petak, 27.06.2008.

Neviđena fotografija

Jednom sam prilikom šetao uz obalu mora očekujući zalazak sunca. Želio sam fotografirati sunce kako nestaje iza horizonta u kojem se spajaju nebo i more. Činilo se da će prizor zaista biti prekrasan te ću imati prilike zabilježiti trenutak predivnih boja neba obasjanog zalazećim suncem. Razmišljao sam o fotografiji kao izvanrednom mediju, koji u sebi sadržava mnogo više od onoga što na njoj očima vidimo. Razmišljajući tako, bio sam zadovoljan što mogu na takav način u samo nekoliko fotografija sačuvati mnoštvo prekrasnih misli…
U jednom trenutku pristupilo mi je dvoje mladih. Djevojka je držala ružu u ruci. Mladić me zamolio da ih fotografiram prema zalazećem suncu i pružio mi svoj fotoaparat. Fotografirao sam ih i polako krenuo dalje. Međutim, njih dvoje potrčali su za mnom. Željeli su mi zahvaliti, što sam im ovom fotografijom omogućio da se uvijek sjećaju predivnih dana koje su proveli na moru. Bilo mi je drago to čuti, pozdravili smo se i nastavili svatko svojim putem.
Ovaj puta nemam fotografiju zalazećeg sunca, koja bi čuvala uspomene i budila misli, nego imam sjećanje na prekrasnu fotografiju koju nikada neću vidjeti. Ta je fotografija možda više od većine onih koje imam, obradovala dvije osobe koje će u njoj naći toliko detalja, koji se očima i ne vide.

Objavljeno u 13:25 • Komentari (4) • Isprintaj#

<< Arhiva >>

0

Opis bloga

"Kao djeca svjetlosti hodite "
(Ef 5,8)

Život nam donosi mnogo
svjetla i radosti
u svakodnevnim malim
stvarima - u detaljima.
I u njima nam
Bog progovara.
sretan
Kruno















E-mail

kao.djeca.svjetlosti@gmail.com