Speleološki odsjek Biokovo u sastavu: Richard Škorlić, Marin Gojak, Ante Gaće, Tamburović, Stipe Glavina, Dino Tursić i moja malenkost.
Jedan dio ekipe kreče u subotu i spava u Podgorskoj kući, gdje im se ujutro priključuje drugi dio ekipe i nakon jutarnje kave kreče se sa punom spremom na jamu. Nakon par minuta hoda otvara nam se pogled na veliku livadu - Makaranu, savršenu za stanku za ručak na svakom planinarskom izletu, no mi nismo bili gladni hrane već novih iskustava i lekcija.Susrećemo konje koji se iz prve ruke nisu činili baš pitomi no ubrzo smo doznali kako i svaki konj ima svoju cijenu pa smo ih pripitomili sa "Dorinom" od lješnjaka.





Nastavljamo polako već nas hvata uzbrdica i mali dolac u kojem dolazimo do jame svi se sretno rekli. Uf... konačno smo došli jama nije bila odveć atraktivna - ogroman ulaz i mnogo krhkih stabala koji pucaju na prvi dodir. Riki i Marijo počinu sa sidrištem od dvi točke i kreće Riki u postavljanje. Sva sreća naišao je na stari spit kraj kojega stavlja novi te polako i sigurno kreće dalje a- ha začuo s glasni uzdah, ovo je sve jedna vertikala, odma nam je svima laknulo. Polako on ide nizbrdo i odjedanput "trešti" stanica -zove Riki: "Fali mi konopa otprilike metar al' ja ću to sad riješit". Pile kreće za njim sa novim "stometarcem" i nastavlja, prolaze minute, a sati svi ulaze, a ja vanka ko neka budala čekam, posli pileta ide Tamburovič, pa Dino, pa Gače i Marin koji me napušta sa osmijehom i kaže: "Lipo se proveseli". Uživajući u prirodi malo lunjam oko jame u potrazi za nekom novom. Opet trešti stanica - javljaju kako su našli su dvi perspektive i jedan je malo jezero, a druga ide dalje. Znači jama je u prvoj vertikali oko 90 metara i ide dalje, pa zato svi polako izlaze. Riki i ja krenili smo malo lunjat oko jame i nailazimo na drugu nedaleko od ove al ovo je duboka oko 50 metara i ide kanal prema drugoj, znači još itekako ima posla za S.O.B. Zato u idućim postovima očekujte novi nastavak ove priče koja je tek počela.



To be continued!

By: Nino