Šublerska slijepa pjega

nedjelja, 15.01.2017.

Doprle su tako i do mene vijesti kako su se neki mnogo hrvatski muškarci plus nešto pridruženih članica – na čelu im juriša Luka Popov, sekundira centarfor Bolković s Kuljišem kao zadnjim veznim, da mu drži leđa – jako uzjebali oko informacije da si je Helsinki za misicu izabrao stanovitu crnkinju. Ali pažnja, pažnja, ne tako pravocrtno glupo uzjebali kako bi se pomislilo: ne kao izraz rasizma, već kritike obrnutog rasizma političke korektnosti i pozitivne diskriminacije. Smeta im što je izabralo tu crnkinju – ali ne, ističu, nikako zato što je crnkinja, nego zato što nije komad. S obzirom da nije komad, znači da je izabrana upravo zato i samo zato što crnkinja (među samim dražesnim nordijkama, kojima je nordijska dražest onda i presudila – u tom vrlom novom progresivističkom svijetu). A natjecanje ipak ne bi trebalo biti ono za rasu.¹

Nije to loša misao ovako u vakuumu gledano, no sva počiva na jednoj ulaznoj premisi: da izabrana uistinu nije komad na razini, definitivno i objektivno. Ali kako to znamo? Gdje nam je verifikacijska formula? A što ćemo s onom o ljepoti u oku promatrača (ili žirija, ako se tako kliče dati promatrač)? To je glupost, ustobočuju se mnogo hrvatski autoriteti decidirano: žao nam je, kriteriji o tome tko je lijep, a tko nije, ipak su jasni i objektivni, a ova crnkinja objektivno nije.

Odlično. Zašto odmah ne aplicirati kriterij dosljedno za sve?²

Prvo što upada u oči dok upada u uši je da naši autoriteti objektivne tjelesne estetike, naši mnogo hrvatski muškarci koji su korifeji ove fertutme, sami dosta tragično prolaze po istom tom kriteriju objektivnosti, s odricanjem mjerodavnosti varijantnom oku promatrača (jedino se za pridružene članice, koje su zapele biti tu one-of-the-guys, može reći da su nešto zgodniji momci).

Najdublja istina situacije: postoji nešto gotovo opsceno u slušanju kako o tome je li sporna crnkinja dovoljno venera ili nije dovoljno venera, popuju likovi koji su – objektivno rečeno, kad smo već prihvatili vladavinu objektivnosti – anti-apoloni, redom oličenja zavade s estetikom; lični opisi im – kad se već ne stidimo i ne libimo biti bespoštedni u objektivnom ocjenjivanju – mahom u vidu drloga, razvaljeni, limesi im konvergiraju u karikature.

Ima nešto duboko nakaradno i izvitopereno, sve do pucanja u smijeh, u slušanju kako monumentalne zaključke iz ocjene da pobjednica nije dovoljno komad – uz trijumfalno pretresanje svake nepravilne crte lica, suviška nosa ili krivoće nogu – izvlače majstori koji bi, upravo tamo gdje bi se bodovale samo objektivne tjelesne crte i krivulje, mogli samo sanjati da im ikad i za milijun godina dâ jedna takva, koja im je evo, dok su hrabri u okrilju krda, a i tako daleko od opasnosti da im dâ, nedovoljno komad sve do priglupog cereka.³

