pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 29.06.2016.

Heroj, a ne bankaroid

But if you wanna leave, take good care
I hope you make a lot of nice friends out there
But just remember there's a lot of bad and beware




Činjenični pokazatelji ne ostavljaju dvojbu: Brexit se odvio izrazito po ključu demografskih stratifikacija. Ono što sad već svugdje slušamo: za izlazak UK iz EU u puno su većoj mjeri bili siromašniji, lošije obrazovani te stariji slojevi populacije.

Tu se onda masovno nametnuo interpretacijski okvir koji je stvar odveo dalje: u ne samo konstatiranje činjenice, nego i prozivku prema tom ključu, gdje se praktički pod optužbom (i/li porugom) našla sama pripadnost navedenim slojevima; ti slojevi kao takvi. Što, je naravno, glupo, a potencijalno i prljava igra.

Dopro je do mene komentar Željka Ivankovića Banke (treba nadimak za razlikovati ga od Željka Ivankovića pjesnika), koji udara kontru ovom lošem interpretacijskom okviru. Počinje imenovanjem zajedničkog nazivnika demografskih slojeva koji su glasali za Izlazak: svi oni spadaju, prepoznaje, u socijalno slabe, deprivirane, ''one koji se osjećaju slabije zaštićenima''.

Komentar je objavljen na fejsbuku, javno, ali to se zna mijenjati ili nestajati, pa ću ga prekopirati ovdje i fizički.
Socijalno i nacionalno
Brexit – trijumf demokracije

Koliko sam uspio poloviti, za izlazak iz EU glasali su stariji,dakle oni koji se osjećaju slabije zaštićenima, zatim lošije obrazovani (oni kojima se čini da imaju slabije šanse) i siromašniji (oni kojima se čini da su nepravedno gubitnici).
Svi oni nastojali su glasanjem kreirati bolju budućnost za sebe. To je, dakle, bilo više interesno glasanje a manje identitetsko, u smislu da se odbacuju imigranti samo zato što su imigranti. Bilo bi to uostalom čudno za VB, iako ne i nemoguće. Ima ona svoju tradiciju identitetskih politika.

Za ostanak u EU su glasali oni koji u njoj vide bolju priliku za sebe – mlađi, obrazovaniji, bolje stojeći. Za EU su glasali oni čija je perspektiva ionako bolja, u bilo kojem sustavu, u bilo kojem izboru, ne jednako bolja, ali uvijek bolja. Mlađi, bogatiji će sigurno bolje proći i sad, nakon odluke o izlasku.
Dosta se mojih prijatelja identificiraju izboru s ovom grupom za ostanak, s mlađima, bolje stojećima, obrazovanijima. To je ok, ali nije ok da one druge preziru, i proglašavaju manje vrijednima.

Sam se ne identificiram s elitom, prije s depriviranima. Bliži sam im u svakom pogledu, najviše socijalnom, ali i po godinama. Svakako ne po mržnji prema drugima, koliko je imaju. Iako vjerojatno ne dijelim njihov filmski, literarni i glazbeni ukus ne mislim da sam samo zbog toga bolji.Svi su skočili na populizam, no elitizam nije puno manje odvratan.

Ljudi su načinili svoj izbor.
Hoće li im se očekivanja ispuniti, hoće li im biti bolje nego što bi bilo da je VB ostala u EU? Na to pitanje nema odgovora. Kontrafaktualno zaključivanje – što bi bilo da je bilo – uvijek je pogrešno.
Ono što znamo, to je da je depriviranih i onih koji su zabrinuti za svoju budućnost ako VB ostane u EU bilo više nego onih koji su u tome vidjeli za sebe perspektive.
Ono što znamo nakon glasanja – problem se vidi jasnije. Sad je pitanje što će političari i javnost od toga napraviti. Što desnica, što ljevica, što političari u EU?
Zasad, svi su više manje pokazali da više misle na svoju guzicu nego na one koji su od njih zatražili da smanje nepravdu, da i njima otvore neku perspektivu. To je onaj slabiji dio demokracije, koja nipošto nije samo glasanje. To da se glasanjem danas ne može prisiliti "političku elitu" da radi svoj posao.

Ima još nešto – neizvjesnost. Potres je ogroman. Pitanje je koliko će dugo trajati, što će još sve srušiti, koje će raspukline otvoriti. Le Pen? Trump? Lako je moguće da se kaos pojača i da veći gubitnici opet budu oni kojima je teže da se snađu. No, jednako je moguće da i pad dijela elite postane satisfakcija gubitnicima.

Pitanje je uostalom koliko bi status quo uopće bio održiv. Događaji koji su prethodili, financijska kriza, Grčka itd također nisu bili kamilica. Nije ih proizveo demokratski izbor, iako ih nije uvijek ni efikasno rješavao. Utoliko, apsurdno je kriviti demokraciju što nije izabrala status quo. To joj nije u opisu funkcija, a i kakav je taj status quo bio, kome je odgovarao. Odgovor smo dobili.

