pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

subota, 02.01.2016.

Nikad kao Bandatar





Još u školi je ručicu dizao vešto
i već se znalo da postaće nešto.
O, već se znalo da postaće neko, ko bog.


Bandatar nalazi kako moderna država mora štititi svoje manjine i stoga mu je – u saltu logike – primjena zakonske mjere u tu svrhu temporalno uvjetovana, pitanje vremena: je li ili nije vrijeme. Ma hoćemo, hoćemo, inzistirat ćemo na zakonskim pravima manjina... jednom nekad, kad bude zgodnije, kad (sad ide šifra) ne budu rane još svježe (čitaj: kad im to, ako ikad, odobre kao prihvatljivo neki koji si tu stvar krivo spajaju na nakaradan način). Građevinska država kao i dalje talac bukačkog dijela većine – to mu je recept za izvlačenje zemlje iz statusa farse?

Bez krivice, u štampu je stigao skokom
jer kad kreneš tim poznatim tokom
tad svi ručice podižu vešto, jen-dva!


Bandatar ne podilazi tek tom obliku pseudo-patriotske patologije palanke, nego svakom mogućem. U kontekstu pervertirane inflatiranosti braniteljske klase u status novog subnora, jedino što zna reći su vječite istine kako bez branitelja ne bismo imali slobodnu državu i da se za njih nekada molilo iz Kanade i da im valja štititi dignitet. A kakav mu je stav o žici na granici sa Slovenijom? Ne bi se izjašnjavao, osim generalno da iznad svega ''moramo štititi svoje interese''. Šifra: Kolinda.

Kao Bane, dobri sin, tih i miran, čist i fin,
kao Bane, vaspitan i solidan i koristan.
Kao Bane, vredni mrav, poslušan i učtiv sav,
kao Bane, odmeren i usmeren i proveren za sve.


Bandatar – za biti čim solidniji, odmjereniji i provjereniji i začešljaniji na poslovno – nastoji izbjeći izjašnjavanje, ako je ikako moguće, i o manje-više svemu ostalom što ga se pita – vidjet će, reći će nam još, konzultirat će se, on je i za ovo i za ono rješenje... Idemo svi ručice gore! Desna varijanta lignjokracije – tek što smo se Josipovića riješili. A pogotovo kad je riječ o ''svjetonazorskim pitanjima'', kao da je posrijedi neka politička marginalnost. On je tu važnijim poslima, tj. s kalkulatorom, za računati mjere štednje po ukusu stranih gospodara novca. Jao, jao, što će reći kreditne agencije i Europska komisija, prva nam je briga (i račun!) implementirati reformske mjere da oni budu zadovoljni. Kakvi su mu stavovi o umjetnoj oplodnji, o pobačaju? Sada se fokusiram na gospodarski i socijalni dio. A to izgleda nije socijalni dio? Ovakva tobožnja depolitizacija politike prava je bizarna mostovska šifra za podvaljivanje ustoličenja dubioznog svjetonazorskog paketa u ambalaži nominalne bezbojnosti, k'o fol odterećenja od svjetonazorskih podjela. Ideja da bi moglo biti nekakvog ''nepolitičkog'' pristupa odavno je prokazana kao finta (za tim efikasnije politiziranje) čak i u književnoj kritici i ostalim razbibrigama, a kamoli u matičnoj disciplini politike samoj.1

Mi smo rasli u šarenom kraljevstvu igre
al on je imao drugi pedigre,
mali Bane je bio daleko od tog.


Bandatar ipak o nečemu ima čvrst stav: decidirano je za vezu sveučilišta i biznisa, pupčano da se spoji akademski život i poslovni život privatnog sektora u tehnokratski obrazovni sustav čiji će jedini smisao biti u treningu za tržište rada. Da bi moglo biti nekog čovječanstveno bitnog procesa znanja i onkraj aplikacije u trgovačkim društvima – ne spada u koncepte koje bi razumio; kalkulator mu nema tu funkciju.

Tu i tamo, tek ponekad sretnem tog dečka,
crna tašna i šofer i mečka,
TV dnevnik ga forsira nešto, o da!


Bandatar uživa i najtoplije podržavanje, s najvišim preporukama, dosadašnjeg ministra Varge. Najnajnajnaj. Zašto me nije začudilo da će se, od svih iz sastava bivše vlade, najbolje i najsrdačnije razumjeti upravo s najbesprizornijim i najnotornijim govnarom među govnarima? Doznajemo da njih dva rado razmjenjuju iskustva i inače. Družili smo se privatno, sa suprugama, večerali zajedno. Mora da su i crne mečke čekale vani, ako se već od crnih aktovki nisu dali odvojiti. Premda scena vrvi elementima za gađenje, na djelu je, tvrdim, bio onaj princip iz jednog od naših klasičnih romana, kada se također radilo o plutokratskim konspiratorima na fatalnoj zagrebačkoj večeri sa suprugama: čovjeku se, eto, ne gadi ništa što se može pojesti ili oploditi. Svi sad ponavljaju mantru kako se radi o sposobnom čovjeku koji je znao zaraditi i da ga to čini kompetentnim za vođenje države. Alo, bre, kakva je to kvalifikacija sposobnosti – da je znao zaraditi? Cui bono: za koga je znao zaraditi? Za svoju korporaciju. A kako je to točno uspijevao? Pa tako što mu je opis radnog mjesta bilo zavaljati naivne državne administracije (čitaj: kooperativne da budu zavaljane). A mi ga ni pet ni šest nego uzeli za premijera! To je kao da imamo stado ovaca i za prvog psa čuvara vrbujemo vuka o kojemu smo se osvjedočili da posebno uspješno tamani ovce – jer, je li, očito je sposoban, najviših kvalifikacija i CV-a, ''vrhunski stručnjak''. Koji smo mi šaran od države; taman nam je trebao jedan takav koji voli pecati i bez prestanka mu je biznis na pameti.2

