i tako to
srijeda, 01.04.2009.
vrijeme ne liječi sve rane
tuga je nepremostiva u ovim zakopanim momentima.svugdje u svijetu vidim kaotične ostatke vrijednosti. nekako tu ništa ne ide po pravilima. neznam koja sila navlači samo najjače da prežive i neosjetljive da i dalje dišu. neznanje je glomazno,a pogotovo ovo moje. sunce čekam već mjesecima, ali nekako nestiže.kao da su se udružili te raspadajuće szruje protiv moje ličnosti. u svemu tome ne uspijevam biti sretna.čini mi se da malo po malo padam na tim silnim ispitima i da ovoga puta ne mogu da povežem konce. čudna je ta samouvjerenost .makar i tada imamo stvari za koje tvrdimo da nebi mogli preveslati. i onda baš te stvari kao nevera koja kida komad po komad broda nadolaze i sve to nekako više nema smisla.pa čak ni one za koje smo rekli da nebi mogli. na kraju ipak preživljavaš. ali smisao ne.
ne vidim više onu ljepotu dolaska broda.broda koji umjereno spušta brzinu i i ulazi u luku. pitam se samo zna li on di stiže i jeli spreman na ovaj grad. razočarao si me grade jako, a i dalje sam dio tvojih dubina. ne vidim nikakvog odmaka od tebe.tvoje crne noći dio su mojih dubokih osjećaja, mada ih ne priznam kao takve. više mi se čine kao priče koje gledam kroz svoj vizir,a netko mi je umetnuo drogu venu.nekako kao iluziju. koja boli. i sada znam da nije tako. znam da te dubine su jedino što jest i što me čini osobom. i tako smo ja i ti neraskidivi.kao sijamski blizanci, kao dio toga kamena i priča.sve se vrti oko tebe. svaki odnos i svaka kuča počinje iz tvojih temelja.a taman si i crn. a čak i dok sunce te pere , sjajiš previše, kao ogledalo odbijaš te zrake, jer one ne mogu doci dublje.jer ispod imaš svoja svjetla, svoje boje, svoje tame. ljudi su u odbljesku, iskrivljeni hodaju po tvojim tamnim ulicama. niti neznaju da su djetinjstvom asimilirani u tvoje odaje odispod. sve to nekako pretjerano produbljiješ i mistificiraš i zaista je teško oduprijeti ti se i pogledati išta sa strane. odvojiti detalje i poimjeti luksus informacija.posložiti prave uzroke. nego daješ i daješ, sve puno doživljaja, sve puno slika i litica i boja i zabilježaka, dojmova.kako da napravim o taj odmak, kako da se ne divimo dubini i ne osjetimo ništa. a daješ ništa. kao planina si koja straši osječajem poštovanja koji izaziva. osječajem nepojmljive veličine i mistike jer dira nebo. e ti samo težiš k nebu ili su to ljudi prestrašeni od tvoga grotla tame gradili zvonike da ih Bog bolje čuje jer ta dubina je velika.hm...donekle si ljep, lijep iz ulice u ulicu, iz dojma u dojam.prelijep i preinteresantan,prekrcat sobom i svojom povješću.a ništa.iz informacija ovdje ne možeš naučit. upravo zato jer su preintezivne da bi se mogao otgnut od njih.one su direktne poveznice tvoje osobnosti onog trena kad ih percipiraš. i onda svi misle da si lijepi.hm, jwr tu nečeš doživjet ni jedan trenutak kao ništa. a ništa. prezirem te rabe. tvoji građani su okorjeli ćelavci duše..uvjereni u svoju mudrost iskustva bljuju na prva vrata do sebe.jer ne razumiju da ta njihova samoća je samo samoća likovanja, a ne vrijednost dozrele spoznaje. šteta da si tako prazan, ogledala sam moge lijepote u tebi. i ne bojim te se više.
petak, 04.07.2008.
vrijeme
puno i ne previše.dokle god se oblaci ne otvore necu vidjeti sunca. jenoga dana glava ce se pitati otkuda li sve ovo dolazi i zasto su ljudi nekad mislili drugacije. ali ne,nisu oni, ja sam . moje misli vrludale su drugim putevima i horizonti neki su bili nevidljivi , neki otvoreni.
i tako dan danas, ljudi se mnogi pitaju otkude sve te boje i otkuda takav zalaz sunca.hm . da oblaci, oblaci.svijetlost je ona zbog koje vidimo, nasi horizonti je bojaju.ljubav je jedna i zbog nje osjecamo, nasa tijela, um je mjenjaju.ali ljubav je jedna i velika je.u nama i oko nas.
