|
Dnevnik.hr .
kredits
|
*inside me .. part *
Dr. John Jenkins je bio sve ono šta sam tražila. Kako bi možda izašlo iz usta neizlječivog romantičara; on je bio ono u meni. Ono od čega sam se istovremeno bojala…najskriveniiji dio moga bića. Kontradiktnost njegove ličnosti ubijala je u meni sam pojam ljudskog uma. Istovremeno, blag i ekstremno buntovan. Valjda je to razlog zbog kojeg mi se uvukao pod kožu. Radila sam tada oko tri godine s njim. Provodila sam sate u tom laboratoriju proučavajući različite spojeve i lijekove koje je stvarao.. Moje radno vrijeme je često bivalo dugog trajanja.Prekovremeni radovi, valjda istinsko posvećenje tom poslu. Često bi se vraćala kasno navečer. Živjela sam sa majkom, koja je bolovala od amnezije uzrokovanom udarcom, padom aviona.. Otac je umro nedugo nakon mog rođenja, a ona se kasnije nije udavala. Nikad mi nije puno pričala o njemu. Iako je dosta vremena prošlo njoj su rane ostale svježe, valjda su zbog toga riječi o njemu, bile samo krhotine u planinskom klancu sigurnosti. Odnedavno, tako se odvijao čitav moj život, brigom za majku koja je znala o sebi samo po mojim pričama, poslom doktorice i pomoćnice stručnjaka u kojeg sam bila zaljubljena.. „Oprostite , doktore..22h su, kasno je, stoga khm khm. Smijem li otići? „ Otiđite, Molly….. i oprostite što sam vas toliko zadržao.“ Samo se tako ponašao. Uvijek tako. Vrijeme je da uzmem svoje stvari i da odem. Oči su mi odavno zaspale. „ Molly, vrijeme je da me zovete imenom. Dugo radimo skupa, i apsurdno je da me zovete tako ,a i ja vas….? „Kako želit… ovaj. želiš..“ Ovo se činio kao početak.. bar u zaljubljenim očima.. Ugodan izlazak iz bolnice. Primijetio me. Bar mislim da me primjetio. Što li očekuje od mene?. Pitam se. Taj pogled koji otvara sve ključanice crnih vrata u mojoj glavi.Čak se toplo nasmijao , dok mi se obraćao. Poludjela sam. Neznam više što da mislim. Živjela sam u bogatoj zgradi gospođe Miles. Na zadnjem katu. Dio slijepe ulice pokraj me jako plašio. Uvijek je izgledalo da netko tu stoji i gleda. To je bila starija zgrada od deset katova. Na prvom katu je živjela gđa Miles. To je bila gospođa otmjena i cijenjena u društvu i poprilično dobrostojeća imovinski. Primala je bogatu ostavštinu od pokojnog muža. Majka i ja smo živjele od moje plaće i prihoda koji su dolazili nakon tatine smrti. John mi nikako nije izlazio iz glave. Grickao je u meni svaku drugu misao koja nije on. U snovima su mi dolazile riječi, prigušene jastukom. Nešto mi je govorilo tiho. Ono što prema njemu osjećam,to šijem kao tkaninu povrh svega. Onaj osjećaj koji hara mojim razumom, mojom dušom. Pitala sam se… |