Znam da se ovim statusom izdvajam iz prevladavajućeg mišljenja u ovom krugu. No nije to zato što želim pošto poto gledati stvar s druge strane. Nisam dosad uopće komentirao Brexit, jer nisam znao što bih rekao, nisam imao informacije, a nisam reagirao na njuh. Sad kad sam malo skupio činjenice, ovo sam zaključio. Nemam problema s drukčijim mišljenjem, naprotiv.

Ivanković se, vidimo, stavlja u ulogu proponenta solidarnosti s depriviranima (ta tko bi mogao kontrirati tako nečemu?), kao i suprotstavlja nepravednoj liniji optužbe, pa to pomalo poprima junačku crtu: eno ga na kako izlazi, točno u podne, ''kao Gary Cooper sam među barabe''. (Uz primjesu visoke patetike procedure plebiscita: Brexit kao ''trijumf demokracije''.)


Jedan unutarnji problem teksta je tu lažni, fingirani ''street cred'' legitimitet govornika. ''Sam se ne identificiram s elitom, prije s depriviranima'', umiljava se nesmiljeno. ''Bliži sam im u svakom pogledu, najviše socijalnom, ali i po godinama.'' A da? On, Željko Ivanković Banka? Niđe veze. S pravom ga Kuljiš podjebava u komentaru, podvlačeći mu njegovu ''sjajnu diplomatsku karijeru'', u đuture sa ''školovanjem djece na najboljim školama u svijetu'', da i ne počinjemo o višegodišnjoj karijeri ''kao urednik glasila privatne banke koja raspolaže s više od pola hrvatskog kapitala''. Zaboravio je dometnuti svojedobnu distingviranu rolu u advokaturi interesa spomenute banke usuprot davljenika u švicarcima – da ih i udavi.

Ali drugi i suštinskiji problem teksta je što se Ivanković na neslaganje s jednom lošom interpretacijom nastavlja vlastitom lošom logikom, non sequiturom da sve zvoni. ''Svi oni nastojali su glasanjem kreirati bolju budućnost za sebe. To je, dakle, bilo više interesno glasanje a manje identitetsko, u smislu da se odbacuju imigranti samo zato što su imigranti.''

Kako on to zna?

Smjela tvrdnja! Apodiktička. Ivanković nas ne uvodi u spektar osnova koje bi mogle stajati u pozadini, među kojima se onda sam pokušava razabrati, prezentirajući svoj proces razabiranja, nego se ukazuje kao ovlašteni tumač koji će nam objasniti stvarnu stvarnost: sad ću ja vama reći kako stvari stoje, elem, da se radilo o racionalno motiviranom interesnom glasanju (i kapak). ''Za ostanak u EU su glasali oni koji u njoj vide bolju priliku za sebe'', inicira nas u otajstvo svog uvida. A za izlazak, analogno, oni koji su imali racionalnog razloga ne vidjeti u njoj bolju priliku za sebe. ''Ono što znamo, to je da je depriviranih i onih koji su zabrinuti za svoju budućnost ako VB ostane u EU bilo više nego onih koji su u tome vidjeli za sebe perspektive.'' Jasno, da je broj glasova za izlazak odnosno ostanak isto što i broj onih čiji su objektivni interesi na strani izlaska, odnosno ostanka – to je neupitni aksiom, premisa osvrta koju smo odavno ustanovili, naprijed još.

Jer neka ne bude pritom dvojbe da on to ne tek kao njihovu percepciju – koja može ili ne mora biti osnovana – nego kao objektivni, utemeljeni realitet. Poanta cijele ekspertize je upravo u obrani Leave glasa i tabora kao bezrazložno pljuvanog, dok da se – razvija teoriju – uopće ne radi o imbecilnosti. ''Dosta se mojih prijatelja identificira u izboru s ovom grupom za ostanak, s mlađima, bolje stojećima, obrazovanijima. To je ok, ali nije ok da one druge preziru, i proglašavaju manje vrijednima.'' I malo dalje: ''Svi su skočili na populizam, no elitizam nije puno manje odvratan.''

What a plonkers...


Ha? Čekaj, čekaj malo, gospon Banka. Nešto ti tu nisi dobro zavrnuo. Znači, ako recimo kažem (isturit ću vlastiti primjer) da je postupak glasača za Brexit bio preglup – ja sam automatski odvratan elitist? Zašto? Zato što to znači, glasi izvod, da u kontraidentifikaciji iskazujem prezir prema demografskim stratifikacijama kojima ne pripadam. A kako ti znaš da iskazujem, gospon?

