ponedjeljak, 23.07.2007.

Par obavijesti


Uspješna akcija GSS Stanice Makarska



Jučer oko 15 sati stigla je dojava iz Parka prirode Biokovo, da se na grebenu Biokova u blizini vrha Bukovac na vrhu litice na 1100 metara nadmorske visine nalazi planinar (I.P.55 god) koji je iscrpljen i bez vode, koji traži pomoć GSS-a. Planinareći sa dvojicom prijatelja, skrenuo je sa puta te se našao u vrlo opasnom okruženju, a zbog dehidriranosti i grčeva u mišićima ne može spustiti sam sa planine. Odmah je u pomoć upućena jedna ekipa HGSS Makarska, no na putu ka njemu stigla je dramatična dojava da su i dvojica njegovih prijatelja A.R. (36 god.) i Ž.R. (31 god.) koji su pokušali sami sići lakšim putem, također bez vode i iscrpljeni, na nadmorskoj visini od 800 metara zbog vrućine, iz istih razloga zatražili pomoć Gorske službe spašavanja. U kontaktu sa njima ustvrđeno je da se nalaze nešto niže na tri sata hoda od prvog planinara, te da su u teškom stanju i nesposobni za kretanje, pa je jedna ekipa HGSS Stanica Makarska usmjerena ka prvoj dvojici



Zbog ozbiljnosti stanja sve trojice istovremeno je zatražena pomoć i helikoptera. Dežurna GSS letačka ekipa iz Splita te helikopter i posada HRZ pod zapovjedništvom kapetana letjelice Ivicom Puljevićem kraj crkve svetog Nikola na Biokovu, ukrcala je još jednog spašavatelja iz Makarske. (zbog lakšeg lociranja unesrećenog planinara na litici) Za spašavanje I.P. bilo je potrebno izvesti operaciju iz lebdećeg helikoptera. Najprije se iz helikoptera spustio letač spašavatelj koji je zbrinuo i pripremio iscrpljenog I.P. a nakon toga su viseći pod helikopterom na fiksnom užetu obojica transportirani do doline Žabljak u podnožju planine.
Za to vrijeme je ekipa GSS Makarske uspjela doći do dvojice, te ih nakon okrijepe spustili sa planine do Basta gdje su čekala kola hitne pomoći. U akciji je sudjelovalo 7 pripadnika HGSS Makarska, 3 pripadnika HGSS Split, te dvojica pripadnika HGSS Zagreb koji ovaj tjedan čine dežurnu helikoptersku ekipu.
Ovo je još jedna tipična akcija GSS-a, čiji je uzrok nepripremljenost i dugotrajna izloženost suncu u plninama. Bez dovoljne količine vode u planini u ljetnim mjesecima lako dođe do dehidracije a tada bez pomoći GSS a u bespuću planine i uz dugotrajnu izloženost suncu, dolazi do teških stanja i životi su ozbiljno ugroženi.



Biokovo dobiva kamere za protupožarnu zaštitu

Prije dva tjedna Park prirode Biokovo je u dogovoru s vatrogascima odredio punktove, Stazu i Gornja Brela, na koje će se postaviti kamere za protupožarnu zaštitu. Projekt zaštite od požara financira Ministarstvo kulture s pola miljuna kuna. Nakon što bi se pokrila pomorska strana na red bi došlo i Zabiokovlje, koje nije ništa manje ugroženo. Postoji intencija da se ubuduće u projekt uključi i Grad Makarska, postaavljanjem takvih kamera po frenkventijim punktovima u gradu, poput parkova i trgova. Jedan će link biti postavljen u gradskom centru 112, a drugi u DVD-u Makarska, odakle će se pratiti situacija na Biokovu.



