Dionizije nad Dinaridima

ponedjeljak, 08.03.2010.

U godinu dana drugačiji

Pun sam negativne energije od neki dan. Toliko da su me zbog tog počela boljet leđa. I to točno od svađe sa Polihimnijom.

Dragi Olimpe,

nisam dobio plaću ima već 5 tjedana, a kako izgleda bit će tako još sigurno tjedan dana. Ovo me je totalno iživciralo jer od mene rade budalu već mjesec dana. Trenutno učim za svoje zadnji ispit opću pedagogiju i osjećam se kao totalni debil. Dok je položim od sve te self help literature posvađat ću se sa svim prijateljima. Od self help -a popijem zato uvijek koju čašu, ili bocu više kako bi rekao Boris Demur. Nisam pisao ovaj blog ima dulje od godinu dana. Osim jednog posta. Dosta se u međuvremenu dogodilo. Bio sam u vezi mjesec i po dana. Ja u vezi. Da. I čak nije bilo loše. Uganuo sam nogu dvaput. I to na istom mjestu. Zbog toga me bolila druga noga radi opterećenja. Udebljao sam se, no ono što mi smeta je što sam postao tromiji. Neki su me ljudi pokušali pretuč jer se oblačim prešareno za mušku osobu. No nisu uspjeli. Dao sam otkaz kad sam shvatio da prijašnji posao nije za mene. I to je bilo baš super. Oslobađajuće. Totalni I've got the power. Uhitili su me zbog građanskog neposluha i baš je bilo cool kad su me na sve četiri nosili u maricu. Nakon četiri godine aktivizam mi još nije dosadio. Bar ne svi aspekti. Imam cilj konačno u životu. Riješit se faksa i otić na Zapad volontirat na godinu dana preko volonterskog centra. U Francusku najrađe. No osim ciljeva i prepričavanja tu sam da svijetu kažem što me muči.

Imam probušen nos.
Idemo ispod mosta.
MIČI RUKE SA MENE!
burninmadmadpuknucu

Prve su moje rečenice na francuskom. Učili smo ih radi vježbanja naglaska. Ja sam zato sklopio skoro pa haiku o tome kako zbarit i odjebat lika. Kad smo kod toga imao sam slučaj seksualnog uznemiravanja prije četiri i po mjeseca. To baš nije bilo super. No preživio sam i prošli post (jedini napisan osim ovog u ovih četrnaest mjeseci) napisao sam odmah nakon tog slučaja. Ne da mi se prepričavat događaj, no posljedica toga jest da sam postao užasno bezobrazan. Odriješit. Prema nekim koji su to zaslužili nije mi uopće žao. Zaslužili su. OK je bit bezobrazan prema nekom tko je prema tebi bio bezobrazan. Prema nekima sam bio tolko bezobrazan da sam htio da ih povrijedim, jer su oni mene povrijedili. Tu sam priznajem malo pretjerao, no što je tu je. Uzalud se ispričavat ne mislim. Bilo bi to trljanje soli na ranu.
Ono što je loše bilo kao posljedica seksualnog uznemiravanja da mi se nije dalo više trudit oko ikog novog u životu. Ne mogu podnijet da me netko dira, a da nije prijateljski ili da me bar zna. Atmosfera barenja/zavođenja mi se ponekad gadi. No nastoji izdržat što dulje mogu. Da nisam jedini muškarac/dečko koji je doživio seksualno uznemiravanje znam da nisam. Ima jedan lik od metar i 90 cm (nije veličina kurca) koji je to doživio. Heteroseksualan je. No bolje da ne nabrajam. Ima ih još. Što ćeš u toj situaciji? Ne možeš se izderat na ženu ispred gomile ljudi. Ili gurnit je. Bilo bi čudno. Nekako je bezobrazno kad to muškarac napravi. Žena ima pravo deranja s obzirom na PMS, a muškarac mora bit ili ozbiljan ili veseo. No derat se na ženu nikako. Prije me zabavljalo kad mi ljudi non stop ulijetaju, a sad je postalo samo naporno. I dalje plešem. Kad prestanem plesat onda ću umrijet. I dalje dobijem koj put po dupetu od nečije ruke jer eto neki misle da zavodim plesanjem. Da sam došao pokazat svoje super dupe. No to mi nije namjera. Namjera mi je zabavit se na dobru glazbu. A kako će to koji debil shvatit mislim da je to njihov problem. Jer neki se gadno zajebu.
Zašto ja o ovome svemu Vama pričam? Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje nešto je što se dešava svaki dan. I to nije tamo nekim ljudima. Nego ljudima oko Vas koji imaju i Ime i Prezime. Dogodilo se velikom broju mojih prijateljica. I bilo im je gadnije nego meni. Njih neću imenovat, a pisat o svojim problemima javno nemam problem. S tim ne želim postić sažaljenje od drugih ljudi. Niti sebe prikazivat kao žrtvu.
Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje ne dešava se samo ženama. Događa se kao što vidite ponekad i muškarcima. Događa se ljudima svakakvog porijekla, socijalnog statusa, religijskog, kulturnog i seksualnog opredjeljenja. Super mi je zato rad Sanje Iveković ˝Ženska kuća", gdje se to totalno vidi. Bar kod žena. I baš na individualnoj razini kao ovdje. Tko zna koliko žena trpi nasilje u obitelji i vezi. Ponajviše jer muškarac misli da je ona njegovo vlasništvo. A žena mora da trpi zbog obitelji. Ili čisto zato jer je se uči da mora biti podložna. Kad sam svom prijatelju psihologu odlučio ispričat svoju priču o tome uzdahnuo je.