Što Ivanković ovdje čini? Uzima ono isto sociološko poopćavanje koje napada za bazu vlastitog kontranapada. On to poopćavanje, dezavuirajući ga, dubinski zapravo prihvaća (i koristi za vlastitu paljbu)! Isporučivanje optužbe za Brexit na konto same pripadnosti određenim slojevima, koje je dobro prepoznao kao krivo i diskriminatorno, pretvara povratno u jednako tako invalidnu optužbu za diskvalificiranje Brexita kao tobože nužno isporučivano na konto same pripadnosti tim slojevima.

Kaže još: ''Ljudi su načinili svoj izbor. Hoće li im se očekivanja ispuniti, hoće li im biti bolje nego što bi bilo da je VB ostala u EU? Na to pitanje nema odgovora. Kontrafaktualno zaključivanje – što bi bilo da je bilo – uvijek je pogrešno.'' Jer – primijetimo još jednom premise iz podteksta – nije uopće pitanje jesu li ti ljudi uistinu svoj izbor ''načinili'' (dobra riječ) vođeni očekivanjima koja im Ivanković pripisuje, tu je dilemu on unaprijed i zasvagda riješio, nego kao jedino pitanje eventualne mogućnosti da su u izboru pogriješili ostaje ono hoće li se pokazati da su se pametno kladili, s obzirom na pripisana očekivanja (a i ono je, kaže, pogrešno, tj. baš sve nam je objasnio i možemo se usuglasiti).

Bankina verzija je, sve u svemu, da mi proglašavanje Leave glasača plonkerima zasigurno dolazi, nema što drugo biti, od neuvažavanja da siromašni, stariji i neobrazovani imaju svoje vlastite, drugačije interese i probitke (pošto su i oni, nema što drugo biti, točno time motivirani u referendumu). Otuda što sam, eto, đubre elitističko kojem fali ticalo za razumijevanje depriviranih, empatiju i solidariziranje. (I gle, molim te, tko se od sve djece našao nadležnim učiti me tome!)



Kad se ne bi znalo da postoje na svijetu nekakvi Nigel Farage, Boris Johnson ili Michael Gove, iz ovog blagoglagoljivog Ivankovićevog sastavka nikad se ne bi pomislilo. O tome u njemu ni jedne jedine riječi. Baš kao da nikad nije čuo za pojmove manipuliranja masama ili huškanja masa, pri čemu racionalni socijalni rezoni – nevjerojatno ali istinito – baš i ne bivaju ono čime se mase upravljaju u svojim izborima.

Motiviranost birača prijesnim i naivnim šovinističkim zazorom usuprot imigranata otklonio je nevjerojatnom nonšalancijom – on, eto, ne vjeruje u to, jer ''bilo bi to čudno za VB'', ''ima ona svoju tradiciju identiteskih politika''. Kakav je to argument, zaboga? Okrugla nula. A na toj nuli temelji svo daljnje izvođenje! Premda mu je vrlo dobro poznato da je sve vrvilo od protuimigrantske histerije kao prve točke kampanje.

Pa sva ona besmislena trabunjanja o ''cijeni slobode'' i sl. – koja su ništa osim šifre nevezanog nacionalizma palog s marsa i atavistički romantizmi slavne imperijalne prošlosti (Pride & Prejudice, kako kruži zadnja zajebancija) – kakve ona veze imaju sa socijalnim rezonima na koje Ivanković svodi biračku motivaciju? Želi li stvarno negirati prisutnost u kampanji žive sile tih retrogradnih parola bez značenja i njihovo bivanje jakim faktorom među Leave biračima? Ali, aha, ako ja to nazovem tikvanlukom, on će mi reći da sam odvratan elitist? Jer – zauzeo je pozu junaka solidarnosti – da se tome priklonilo neproporcionalno mnogo starijih, siromašnih i podobrazovanih, pa mi njih istura kao brvno za svoje teze. Pa to, bloody hell, jedino znači da među datim skupinama se zateklo neproporcionalno više onih s manjkom protuotrova u sebi – o uzrocima čega Banka slobodno može, ako hoće, napisati sociološku studiju – ali sigurno ne znači da ću nekoga krivo gledati samo zato što pripada tim skupinama, niti da ću biti gluh i tvrda srca za potrebe da poboljšaju svoje socijalne prilike (kao što mr. Cooper iz svoje poze ''identificiranosti s privilegiranima'' pasivno-agresivno podvaljuje).