Održana sveta misa u crkvi Sv. Ilije

U petak je, s početkom u 10 sati, održano hodočašće u crkvicu Sv. Ilije na biokovskoj Stazi (897 m n/m), a svetu misu predvodio je podgorski župnik don Mile Čale. Ovo je tradicionalno hodočašće koje svake godine, u čast Sv. Ilije, zaštitnika od groma i požara, organizira Park prirode Biokovo. Inače, zvonik za crkvicu, koji je skinut u 2. svjetskom ratu i čije je uređenje pokrenuto lani, još uvijek nije napravljen. Konzervatorski ured ne prihvaća samo vizualizaciju, koja je napravljena po sjećanju, nego je potrebna i fotografija starog zvonika.

Na Biokovu poginuo biciklist

Aktivni biciklist 47-godišnji Slovenac, koji se prošlog ponedjeljka sa svojom suprugom uputio na Biokovo, preminuo je od posljedica srčnog udara u jutarnjim satima istog dana. Nesretnom biciklistu pomoć su pokušali pružiti turisti koji suse u to vrijeme zatekli na mjestu događaja, a u kratkom je roku stigla i Hitna pomoć koja je, nažalost bezuspješno, unesrećenoga pokušala oživjeti elektrošokovima i adrenalinskim injekcijama.

Nino mi još nije pripremio postove vezane za Speleološku školu koje namjeravamo objavljivati tako da bi ovo bilo sve, a ako nekoga zanima otvorili smo fotoblog koji je tek u početku stavljati ćemo uglavnom slike vezane za Biokovo, ali i neke a strane.


Pozdrav!


- 13:31 - (8) - - #

utorak, 17.07.2007.

Živogošće-Stara Sela



Kao i svaki uspon ovaj započinjemo na Kačićevom Trgu, ovaj izlet je jedan od onih u nizu naše Opće Planinarske Škole održane u vremenu od 30.10.2006 do 24.12.206 ista škola je održana prema programu Komisije za školovanje kadrova Hrvatskog Planinarskog Saveza. Te izlete nisam stigao objaviti zbog toga što tada blog nije bio napravljen, a kasnije sam pisao o aktualnim planinarskim turama, kroz ovo "sušno" razdoblje ću ih sve objaviti. Uspon je održan 3. prosinca prošle godine. Išlo se pod vostvom Drage Ercega i Tonča Lalića U Živogošće dolazimo u kombiju HPD-a te započinjemo naš uspon, staza je bila lijepo uređena, a vrijeme sasvim prilično za jednu kratku planinarsku turu. Živogošće posjeduje prirodne ljepote maslinika i borove šume, koji su se nadvili nad sitno šljunkovite plaže, 6 km međusobno povezanih plaža, čisto i nezagađeno more, a sve to smješteno u podnožju visoke planine, vrh Sutvid 1155 m, daje turistima poseban ugođaj i užitak boravka, taj gradić je od Makarske udaljen 20 km.