- O ovom ćemo izvan menze!
- Može. Nije bilo toliko strašno. Ali nije ni smiješno.

Seksualni prekršaji obično je nešto najgore s čim se pravnici najmanje žele bavit. A većina ljudi o tome ne želi ni slušat. Ili omalovažava to ako se dogodi osobi muškog spola. No meni je eto lakše kad o tome govorim odnosno pišem. Možda mi nestane iz glave. Za šutnju se davno dokazalo da nije zlato. A ovdje nisam samo da kažem kako je meni loše što se to dogodilo. Tu sam da kažem da nije baš svakome svejedno kad ga se tretira kao seksualni objekt. Bio muškarac ili žena. Nije ugodno dovest nekog u takvu situaciju. Zajebavam se i ja sa seksom. No u načelu ne bih se mogao jebat s nekim koga ne znam. Gledao sam dosta švedskih filmova u Tuškancu ovih dana (da se zamisliš kad ni jedan film nije bio porno film). Većinom su o pravima djece i odvijaju se u srednjoj školi s obzirom Švedska ima visok stupanj zaštite prava djece. Jedan film koji je malo nerealan "The Ketchup Effect, Hip Hip Hora!˝ ili u jednostavnom hrvatskom prijevodu "Utjecaj kečapa˝ ima super ženski glavni lik. Otac joj predloži da je dečki ne bi gnjavili zbog sisa ne nosi top jer time izaziva "nevolje˝. Ona poludi na to i iz inata ga nastavi nosit dalje.
Nakon ovog iskustva "dobrodošao˝ sam u svijet žena. Ljepota je ponekad prokleta. Znaju oni koji su doživljeni kao seksualni objekti. No ne moram zato bit zakopčani do vrata kao opatice kad izlazimo vani. Pogotovo kad je vruće. Još najbolje da se prilagođavamo debilima. Nemojte me krivo shvatit. Nisam jedan od onih što viče svaki put kad ga neko nepoznat takne:

- SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE! UPOMOĆ! blabla

Ili pokaže sise. Stvari obično idu nažalost i dalje od toga. Seksualno nasilje nije samo problem žena nego i društva. Od malena nas uče da toleriramo nasilje. O tom se ne priča. A batine te samo nauče da ih primaš ili daješ. Ništa drugo. Super mi je bilo to što mi je jedna prijateljica neki dan napravila. Uzela je šal i plesala s njim oko mene, dok sam se ja vrtio. I to eto nije bilo nikakvo zavođenje, nego zajebavanje. I baš je bilo zabavno. Ova druga je rekla da je to bilo senzualno. Širenje pozitivne energije i fizička ekspresija. Moja najdraža forma razonode. Pleše mi se. I to izležavajući se na podu. U izvijanju od fetalnog položaja do ne znam čega. Na Mouse on Mars ili Gus Gus. I neka je totalno senzualno. Iako mi se tresu sise jer san se udeblja. Neću sebe krivit da sam mogao pametnije. Niti se prilagođavat debilima. Glavno je da Sapfa i Terpsihora daju ritam i melodiju. A kako će to tko shvatit njegov je problem.
Dan žena provest ću sa svojim ženama na koncertu ženski bendova u Mochvari. I pokazat svijetu da kao što ne damo Varšavsku, ni svoj smješak s lica ne skidamo tako olako. I za kraj praktički godine dana nepisanja i ova četiri i po mjeseca (osim što želim svima da kažem da se ponašaju odgovorno) imam misao kojom ostavljam ljudima da je shvate kako hoće.

- Oprao sam svoje ruke. Moje misli su čiste!

- 19:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna smokin

    Image Hosted by ImageShack.us


    Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

    Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
    Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
    Perzefoni - jer se ne da
    Hadu - jer previše pita zašto
    Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
    Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
    Panu - jer me izletovanju podučio
    Demetri - jer je iskrena
    Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
    Euridici - jer je nestala
    Aresu - jer mi čisti WC
    Pitiji - jer je u zemlji čudesa
    Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
    Esperanzi - jer me udomila
    Euterpi - jer ima dobru glazbu
    Terpsihori - jer super pleše
    Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
    Amonu Tobinu - jer me nabrije
    Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
    Ateni - jer se brine o meni
    Niki - jer je u razumu uzor
    Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
    Eho - jer je uvijek nasmijana
    Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
    Faunu - na lijenosti
    Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
    Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
    Adonisu - jer je zgodan
    Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
    Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
    Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
    Hestii - jer ne idealizira
    Taliji - jer me napalila
    Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
    Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
    Apisu - jer mi je jaknu dao
    Papru - jer ga nisam izgubio
    Soli - jer mi nije puno pomogla
    Termosici - čuvaru uspomena
    Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
    Wikipediji - jer ima dobre članke
    gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
    Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
    Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
    Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
    Filmovima:
    400 udaraca
    Seksu, laži i videovrpcama
    Donnie Darku
    Shortbusu
    M.A.S.H.-u
    American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
    Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
    A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

    Image Hosted by ImageShack.us

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

  • Image Hosted by ImageShack.us

    U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
    Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

    Image Hosted by ImageShack.us


    Što sam izgubio?
    Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
    Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.