Neću ulaziti u svaku pojedinu manipulaciju, laž i pseudoekonomsku nebulozu (ionako su već posvuda rasprostrte i debunkirane) o tome kako i zašto će izlaskom iz EU-a poteći dosad kočenom Velikom Britanijom med i mlijeko, a lova će biti do krova i sačuvana i preusmjerena – i to mahom, pazi sad, u socijalu. I ajde, na stranu što baš treba biti dudek i plonker za popušiti ni pet ni šest nego torijevske/ukipovske libertarijance kao apostole socijalne države. Ali kakva je to silogistička perverzija kojom Ivanković svoj komentar gradi na rukovođenju birača osobnim socijalno-interesnim obećanjima i očekivanjima za koja ne samo da nije točna sofistička vratolomija kojom fingira apriornu vječnu neodgovorivost pitanja pogrešnosti izbora (crvenom haringom o bespredmetnosti kontrafaktualnog zaključivanja), nego se, kvragu, po svim vijestima vrte priznanja Johnsona, Faragea & Co. kako se radilo o sirovim lažima i potpuno je izvjesno da mu je to neodgovorivo pitanje već odgovoreno, tj. da od toga neće biti ništa? Zašto se pravi nevješt?



Imam riječ za to: pumpanje Empatije i Patetičnih Apela kao zapravo samo sljedeći u nizu iskaza cinizma (jer Ivanković, što mu nije strano, loše detektira trajektorije pozicioniranja u cijeloj priči za ne držati stranu govnarstvu), samo ovaj put u neobično patvorenom paketu, punom perfidnih krivih spojeva.

- 23:17 - slušam (11) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
- 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
- 2016/01 - Nikad kao Bandatar
- 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
- 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
- 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
- 2017/02 - Anatomija nelagode
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
- 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
- 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
- 2015/07 - Zaokruženje Arsena
- 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
- 2017/02 - Rijeka zapelosti
ČOVJEK U FUTROLI
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
- 2014/06 - Geneza jezivosti
- 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
- 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
- 2015/09 - U čemu je skandal?
- 2016/05 - Muške kurve
- 2016/05 - Dići raspelo na sebe
- 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
- 2016/11 - Najezda barbara
- 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
- 2016/12 - Zvuk osude
- 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 - Druge oči
... 2011/08 - Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
- 2014/10 - Ženska spika
- 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
- 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
- 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
- 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
- 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
- 2015/04 - Gospe ti presvete!
- 2015/11 - Đonom
- 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
- 2016/11 - Ccc, kakva drama!
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
- 2016/08 - Stupovi društva
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
- 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
- 2016/06 - Hashtag imagologija
- 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
- 2016/05 - PuŠ vs SAE
- 2016/12 - Rupa u ormaru
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/04 - Biti kao svi
- 2014/05 - Zeitgeist
- 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
- 2015/09 - Krivi ste vi
- 2015/12 - Kalifete na fete
- 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
- 2014/10 - Ljubav
- 2015/02 - Kontra ljubavi
- 2105/03 - Ja, Ti, Mi
- 2016/02 - Držati pticu
- 2016/06 - Mogućnost drolje
- 2017/01 - Grijeh ljubavi
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
- 2015/01 - (Vuci)batine
- 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
- 2015/07 - Minut semantike
- 2015/07 - Matija protiv Babinha
- 2015/10 - Mnogo vike nizašto
- 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
- 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
- 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
- 2016/04 - Pozadina kreševa
- 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
- 2016/07 - Drljača od tri groša
- 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
- 2016/09 - Ravno do dna
FALANGA
- 2011/01 - Index na indexu
- 2012/08 - Falanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2014/09 - Dva tipa smijeha
- 2014/11 - Kritika pomračenog uma
- 2014/12 - Kultura Komunikacije
- 2015/01 - Rođen na prvi april
- 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
- 2015/10 - Večernji krivolov
- 2016/04 - Lov na crvene vještice
- 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
- 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
- 2017/01 - Amen
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
- 2014/09 - Krvave ruke
- 2014/11 - Mundana desideria
- 2015/02 - Dobar, loš, zao
- 2015/02 - Spektar sive
- 2015/07 - Mar(kićk)a
- 2015/08 - Lítost
- 2016/01 - Anatomija funkcije
- 2016/03 - Vječno povraćanje istog
TRAGOM MUNJE
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta
- 2015/01 - Intencija zOOma
- 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
- 2016/04 - Defile tustaša
- 2016/06 - Tragom munje
REPUBLIKA FARSA
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/11 - Spin godine
- 2014/05 - Propuštena helpie prilika
- 2014/08 - U čemu je sramota?
- 2014/09 - Republika Farsa
- 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
- 2014/11 - Zapisi iz ludnice
- 2015/03 - Zatvoreno pismo
- 2016/05 - Drkadžije
- 2016/06 - Približavanje oluje
- 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
- 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
- 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
- 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
- 2016/09 - Nujna li rujna
- 2016/10 - Homo cylindriacus
USPUT REČENO
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2015/08 - Nije šija nego vrat
- 2015/12 - Babe i žabe
- 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
- 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
- 2016/08 - Slobodna Vlast
- 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se