To nije bio klasičan uspon jer se nije išlo prema nekome vrhu već nam je cilj bio iz Živogošća dođi u selo Kuće još jedno od niza podbiokovskih sela koja imaju zanimljivu arhitekturu, ali, nažalost, nisu naseljena. Ta bi se sela lako dala iskoristiti za zaradu tijekom onih turističkih gužvi tokom lijeta, jer ne vole svi turisti kupanje i prepune plaže ima i nekih koji vole planinu i rado bi se malo bolje upoznali sa sredozemnom arhitekturom, pa bi takva sela mogla biti još jedna od mnogobrojnih hrvatskih turističkih grana. Staza je prekriven niskim raslinjem, a hodalo se direktno uz strme litice. Hodanje nije bilo odviše zanimljivo kao ni pogled možda i dijelom zbog niske nadmorske visine. Markacije skoro pa i nema, a nije ni prijeko potrebna s obzirom na spomenutu malu nadmorsku visinu, a time i prisutnost starih kućica te dobro održavanih putova. Putem nailazimo na mnoge ograde koje su vjerojatno služile za čuvanje ovaca na tom području, što mi je u početku bilo teško za povjerovati s obzirom na veličinu toga područja, a i manjak dobrih pašnjaka, staza obiluje alepskim borovima koji i nisu od neke pomoći, s obzirom da je vrijeme postajalo sve više sparno. Ubrzo dolazimo do Kuća, jednog od tih, prije spomenutih, podbiokovskih sela. Selo je puno raznih spomen ploča koje je postavio neki Ante Perić koji je, vjerojatno, došao iz Australije ili neke druge zemlje u koju su Hrvati emigrirali početkom 20. stoljeća u potrazi za boljim životom, nazad u rodno selo i malo po malo počeo ga sređivat, obnavljajući razne šahte, kućice, a čak je i sam uredio stari vidikovac te na njega postavio stup, ogradu i šentadu te na stup uklesao legendu o "Kuku" u kojoj opisuje davna vremena kada je kao pastir čuvao ovce i uživao u pogledu sa Kuka.
Zaista je lijap taj pogled i kao da obuhvaća cijeli dio od Vruje pa do Neretve. Laganim korakom smo došli do našeg kombija koji nas je odveo nazad u Makarsku.



Postove ću odsada pa nadalje objavljivati svako tjedan dana sve dok potpuno ne istrošim cijelu arhivu. Inače, u pripremi je i par postova o speleološkoj školi. Kako sam čuo, izgleda da HPD konačno dobiva vlastito računalo što znači da će službena stranica HPD-a konačno opet biti u funkciji nakon što je zadnji put obnovljena 2004 godine, stranica je iznimno dosadna i nema se puno za čitati, a i neki linkovi su pogrešni. Treba nekoga uhvatit da napravi dobar dizajn stranice, a kasnije da ovi malo stariji članovi HPD-a opet počnu redovno održavati našu službenu stranicu.
Tonči Lalić rođen je 15.07.1965 godine, rođendan mu je bio prije dva dana te mu ga ovim putem želimo čestitati.


Pozdrav!

- 08:00 - (2) - - #

utorak, 10.07.2007.

Gradac-Sv. Ilija (773 m)-Biokovo



Pošto je ljeto počelo, neće uopće biti izleta u organizaciji HPD-a Biokovo, zato ćemo opisivati naše izlete koji su se održavali rano, ove godine, a nisam ih objavio radi, tada, aktualnih planinarskih događanja. U ovom postu ću pisati o tradicionlnom Novogodišnjem izletu koji se održava svake godine u organizaciji našeg HPD-a. Ovaj izlet je održan relativno kasno s obzirom da su prije takvi izleti bili organizirani u 12 mjesecu, ali zbog izleta planinarske škole u Vranjaču termin je malo pomaknut.
Dana 7.01.2007 održan je tradicionalni Novoodišnji uspon HPD Biokova, ovaj put na Svetog Iliju poviše Gradca tome usponu prisustovalo je preko 60 planinara koji su se, toga dana, popeli na 773m n/v. Najstariji planinar bio je Ivo Puharić - Cikin priznati makarski planinar i maslinar kojemu je bila 81 godina. S obzirom na početak godine ovaj izlet je bio izrazito masovan jer nije se lako po toj temperaturi izvući iz toplog kreveta te onda ići u Gradac kako bi se popeli na Svetog Iliju. Koliko znam na Biokovu postoje čak dva vrha koja su dobila ime po omiljenom hrvatskom svecu - Sv.Ilija iz današnjeg posta (773m n/v) i još jedan Sv. Ilija koji je puno veći (1642m n/v) nalazi se poviše Baške Vode, a do njega će vam trebati minimalno 4.30 sati hoda jer je izrazito teško pristupan. Inače, crkva sv. Ilije nalazi se prijevoju Staza (897 m/nv) neposredno uz cestu, koja je svojedobno preko Saranča spajala Makarsku sa Vrgorcem (tzv. Rodićeva cesta). Crkva je izgrađena na ilirskoj gomili, a posvećena je Sv. Iliji, zaštitniku od gromova, čiji se blagdan slavi 20. srpnja. Crkva je sa zidovima od domaćeg klesanog kamena i kamenim svodom (čemerom). Sagrađena je zasigurno poslije Karlovačkog mira (1699 g.) kada se Makarsko primorje i Zagora konačno oslobodila od Turaka i kada je bilo moguće bez opasnosti rušenja graditi crkve.


