Zašto i kome

subota , 25.11.2017.

Pozdrav!
Nakon dugo vremena, da izrazim malo sebstva... :)
Nadam se da ste dobro!



Zašto me Ljubav već nije pokrila zemljom
Da moje tijelo od umora liječi
Zašto mi Svjetlost miluje lice
Kad duša ka Suncu još ne može prijeći

Kome da dadnem sebe jako i čisto
Kad trebaju privid i sve da je isto?

Foto izvor: net

Uvijek isto

četvrtak , 12.10.2017.



Što mi je još ostavljeno
da napravim u ovom svijetu?
Umorna sam. Jako sam umorna.
Kao da od početka vremena
mjerim svoje snage
A nemam dokaz
da sam ikad posve pokleknula
a jesam. Sada.
Da li se smrću potvrđuje smrt?
Da li ova gorčina truje svaku želju moga bića?
Da li kletva gasi svaku iskru moje nade?
Prokletsvo je moje da niti mogu stati
niti se posve i zauvijek upregnuti.
Moje da može značiti i ne, i obrnuto.
Kad već sve iznova počinje,
i ponavlja se, što mi preostaje?

Foto sa neta

dodir prijateljstva



Dragi prijatelju,

već dugo ti nisam pisala. 
Pomalo sam i ja na Tebe zaboravila, kada si se prestao javljati redovno. Navikao si me pismima podsjećati na bitnost da se odupremo neraspoloženju u neželjenim okolnostima. 
I nisam se durila, da ne misliš. Nije to moja šalica čaja. Narušilo mi se bilo zdravlje. Znaš da je biti bolestan teret, i sebi i bližnjima. Tako se nevidljivo vrijeme neprimjetno taložilo, prekrivajući me naslagom ravnodušnosti. No sada sam dobro. Barem vjerujem tako. 

Htjedoh ti ovim uvodom reći slijedeće: odnos je živ, kao biće. Znaš li?
Ima svoje rođenje, svoje prve gutljaje mlijeka iz majčine dojke, prvi grč, prvo puzanje, prvu temperaturu preko 39 kao i prvi korak u trku prema očevom zagrljaju. 
I veza raste kao pravi Božji stvor, i uči i nastoji izvršavati zadatke, održavajući osobnu čistoću.
Ako živom biću ne posvećujemo interes i pažnju, ono nas napusti. Ne želim da se to dogodi nama.

Sada sam se sjetila našeg zadnjeg razgovora o ljubavi.  Često pomislim kolika je sreća umijeti kontrolirati puls življenja. Kod tebe nema razvijene potrebe za divljenjem, prihvaćanjem, potvrdom vrijednosti. Tu nema među nama razlike. Potreba davanja sebe o kojoj mi pričamo i svjedočimo svojim dahom drugima, za njihov ego je poražavajuća smrt. U tom različitom shvaćanju voljenja je korijen nepovjerenja i nesloge među ljudima. Među njima primjećujem sve više usamljenika.
Što misliš, da li se radi o epidemiji bolesti suvremenog doba? Nadam se ipak da nije, jer tome lijeka nema. Mučenici ni sami ne shvaćaju kako su sa sobom i Prirodom neusklađeni, i hrle drugim, nezdravim smijerom današnjice. Na svaki pokušaj usmjeravanja na pravu cestu vrište da im se ugrožava pravo njihovog izbora. 
Zato, više ne zviždim.

Nedostajalo mi je razmijeniti s tobom nekoliko misli. Znam da ćeš uzvratiti.
Volim lakoću rasterećenog trenutka kada otvorim tvoje pismo, koja me preplavi divna poput mirisa Sunca. Ono upravo izlazi. Gledam ga i udišem kroz otvoren prozor.
Neopisiva je aromatičnost zraka. Malo njegovog mirisa spremam za tebe i šaljem ti ga u ovoj koverti.

Grlim te.


U Zagrebu, 12 listopada, 2017.

Foto sa neta

Nerealni ljudski ideali

srijeda , 11.10.2017.



Vječna je navika čovjeka
da pred vlastitim uvjerenjem ustukne
i time mu cijena padne
ispod cijene života
ali i dalje mu ostanu neplaćeni računi
dok gomila nove...
I tako će biti dok ne dokine zaborav,
vlastitu mahnitost i ne pokida spone
mutnog misticizma punog obmana.
Sigurna sam, ovo nije
tek maglovito nagađanje i proricanje:
posve izbliza već dodirujemo
stvarnost zaslužene sutrašnjice

Foto: Daniel Conway, Forget me not

Gustavu Meyrinku



O noći, tamna i tiha
u tebi je nepojmljiva ljepota sabranog mira
u kome nad uzglavljem sabirem zvijezde kao iskre
dok pokraj mojih nogu
sa sjenkama njihovim plešući
prolazi Mjesec kao oblo hladno zrcalo

Da li sam budna ili ovdje dišem
u mreži snova koju sam nesvjesno isplela?
Ne znam to, Gustave
Ni ti nisi znao.
Očito jest znanje budnosti najbitnije.

spoznaja

ponedjeljak , 09.10.2017.



Na povratku kući iz bitaka, uvijek bi me dočekale riječi:
Dobro došla u pakao pod tvojom kožom.
Tako sam shvatila kako je pakao mjesto koje smo napravile ja i sama ja, i da mi iz te točke valja rješiti problem zla na Zemlji.


Foto: sa neta

smiraj srca



nestane trešnjino cvijeće
nestane Sunca žar
nestane oblaka tmurnih
a gdje neće nestati nas


Foto Art: Niken Anindita


važnost ograničenja

nedjelja , 08.10.2017.




Granice su uvijek jasne. I trebaju biti.
Međa uistinu ne sputava čovjeka, nego ga čuva od razočarenja i potonuća duhom.
Za volju i slobodu su najkobnije beskorisne i neupotrebljive informacije koje ne vode nikuda.
Nama jest sve dano, no granice nas podsjećaju da nam nije sve na korist.


jednostavno pitanje

subota , 07.10.2017.



U osobine ovog vremena spadaju i obijest, nepoštovanje, nerazumijevanje, primitivizam, nebriga, destruktivnost i bezosjećajnost.
Te klice zla rastu najbolje u zatvorenim srcima.
Ono Srce koje je otvoreno, omogućuje Duši da u punoj slobodi leti prostranstvima Nebeskim, sve dok joj SveMir ne postane vječni dom.

Kakvo je Vaše srce?

molba

petak , 06.10.2017.



Znam, samo me voliš
a ja, budala hoću
da od toga ima nešto više.
Ako bar u tebi tinja žar razuma
onda njime posvijetli put
u mom oblačnom i tamnom dobu.
Neka mi se svijet opet zavrti.
Sagradi odmah i zaklon
samo za nas dvoje
jer bojim se
uvijek po buknulom plamenu života i čistoće
crni oblak spusti kišu smrti.

Foto: Thor Lindeneg

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se