jeli mogu bit iskrenija.? za sada ne
petak, 18.01.2008.
neda mi se vise
tko je kriv? masa doktora poslozena po redu i radu, bar se tako nadamo ,djeluju po nasim bolnicama. nitko im ne moze stati na kraj jer im zadana prica u glavi neda:oni su bogovi. Nisam znala da u krscanstvu postoji vise nego jedan Bog, ali iskustva mi nalazu da nas narod ipak nije po nalogu katolicki.Sve ustanove u Hrvatskoj uce nas i djeluju na principu visebostva. Onako kako oni kazu tako je iz jednostavnog razloga koji glasi:jer smo tako rekli. Sad ja stvarno neznam zbog cega se onda mi veliki hrvati busamo u prsa i kunemo se na naseg jednoga boga i majku hrvatske, kad po uvjerenju bi puno prije pripadali jednom lijepo uredenom kroz kaste drustvu kao sto je recimo hinduizam.U hinduizmu koji se prakticira u indiji zdrav razum nije potreban. potrebna je samo razumijevanje vlastitih potreba sto bolje da bi mogli uskladit frustracije, te ih objasnit sa vec zadanim zeljama "onih "bogova. "onih" nespomenutih jer ih ne smijemo ljutit samo eventualno u bradu ili u vrlo intimnoj atmosferi u kutku kuce dobro ispsovat jer i tako je to tako i tu se ne moze nista.
a po svemu sudeci sad imamo i vrhovnog boga cije ime se dapace mora sa slavljem govorit, ali sutit o svojim razmisljanjima jer on zna najbolje.ave europska unijo, morituri te salutant. tu me nesto jako zbunjuje, konzervativni, patrijahalni hrvati,kako li su oni tako jednostavno prihvatili da je ime boga zenskog roda.i kako su nevjerovatno cvrsto uvjereni da ta majka sa svim svojim drugim bogovima smjestenima po raznim ustanovama je u pravu samim tim sto je mi nerauzmijemo.jeli ima to veze sa muskim poimanjem zene i recenicom " tko ce zenu razumijet."i recimo odgojem da je muskarac blago dok zena sve radi.da, naravno zene nemaju vremena o tome razmisljati jer bitno je da sve funkcionira ,"a te muske igrice , politika i to, pizdarije koje trose vrijeme jer i tako se tu ne moze nista, a on mora mislit da je faca ,da je zadovoljan, pa da bi me bar malo pustio na miru dok prica sa ostalima iz copora u bircu o tome.jer nedaj boze da ga ona kurva ne uhvati " ali da, zene su tu najjaci igraci, jer one su strpljive i znaju kako moliti bogove...ponizno.
srijeda, 16.01.2008.
netko davno je rekao
Da novci ne padaju s neba. ..a zasto zabe onda padaju.Tko je ikada rekao da se treba igrati po pravilima. Cemu onda sve silne strasti koje pokrecu svijet. Cemu kisa oluja i gromova sa raznih komercijalnih strana.Kuda.? Dok doruckujemo, sto onda imamo za reci.Koliko god propadalo stvari, uvijek se nade nesto novo.Doreceno ,iskreno,lagano sablasno, a nekad jednostavno i solidno.Pizdarije, sve u svemu. novotnije za kaput, kraj. doticno i gromoglasno. slasno?hm.
Opet nema sunca , a oci sirom otvorene .Zajeb je ili ne. bumo vidli kazu stari zagrepcani, oni isti sto su rekli:"Nigdar nebu ,kak negdar ni bilo". a joj.
tv.... neeext
slobodno zajebi, hi hi...
utorak, 15.01.2008.
svi ljudi u sebi imaju puno, ali samo veliki to daju
Jutro, ako i ne jer je vec podne.nekoliko sunca dogodilo se danas. polako tek toliko da potsjeti. Čekam da prode ovaj strah i da budem sigurna da se takvo jutro vise nece ponovititi.Kroz suze ponekad izbrisem uspomenu, ali snovi su jaci. Kad god se ulovim u kostac s time, cini mi se da je sve davno iza mene, ali kad ne pazim dogada se cudo. JOs uvijek je tu koliko god ne osjetim dok pricam o tome. Nemoguce da me toliko boli, pa di je ta rana? DEbeli zid, ali neka je.Polako i sigurno. TReba funkcionirat. Postovanje prema vremenu, ono je zivo. Zar ne?
ponedjeljak, 14.01.2008.
moj prvi post
e pa tu sve počinje...