Na krave smo nabasali pred kraj puta, a bile su blizu svome pojilištu.

Nakon kratkog uvida u povijest Hrvata na tom području nastavljamo sa postom. Po običaju nalazimo se na "Velikome Mulu" u Makarkoj luci gdje se vrše zadnje pripreme za izlet, a Tonči Lalić pomno zapisuje tko će što prezalogajiti na organiziranom ručku koji je trebao slijediti pri povratku sa Svetog Ilije u jednom od restorana u Gradcu. Iz Makarske polazimo autobusom te krećemo prema najjužnijem vrhu Biokova. Uspon počinje iz mjesta Gradac koje je najjužnije turističko naselje na Makarskoj rivijeri udaljeno od Makarske 40-tak kilometara, smješteno na pola puta između Splita i Dubrovnika. Dan je bio prekrasan kao i većina izleta u organizaciji našeg HPD-a Biokovo jer se za ovakve izlete vremenske prilike znaju već tjedan dana prije. Nakon vožnje autobusom u trajanju od 45 min iskrcavamo se na magistrali i krećemo sa usponom. Vrijedi napomenuti da se, akose ide autom, može doći do groblja koj se nalazi iznad mjesta, iako bi to bio pravi pakao za automobil zbog izuzetn strme ceste. Sa magistrale dolazimo do zaseoka Miljačići. Put je bio ugodan za oči, a vidjeli smo i odron kamenja koji je od nas bio udaljen, otprilike, 20 metara. Staza je bila dosta lijepa i prohodna.



Uz neizostavnu šalu i zajebanciju, koju je uglavnom poticao stari makarski planinar Ivo Puharić, staza postaje sve lakša za penjanje. Dobar dio staze vodio je kroz borovu šumu, koja nam je pružala ugodan hlad. Vjetar smo osjetili tek dolaskom na vršni greben pa je tu bilo vrijeme za dodatnim rukavima. Od vršnog grebena pa do samog vrha nam je trebalo cca 45 minuta hoda preko slabo uređene, ali ipak markirane staze. S obzirom na svoju nadmorsku visinu Sveti Ilija ne obećava baš previše. Međutim, vidici koji se pružaju s toga vrha su zaista impresivni te se definitivno mogu mjeriti sa svakim vrhom na ovim područjima. Zahvaljujući svome položaju na kraju masiva Biokova sa toga vrha se pruža pogled na dolinu Neretve, Baćinska jezera, poluotok Pelješac, Blidine te mnoge jadranske otoke. Na vrhu se nalazi nekoliko bunkera s kojih su Nijemci na vidiku imali širu okolicu, na vrhu se nalazi i žičara koja je omogućavala dovod streljiva. Metalni žig je na vrh postavljen tek 24. lipnja 2007. godine. Nakon uživanja u spomenutom pogledu te laganog marendavanja započinjemo povratak u Gradac. U jednom restoranu na obali je bio oganiziran ručak te malo kasnije dodjela diploma za opću planinarsku školu koju je većina polaznika uspješno završila. Ako želite pogledati kako je protekao novogodišnji uspon iz 2003 godine kada se novogodišnji izlet zbio na planini Runjici u dolini Neretve kliknite ovdje

Evo još par slika pogleda sa vrha:


Pogled prema zapadnoj strani Biokova.


U daljini su se vrlo dobro vidjele Blidine pokrivene snijegom.