Ali Bane, taj je imao izloge prazne,
pa smo zato za funkcije razne
svi mi večito birali njega, u glas.


Bandatar sluša – ako treba, pokazat će i iPhone, da ne bi ispalo kako laže – Olivera, Queen, Rolling Stonese, Guns&Roses i Pavarottija. Pa dabome. Znao sam i prije nego što sam pročitao. Postoji li na ovom svijetu ijedan Bane, ponos majke svoje, a da ne sluša (lokalnog) Olivera, Queen, Rolling Stonese, Guns&Roses i Pavarottija (tim redoslijedom)? To je taman po očekivanom.3 Bandatar se, osim toga – i opet taman po očekivanom – a i kako bi drugačije – u prvom bandatarskom javnom pojavljivanju naslikao u crkvi na misi. Gdje bi drugdje? Ističe: prakticirajući je katolik, te s obitelji (četvero djece, molim lijepo!) redovito pohodi crkvu. Naivnom nekom mogla bi se javiti zapitanost: nije li to donekle u neskladu s drugom stranom ličnosti koju pokazuje? Crkva, jelte, propovijeda okretanje od materijalnih ka duhovnim vrijednostima, a prvo što na njemu upada u oči je da se radi o naglašeno ''svjetovnom'' profilu dnevnog funkcioniranja: biznis, zarađivanje, lova, financije, para, đenge... No, radi se i o lažnoj dilemi. Ako se netko po čitav dan bavi biznisom, izvjesno je da se ne bavi vlastitim kreativnim rastom i razvojem: ne piše, ne slika, itd., jedva ako išta i čita (a i tada se u pravilu na noćnom ormariću koči neki Coelho ili Šalković – bolje bi im bilo gasiti elektriku). Ništa čudno da će i ići svijetom kao suštinski dosadni likovi, praznih izloga, filistri lišeni zrnca duha. Što takvima jedino preostaje kada im dođe pretenzija da malo budu i ''duhovni''? Mijenjati definiciju ''svjetovnosti'': ne više u značenju filistarstva, nego opće ljudske sudbine u opreci s tobožnjom drugom supstancom stvarnosti, onom nevidljivom, transcendentalnom, ''nečime višim'', izmišljajući ontološki dualizam. Svoju pseudo-''duhovnost'' prebacuju iz sebe u vanjski izvor, u neku skupnu, sljedbeničku mistiku, kojoj se onda pridaje aura ''svetosti'' – jedni će (poput Hrvoja Vojkovića, primjerice) razvikano ići na noge Sai Babi, drugi će pak (poput našeg Bandatara) razvikano praviti skrušeno lice u crkvi neke religije. I voila – on da bi bio percipiran i osjećao se kao ''duhovna osoba'' ne mora više doseći sam svoj format i kalibar, može komotno ostati siromah duhom. Imperativ pridržavanja/prakticiranja nekog gotovog nauka, koji im se stvorio bez njih, mimo njih, van njih – pri čemu se pitanje ''istinitosti'' u tome koncentrira ne kao pitanje osobnog glasa i kalibra u njemu, nego kao pitanje iskrene posvećenosti: predati se iskreno, predati se čitavim sobom, svim srcem, svom svojom vatrenošću molitvi po kolektivnoj izvanjskoj recepturi. Zato rekoh da je u pitanju lažna dilema: pa crkve i ostali misticizmi upravo tome i služe – za pružanje iluzije ''duhovnog sloja'' onima koji ga nemaju vlastitim bićem. Slobodno mu je i dalje biti filistrom po čitav dan (antinomiju duhovno/svjetovno izmjestio je iz razlikovanja po onome što ljudi u svijetu jesu, čime se bave i čime se hrane, u opće ontološko razlikovanje ''ovostranosti'' i ''onostranosti''); jer jedino je važno biti uštekan u pravu utičnicu vanjskog dotoka ''svetosti''.



