nam pokaže svoju blizinu. Na nama je da Ga prepoznamo, jer je to dar po kojemu pronalazimo smisao svih neodgovorenih pitanja.
Jedan svećenik imao je na stolu svog ureda vazu s prekrasnim cvijećem, ali je ta vaza imala odlomljenom dršku. Ljudi koji bi dolazili kod njega imali su potrebu popraviti tu vazu ili mu reći da će mu kupiti novu. Međutim, svećenik bi odgovarao: “Hvala, ali ja sam upravo takvu vazu kupio. Ova vaza nije savršena, kao što nismo savršeni ni mi ljudi. Svi smo ranjeni i imamo svojih nedostataka, ali Bog je taj koji ih nosi zajedno s nama.“ Spomenuta vaza, iako nesavršena služila je tome da drži i najljepše cvijeće. Na sličan način i mi, sa svim svojim slabostima, budimo otvoreni dobroti, drugim ljudima - budimo otvoreni Bogu.
Objavljeno u 09:47 • Komentari (3) • Isprintaj • #