Sa toga vrha se vide Ploče, Baćinska jezera i Dolina Neretve.

Velobrđani na Lokvi

Kao što postoji tradicionalni svibanjski uspon na Vošac tako postoji i tradicionalni srpanjski uspon na Lokvu koji je održan evo već treću godinu zaredom. Inače na taj izlet kreću stanovnici makrskog kvarta Veliko Brdo, a održava se u planinarskoj kući "Slobodan Ravlić" na Lokvi. Neki od dvadesetak ljudi su krenuli rano ujutro iz Baškovića te preko iznimno strmih i nezgodnih "Skalina" i "Borovca" došli do Lokve. Druga ekipa je imala za zadatak iz Velikog Brda preko Stupice, Velikog i Malog pasa na Alinu rapu, priko Solila i sve do Lokve očistiti put koliko se dalo. Jedan dio ekipe zbog težine ruksaka u kojima je bilo dosta mesa za gradele i gulaš te bijelog i crnog vina, morao je autima do Vošca, a onda odatle na noge do Lokve. Povod ovog uspona je bio evocirati uspomene na naše stare koji su početkom ljeta sa stokom selili na Biokovo u potrazi za travom zbog koje su se nerijetko vodili i ratovi sa stanovnicima s druge strane Biokova. Ledari su se spuštali u Dusinu Ledenicu koja se nalazi dvadesetak metara hoda od Lokve na dubinu od četrdeset metara pomoću skala koje su bile napravljene od bukve. Na ulazu u jamu bilo je vreteno pomoću kojega su odsječeni led izvlačili vani a zatim ga stavljali u vreće i oblagali šušnjem. Odmah ga je trebalo odnijeti nazad u Makarsku u neku od gostionica ili mesnica što bi trajalo otprilike tri-četiri sata. Glavno prijevozno sredstvo je bila mazga, a nerijetka je pojava bila da su ljudi led nosili na kostima jer nije svatko imao mazgu. Kada su se mazge spuštale niz "Skaline" bilo im je potrebno vezati rubac oko očiju kako ne bi vidjele okolinu te se prestrašile. Pri dolasku u Makarsku sa ledom pravila se kratka stanka pa onda nazad na Biokovo po novu turu. Krajem sezone trebalo je pripremiti drva za zimu, i to se pilalo na Biokovu zatim nosilo na rub planine, a onda sa ruba bacalo prema selu i dalje kotrljalo i nosilo do kuće. Uz sve te nedaće tadašnji stanovnici Biokova živijeli su skladu i veselju. Slika, nažalost, nemam.

Izašla knjiga "Biokovo"

Izašla je knjiga fotografija "Biokovo-najljepše fotografije" autora Krešimira Žanetića koja sadrži više od 100 najljepših fotografija Biokova na 96 stranica. Knjiga nije samo pregled flore i faune planine već autorov osobni i subjektivan doživljaj lutanja planinom. Fotografije su snimane proteklih 6 godina u približno 200 dana snimanja. Stvarna vrijednost ove knjige je ta što su sve fotografije snimljene bez ikakvog utjecaja na okolinu, a sve životinje bile su u svom prirodnom okolišu, i nisu bile zatočene ili privlačene da bi ih autor snimio. Sve što je korišteno za snimanje je veliko strpljenje, nešto fotografskog znanja i solidna oprema. Tema ove knjige fotografija su uglavnom bile živtoinje u prirodnom okruženju, znači, borbe odraslih muflona za vrijeme parenja, neobuzdana igra divokoze na ljetnim pašnjacima ili let surog orla, dok u sumrak krstari liticama.

Jedna autorova misao:

"Ako sam vas, koji niste još bili na Biokovu, ovom knjigom uspio barem malo zainteresirati da upoznate ovu nepredvidivu planinu koja je nepresšno vrelo čarobnih slika, ili sam pak uhvatio trenutak kakvog se sjećate od ranijih posjeta ovom masivu, smatrat ću da je moja namjera uspjela."