Problematičnost ovog kolektivnog zgražanja nad pobjedom dotičnice ima više razina. Počnimo od prve, koja se tiče pitanja istinitosti proklamirane firme pod kojom ljude smeta što je pobijedila. Ne, kažu, što je crnkinja, nego što je ružna crnkinja; ne što je te i te boje kože, odnosno imigrantskog porijekla, nego što je nedostatno lijepa za biti misicom. Da je proklamirano upitne vjerodostojnosti, očituje se svako malo, kad kroz fasadu tobožnje tek kritike obrnutog rasizma probiju ovakva mjesta (na koja onda nitko, ama baš nitko od okupljenih, ne uloži prigovor):
– Dario Lukić Nema to veze ako je ženska ružna nije lipa .A da su stavili orangutanku pa da je nisu izabrali bili se pobunila udruga za zaštitu svega i svačeg skupa sa Vesnon i Pupyen
– Mil Sneler Pre neandretalsko celo
– Dom Morgan Tako je. A aboridzinska faca je kulturni artefakt nordijskih naroda. LOL
– Ivica Petrović Možda je izbor bio kompleksniji' Možda su bodovali i trčanje na 100 metara s preponama?
– Ozren Podnar: Zrinka, hoces reci da doticna, meni nelijepa dama, predstavlja finski, nordijski i europski model ljepote? Da vecina Finaca dozivljava estetsku ugodu promatrajuci je? Bullshit! :) Ja sam radikalno protiv "pozitivne diskriminacije". Upravo obrnuto: dotepenci moraju sredini u koju dolaze pruziti puno vise dobrobiti nego domoroci da bi bili prihvaceni kao ravnopravni gradjani, umjesto da domoroci dotepencima daju povlastice - pa makar i u obliku krivotvorene titule toboznje miss Helsinkija. Ovo je cisti travesty od izbora i Odinin sotirit - sekcija Helsinki trebali bi se pobuniti.
– Ozren Podnar Da je taj izbor bitan, isplatilo bi se uloziti u nove. No bolje je uloziti energiju na zastiti Europe od uljeza i na uklanjanju vec pristiglih ilegalaca.

Ono što imamo na prvoj razini je, dakle, određeni raskorak između službene pobude protesta (po kojoj nije do boje, porijekla niti do toga što nije pobijedio određeni tip ljepote, matični bljedoliki nordijski, nego jedino do individualne estetske razine primjerka), te neslužbene, koja se razotkriva u ovakvim izbojima (u kojoj najednom počinje postajati ipak bitan tip ljepote i njegovo porijeklo). Tribine su imale duplo dno.
Pri čemu, treba istaći, nije samo do nekih rubnih komentatora, nego i do samih domaćina tribina protesta, hvatanih u kontradikciji.
1) Popov kada je u modusu službene varijante:
– Luka Popov Robert Slunjski, nije problem što je izabrana crna osoba, već što je očito da je to bio jedini razlog zbog kojeg je izabrana
2) A onda Popov u modusu neslužbene varijante:
– Luka Popov Hrvoje Prpic, a tko ce obraniti tu sekularnost i religijsku neutralnost Europe od npr. radikalnog islamizma? Cmizdravci kojima je najveci strah u životu da im netko ne povrijedi osjećaje ili da ne pomisli da su netolerantni? Europljani koji se srame svoje nacije, rase, kulture i povijesti do te mjere da se više ne usude izabrati europljanku za missicu?
– Luka Popov Ivan Crnkovic, ima veze. Jer ako se do te mjere sramimo i preziremo svoju naciju, rasu, kulturu i povijest da se ne usudimo niti izabrati europljanku za missicu, kako onda ocekivati da cemo se obraniti od islamske invazije? Jedini da ih utopimo u rijeci suza od povrijeđenih osjećaja
1) Bolković u modusu službene varijante:
– Romano Bolković Robert, eto kako grijesis! Gdje pise da biraju Miss Nordije? Upravo TO sam ospirio. Rasne karakteristike. Naprosto je ruznija od obe pratilje ma kakav tip rase etc. utjelovljavale.
2) A zatim Bolković u modusu neslužbene varijante, kad na isticanje Zrinke Pavlić kako je ljepota kulturalno uvjetovan koncept (s razlikovanjem ''maltene od kvarta do kvarta, kamoli u različitim kulturama''), reternira u podnarovskoj maniri, po kojoj je relevantno da na natjecanju u Finskoj bude mjerodavan baš finski tip ljepote, a odudaranje od kojega je automatski dokaz za nešto. (Bez obzira što je malo gore s indignacijom odbijao pomisao da bi se radilo o ma kakvoj tipskoj kategoriji.)
– Romano Bolković Naravno. U Finskoj je, pretpostavljam, također s vremenom stvoren neki arhetip. Ovaj izbor nesumnjivo od njega odudara. Postoji razlog. Occamova britva nam kaže koji. Politkorektnost. Crnkinja, nelijepa cak u Ugandi ili Keniji, dobila je prednost pred ljepsim djevojkama jer je crnkinja. To je evidentno prima vista.

