samo list

utorak , 03.10.2017.

Stignem.
Ponekad se zamislim se nad onim kako jest. Naiđu pitanja na koje odgovore tražim, ni sama ne znam gdje sve u sebi ne kopam.
Izdahnem. Težina nebitnog me napusti.
Udahnem. Svježina novog zraka me umiri.
Idem.
Misli su odnešene laganim povjetarcem, zajedno sa povenulim lišćem. Mute se noć i dan. Upirem pogled ka zapadu, rukama sakupim kosu, i dam vjetru da je poveže.
Odem. Ne osvrćem se.