Evo autorove službene stranice na kojoj se nalaze slike koje su našle svoje mjesto u knjizi, a i neke koje nisu objavljene.

Nekoliko naših slika

Pošto imam dosta lijepih, a neobjavljenih slika na računalu mislio sam da bi bilo dobro ove malo ljepše pomalo objavljivati na blogu, zanima me vaše mišljenje: Je li dobra ideja da, barem po ovim slikama, Nino i ja objavimo sličnu knjigu rofl
Doda sam mali okvir jer mi slika nekako izgleda ljepše, a i da je netko ne bi ukrao, što je mala vjerojatnost.


Speleološka oprema



Pozdrav!

- 22:00 - (13) - - #

nedjelja, 01.07.2007.

Sv. Jure-Lokva-Vošac


Sa sv. Jure prema Lokvi.

Kao što je to obično bivalo dok je Planinarska škola trajala svaku smo subotu imali predavanje a u nedjelju bi išli u planinu. U školi su obrađena osnovna znanja iz planinarstva i njegova povijest, posebno kretanje i orijentacija u planini, meteorologija, speleologija i alpinizam, osnove spašavanja, čvorovi, zaštita prirode, reljef i zemljopis... Najzanimljiviji su, dakako, za polaznike bili vikendi u prirodi, a na koncu je uslijedio usmeni ispit. Mislim da je obuhvaćeno sve što bi planinari morali znati u planini, od prirode do spašavanja.
Ovo je bio, vjerojatno, najteži izlet Planinarske Škole budući da je trajao dva dana, a obišao se Sveti Jure (1762m n/v),
Lokva (1467m n/v) i Vošac (1421m n/v). Kad iz Makarske promatramo Biokovo Vošac je vrh koji dominira vidikom. Visinom od 1,4 km čini se da natkriljuje Makarsku. Na samoj zaravni na vrhu se nalazi Planinarski dom Vošac. A sa samog vrha se pruža jedan od najljepših pogleda na masiv Biokova, priobalje i zaleđe.



Inače, opća planinarska škola osnovni je oblik obrazovanja planinara. Njeni polaznici stiču ili produbljuju kodeks planinarske etike i elementarna znanja o sigurnom kretanju u planini, uče se vještinama koje im mogu pomoći u slučaju kakve nevolje i upoznaju se s prirodom. Također, završena Opća planinarska škola uvjet je za upis škola i tečajeva iz planinarskih specijalnosti (alpinističke, speleološke, vodičke škole). Gradivo Opće planinarske škole temelji se na programu Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) i podijeljeno je u dvije cjeline: teoretski dio-predavanja koja se održavaju u večernjim satima tokom tjedna u prostorijama HPD-a i praktični dio-vježbe koje se izvode na cjelodnevnim izletima tokom vikenda na Biokovu. U subotu 18.11.2006 kreće se sa našeg uobičajenog polazišta-Kačićevog trga, išlo se kombijem HPD-a prema Sv. Juri. Rano toga jutra kreću pet školaraca u iskusnoj pratnji već starih planinara Davora, Riđana, Dina Tursića, Bore Turine i Marina Hana koji su toga jutra bili spremni sa svojim učenicima podjeliti znanje o orijentaciji u planini i slaganju drva u domu na Lokvi. Kombijem se išlo do Podgore gdje se ulazi u Park Prirode Biokovo, na tom ulazu počinje biokovska cesta duga 23 km, pa onda prijevojem "Staza", ceste su na tom području izuzetno uske pa je mimoilaženje automobila prava noćna mora, što je i jedan od razloga zašto je ulaz zabranjen autobusima. Ubrzo dolazimo do najvišeg Biokovskog vrha Svetog Jure Najviši vrh Biokova i drugi u Hrvatskoj moguće je posjetiti, kako turistički nekim prijevoznim sredstvom, tako i pješice. Za vedrih dana moguće je čak vidjeti i Italiju. Na vrhu se nalazi radio-televizijski odašiljač, a na sam vrh je pristup zabranjen. Na mjestu odašiljača nekad se nalazila kapelica Sv. Jure, koja je zbog odašiljača premještena stotinjak metara dalje. Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samome vrhu) održava se zadnje subote u srpnju. Mada je pravi datum Svetog Jurja (Jure) 23. travnja, slavlje se održava u srpnju radi vremenskih (ne)prilika. Dosta vjernika međutim dolazi i na pravi datum u posjet crkvici. Pod vrhom se nalazi Planinarska kuća pod upravom HPD Biokova, gdje je moguće noćiti.