No, mene zapravo ne interesira primarno ta razina. Puno mi je zanimljivije raspravljati s argumentom kao takvim, neovisno o onome tko ga zastupa, vidjeti što se događa ako pretpostavim – benefit of the doubt – slučaj u kojem savršeno nikakvog odstupanja između službene fasade i neslužbenih izboja nema. Bi li tada bilo sve u redu s iznesenom primjedbom o obrnutom rasizmu i kolektivnom zgražanju koje se tim povodom nadiglo?@

Ako dovedemo u pitanje istinitost nominalne proklamacije o tek osudi obrnutog rasizma, radi li se automatski o dovođenju u pitanje tvrdnje o djevojčinoj ljepoti? Odnosno, sporenju ili zastupanju viđenja po kojem se ne radi o lijepoj gospođici? Ne. Radi se jedino o dovođenju u pitanje tvrdnje da je ovima zbilja nevažno što crnkinja/imigrantkinja. Ona i dalje može biti nelijepa, što se mene tiče.
Tu uskače druga razina problematičnosti: jesu li kriteriji ljepote stvarno potpuno univerzalni i objektivni? Ta razina iz Zrinkine primjedbe. ''Možda je, zbog raznolikijeg sastava žirija, u njemu i prevladalo neko drugačije shvaćanje ljepote.'' Možemo li biti sigurni da nije? Prilažem sliku sa zadnjih pet miss Helsinkija: reći ću samo da recimo mom osobnom oku zadnja misica nije i zadnja po ljepoti među njima. Možda žiri ima svoj vlastiti ukus, koji nam se može činiti neobičan, ali nije nužno na bazi boje kože? Ili kvragu, možda se i radi o nekoj namještaljci, ali opet ne na bazi boje kože u ime političke korektnosti, nego su joj, otkud znam, roditelji bogati pa joj kupili titulu, ili je znala ključnu osobu, možda je nekome ljubavnica, i sl.
No, pažnja sad: mene zapravo ne interesira primarno niti ta razina. Niti njom se ne bavim u postu. Jer puno mi je zanimljivije pretpostaviti benefit of the doubt čak i na toj točki, uzeti mogućnost u kojoj je čak i tako, da su kriteriji ljepote uistinu potpuno objektivni i definirani (ispravnije bi bilo reći da namjerno u to pitanje ne ulazim, moj ga post programatski odbija tretirati), zato što me više zanima pitanje: pod pretpostavkom da se stvarno radilo o pobjedi te crnkinje na osnovi čisto njene boje kože, jer je bila jedina crnkinja među kandidiranima, bi li i tada bilo sve u redu s nastalim tribinama kolektivnog zgražanja od strane naših mnogo hrvatskih muškaraca i pridruženih članica?@

