O Erotici na ovozemaljskom putu

četvrtak , 13.07.2017.

Prepuna rupica od požude drijemam.
Sve ragade na sebi znam,
Jer ih napipam-
Dok te nemam.

Postalo je tijelo nalik spužvi,
Jer iscure svi nakupljeni sokovi
Dok si tu, nasmiješen u gužvi
Koju prave njihovi tokovi.

I, onda, što je zapravo, i čije moje tijelo?
Ponekad se pitam ne bi li trebalo biti
Nešto više od spremnika za nagone.
Ili je to sve? Sve što znam?
Ove ragade i jedna vražja rupetina.

Šuti samo.
Ovo je monolog.
Valjda to znaš.
Ne pričaj.
Ne želim da oklijevamo.

Bilo bi lijepo da ti,
Ponekad, umjesto mene,
Prstima zacijeljuješ pukotine.
Pokušaj. Jagodicama kreni...
Zažmiri, bolje ćeš "vidjeti".
Naići ćeš na jednu rupturu drugačiju od drugih.
Ne razmišljaj.
Ne preispituj.
Ne čekaj jer boli od bubnjanja.
Ne boj se. Ne nje.
Uđi bez straha
Iako je tajanstvena, vruća i mokra.
Držat ću ti glavu da se ne izgubiš.

Na kraju mi samo jedno odgovori, što me mori:
Moramo li baš svaki mjesec plaćati režije?

:-)