Orijentacija i kretanje u planini.

Pod Sv. Jurom se izlazi iz kombija te se laganim korakom ide prema Planinarskom domu "Slobodan Ravlić" na Lokvi, primjetio sam da se ova kućica spominje u skoro svakom našem postu :), kućica je u vlasništvu HPD-a Biokovo, što se tiče struje postoji agregat,a čini mi se da se osvjetljuje solarno, sazidana je 1981 i ima 20-etak ležajeva. Vrijeme je bilo lijepo koliko je god moglo biti s obzirom na kišovito razdoblje koje je tada bilo na snazi. Većina njih koji su došli na Lokvu nikad nisu bili gore pa su se divili predivnim pogledima koji se odatle pružaju. Navečer se večeralo kumpire i meso u lošteri, uobičajenu večeru u tome planinarskom domu poslije standarne zajebancije sa Riđom ide se na počinak jer se jutros kreće sa novim predavanjem-"kretanje i orijentacija u planini". Lijepo se rano ujutro probuditi na Biokovu pa izići vani i pogledati prirodu "u punoj snazi" i gledaš oko sebe i nigdje auta, motora samo čista priroda i svjež zrak. Uslijedilo je spomenuto predavanje o orijentaciji, išlo se par stotina metara od kućice i svatko je pokušao odrediti gdje je koja strana svijeta pomoću mahovine, panjeva ili krošnje drveta. Oko podne je slijedio povratak u Makarsku preko Vošca.


Odlazak sa Lokve prema Vošcu.

GSS Stanica Makarska na Mljetu


Spasavaoci GSS Stanice Makarska.

Članovi GSS-a Makarska u nedjelju, 24.6., sudjelovali su u osiguravanju grupe nizozemskih turista na otoku Mljetu, Mljet je otok na krajnjem jugu Hrvatske zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog po mnogima najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su Park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva taj najljepši i najšumovitiji otok Jadrana iz godine u godinu posjećuju sve brojniji turisti. Posjećuju ga zaljubljeni parovi, ljubitelji i istraživači prirode, zaljubljenici na tragovima povijesnih priča i legendi, istraživači daleke prošlosti i kulturno-povijesnih zanimljivosti.
Osim pet članova iz Makarske bili su tu još 12 GSS-ovaca iz Splita i Dubrovnika. Zadatak je bio osigurati veliku grupu od oko 300 turista u njhovom kretanju po jednom dijelu Mljeta koji je Nacionalni park. Kretali su se pješice i biciklom. To je bio pravi primjer kako treba osigurati goste. Organizacija ture je bila vrhunska. Možda bismo mogli tako osiguravati i naše Češke turiste koji se često i ne baš tako vješto kreću po Biokovu u šlapama i s bočicama vode. Svaka grupa od 15 biciklista imala je jednog spasavaoca GSS-a. Najveća nezgoda se dogodila pri kupanju gošće koja se ubola na ježa na jednoj Mljetskoj plaži.