Ali možda ćemo reći da onome tko istupa tek kao znalac koji gleda hladno sa strane, iz trećeg lica, bez apetita i pretenzija za uključivanjem u prvom licu, kao da svojim šublerom mjeri objektivne proporcije i krivulje vaze ili auta, nije niti potrebna legitimacija vlastitim licem da bi smio pljuvati tuđa? Na nesreću po naše velike estetike i znalce, u igri spolova i dalje vrijedi da samo akter i donekle svjedok imaju nekog smisla i profita, a biti estetikom i znalcem sa šublerom je kurac od ovce.
Treća razina problematičnosti: sam institut izbora za miss i natjecanja ljepote kao takav.
Ali niti time se ne bavim; nije moja tema danas.
Istina je da se te djevojke prijavljuju ciljano za evaluaciju vlastitog izgleda, i to od strane žirija koji ne mora sam se dičiti boljim izgledom za obaviti odmjeravanje. Sve ja to uvažavam i s time operiram. I čak s premisom o potpunoj objektivnosti kriterija te evaluacije. Ne ulazeći u sve to, za ne skretati u bočne polemičke rukavce. I čak s premisom da je ova gospođica izabrana isključivo zbog svoje boje kože. Jer ono što me zanima je problematičnost ovakvih tribina zgražanja čak i pri svim tim premisama prihvaćenima, modalno izvodeći dalje kao da stoje.
I tek sad stižemo do četvrte razine problematičnosti, koja je ono jedino čime se ja tu bavim.
Jer jedno je participirati u žiriju koji jednu nagradi titulom i još njih par utješnim nagradama, a ostale naprosto ne nagradi, a nešto je sasvim drugo okomiti se kolektivnim otrovnim gnjevom i porugom na konto nezadovoljstva razinom estetskih performansi tijela izabrane. Ma što mislili o prosto držanju dupišta u žiriju, dok defilirajuće curice mjeriš šublerom (to je, tako, jalovo i možda malo analno, ali još ne zahtijeva legitimaciju estetikom vlastitog lica i fizionomije), taj šubler trebat će drugačije – i puno teže – pravdati kad prijeđe u fazu razvlačenja crijeva nekoj kandidatkinji, poruge svakoj krivoj crti lica i puno tupog cereka i ružnih riječi na taj račun, a u svrhu nezdravog pražnjenja nekih vlastitih ideoloških fiksacija. Tada je šubler prešao i u fazu u kojoj će ga se pitati za legitimaciju vlastitim estetskim kvalitetama. Ona se izložila poruzi prijavom za natjecanje, ali i svaki se nadmeni šubler izložio – odlukom da konzumira svoj cerek.
Kakvom si koncesijom otkupio pravo tu na grmljenje i porugu? Jesi li ti sami apolon ili venera koji su se spustili na zemlju?
Evo jedan komentar karakteristični, Vedrane Pribičević: Ima dobro telo. Ali faca je kramp. Mozda je to sucima fora. Druge su kirurski izbrusene.
Dakle, kakva je to venera Vedrana Pribičević da si dozvoli komentirati kako je faca ove misice ''kramp''? Ne razabiremo li određenu perverziju i nakaradu ugrađenu u taj čin, također i komediju – ali u žanru groteske? Da tu ima nešto što nije okej?
Kakav je to apolon Denis Kuljiš da o predmetnoj misici govori kako izgleda kao bob rock? Kako on izgleda – ima li koga da mu pruži ogledalo?
Luka Popov? Puca po šavovima od napuhanosti glupošću i slatkišima.
Zajeb je u tome što je dovoljno samo primijeniti isti ključ fizičke normativnosti, na osnovu kojega si daju za pravo uzdizati glas na račun finske misice, pa da isti ti likovi i likinje budu ugledani kao big time luzeri upravo tog ključa. Radi se o natprosječno neuglednim osobama tamo gdje se mjeri prema ideji objektivne tjelesne ljepote. Što ih tjera da se laćaju mača od kojega sami prvi stradavaju?
Kakvi su to, dakle, apoloni i venere svi ti ljudi koji su se sjatili grleno i iz sve duše ismijavati fizičke karakteristike ove cure?
I zašto ih je tako pogodilo? Tako ih jako boli nepravda učinjena pratiljama i četvrtoj lokalnog izbora za miss na drugom kraju Europe? Upada u oči da odvratnost upotrijebljenih kvalifikacija, kao i samog kolektivnog postupka zgražavanja, daleko nadmašuje magnitudu prvotne nepravde – možda ne za prvu pratilju, ali za Luku Popova ili Vedranu Pribičević u svakom slučaju. Koriste to kao alibi za ideološku agendu – gdje prvo imaju svoje dalekosežne zaključke, a onda nađu nešto iz čega ih izvode, tipa nekog dalekog lokalis izbora za miss – što čitavu slijepu pjegu za cinizam i grotesku geste koju vrše čini samo još odvratnijom.
Eto razine koja mene tu primarno zanima.@

- 21:29 - slušam (6) - printaj - #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31