Ljepote Mljeta

Za to vrijeme dojavljeno je o nestanku jedne starije muške osobe u Ćilipima pa je po naše spasavaoce došao helikopter GSS-a. Naime, dana 23. lipnja, oko 17:00 sati, iz obiteljske kuće u mjestu u okolici Ćilipa, nestao je 81-godišnji starac. Nestali se uputio iz svoje kuće prema kući svoga brata koja je udaljena oko 300 metara i od tada više nije viđen. Tu večer i noć nestalog su tražili rodbina i mještani, da bi sljedeći dan u 08:30 preko centra 112 u pomoć bila pozvana i Hrvatska gorska služba spašavanja. Pokrenuta je potraga u kojoj su sudjelovali HGSS stanice Dubrovnik, Makarska i Split te pripadnici interventne policijske postrojbe koji su nastavili s potragom u jutarnjim satima. Obzirom da je određeni broj pripadnika HGSS-a bio na dežurstvu na Mljetu, zatražena je pomoć helikoptera HRZ-a kako bi obavili potragu iz zraka te spašavatelje s Mljeta prebacili do Ćilipa. Na sreću, gotovo odmah su ugledali izgubljenog. Na još veću sreću, bio je živ. Nestali, koji inače bolujuje od Parkinsove bolesti, se dehidriran nalazio na rubu šume, na kilometar udaljen od kuće. Posada helikoptera je letjelicu uspjela spustiti u neposrednoj blizini mjesta nalaska. Nakon što su spašavatelji zbrinuli unesrećenog, prebačen je do Babine grede odakle je kolima hitne pomoći prevezen u dubrovačku bolnicu. Stanje mu je stabilno. Time je uspješno okončana potraga u kojoj je sudjelovalo 25 članova HGSS-a od toga 8 makarskih spasioca.


Pripadnici velike skupine čeških turista za čiju se sigurnost brinuo GSS.

Čavkina jama

U mjesecu kada slave obljetnicu osnivanja kluba i 30 godina speleologije u Makarskoj članovi Ekstrema istražili su 4 speleološka objekta na Biokovu s novootkrivenih 251 metara dubine.
Prošli tjedan je SAK Ekstrem krenuo u istraživanje Čavkine jame koja se nalazi na Biokovu otprilike 45 minuta udaljene od Ravne Vlaške. Sam ulaz u jamu je impresivan s promjerom većim od 10 metara. Prva vertikala je bila dužine oko 120 metara i širine, na mjestima, preko 30 metara. Pri samom ulasku u špilju dojam uvijek pojačavaju zrake sunca koje se probijaju kroz otvor jame. Na dnu vertikale je bilo malih hrpica snijega koje su djelovale osvježavajuće s obzirom na ovo sparno razdoblje. Nakon kratkog pretraživanja nađeno je mjesto gdje jama ide dalje. Sve što je dalje slijedilo je bilo neopisivo. Bezbroj stalaktita, stalagmita, zavjesa, stupova, saljeva, a na dnu se nalazilo malo špiljsko jezerce s kristalno čistom izvorskom vodom.
Inače, SAK Ekstrem, iz Makarske je osnovan 9. prosinca 1997. g. kada ga osniva dio planinara koji se izdvojio iz PD Biokovo. Ekstremi su pronašli i do sada istražili 30-tak jama od kojih izdvajam Amforu (Biokovo, 788 m.) koja je istražena do 778 metara no zbog manjka opreme i težine objekta nije istražena do kraja. Do sada su članovi Ekstrema organizirano osvajali neke od najvećih svjetskih vrhova kao npr. Mt Blanc (Francuska), Gran Paradiso (Italija), Mt. McKinley (SAD, Alaska), Ararat (Turska), Elbrus, Island Peak (Nepal)...
Ekstrem raspolaže s dva objekta: planinarskim domom na Vošcu i objektom skladišne namjene u centru Makarske.


Špiljsko jezerce na dnu.



Slike i tekst uzeti su sa www.ekstrem.hr

Video: Čavkina jama


Pozdrav!

- 07:30 - (9) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se