To je problem samog našeg odnosa prema životu. Ah, Adasz se u školi stalno pitao kakve ima mane i kako ih istrijebiti, želio je biti pobožan kao Zdisz, praktičan kao Józio, razuman kao Henrisz, duhovit kao Baćo... zbog čega su ga jako hvalili nastavnici. Ali drugovi ga nisu voljeli i rado su ga tukli.4

Istinski užasan intervju, užasan tip – za prst u usta. Primijetimo samo da ovo nije politički post, da u svom osvrtu ne govorim o politici, nego širim zahvatom: o sorti ljudske forme. Bandatar nam se ukazuje kao opomena, za strašiti sitnu djecu, kao idealno utjelovljenje opravdanosti zazora koji još u školi osjećamo prema štreberima suviše tapšanima po glavušici od strane nastavnika. Te puste petice u imeniku isprva možda djeluju benigno, ali s vremenom takvi, kad narastu, ''znaju zaraditi'' za svoje korporacije i lijepo uredno su svake nedjelje u crkvi sa svo četvero djece, a kad ih se pita za ćirilicu u Vukovaru, fino i strogo centrirano znaju reći kako ''još nije vrijeme''. Samo što tad već i svi ostali utrenirano podižu ručicu, jen-dva!





  1. Ideja da postoje 'nepolitički' oblici kritike puki je mit, i to mit koji pridonosi još djelotvornijoj uporabi književnosti u političke svrhe (Terry Eagleton, Književna teorija).@

  2. Neću zaboraviti kako sam dok sam pecao na mušice na Gackoj dobio dvije velike ponude za posao. Nisam ništa ulovio, ali, eto, počeo sam raditi za ''Tevu''.@

  3. Epizoda Gilmoreica ''Red Light on the Wedding Night'' sadrži jednu scenu u kojoj Christopher procjenjuje Lorelainog zaručnika Maxa na temelju njegove kolekcije CD-a. Nakon što mu Lorelai kaže da se radi o ''općoj'' kolekciji, Christopher točno pogađa o kakvoj je glazbi riječ: desetak soundtrackova, nekoliko Beatlesa, jedan Bob Dylan plus pedesetak generičkih CD-a, možda Alanis Morissette, Dave Matthews, Buena Vista Social Club, Enya, sve dok ga Lorelai ne moli da prestane.
    Glavni problem nije ni u jednom od ovih glazbenika pojedinačno, kao ni u pojavljivanju jednog od njih u nekoj drugoj, profiliranijoj glazbenoj kolekciji, već u činjenici da se svi oni nalaze u istoj kolekciji. Maxov je glazbeni ukus opći, generički, odnosno prosječan. On sluša sve. A za Chrisa, kao i za mnoge ljude koji vjeruju da se razumiju u popularnu glazbu, to znači da ne sluša ništa. No da Max stvarno sluša sve, onda bismo u njegovoj kolekciji pronašli i, recimo, Britney Spears i Backstreet Boyse, kao i, na primjer, Autechre i Godspeed You! Black Emperor. Maxov je izbor, u kontekstu kraja 90-ih i početka 2000-ih, srednjostrujaški i vrlo siguran: izostaje popularnija glazba koja je u stalnoj opasnosti da je se odbaci kao trash, ali i formalno eksperimentalniji albumi. Njegov je glazbeni ukus, iznad svega, middlebrow, odnosno ''srednjokulturan''. To je, može se zaključiti, jedan od razloga zašto Max nije idealan partner za Lorelai.
    Middlebrow u engleskom jeziku može biti i imenica i pridjev. Kako kaže Oxford English Dictionary, upotrebljava se za osobu koja je ''samo umjereno intelektualna'', ''prosječnih ili ograničenih kulturnih interesa'', često s naznakom aspiracije prema ''višoj'' kulturi. Ta je definicija u skladu s jednom od prvih upotreba termina, u satiričkom časopisu Punch 1925. godine: ''Na BBC-ju tvrde da su otkrili novi tip, 'srednjokulturni'. Sastoji se od ljudi koji se nadaju da će se jednog dana naviknuti na stvari koje bi im se trebale sviđati.'' Middlebrow se također koristi za umjetničko djelo ''ograničene intelektualne ili kulturne vrijednosti koje zahtijeva ili uključuje samo umjeren stupanj intelektualne posvećenosti, tipično stoga što ne odstupa od konvencije''.
    (Maša Grdešić, Visoko, nisko, srednjokulturno)@

  4. Gombrowicz, Dnevnik, 1953.@

- 13:04 - slušam (9) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
- 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
- 2016/01 - Nikad kao Bandatar
- 2016/10 - Crna rupa crnih rupa
- 2016/10 - Uspomene iz zelene šume
- 2016/10 - Gerontodozdo ili gerontodozgo?
- 2017/02 - Anatomija nelagode
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
- 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
- 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
- 2015/07 - Zaokruženje Arsena
- 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
- 2017/02 - Rijeka zapelosti
ČOVJEK U FUTROLI
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
... 2016/07 - Dnevnik uspješnog čovjeka
... 2016/09 - Rođenje zla iz duha morala
- 2014/06 - Geneza jezivosti
- 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
- 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
- 2015/09 - U čemu je skandal?
- 2016/05 - Muške kurve
- 2016/05 - Dići raspelo na sebe
- 2016/07 - Opus Dei u teoriji i praksi
- 2016/11 - Najezda barbara
- 2016/11 - Moralni standardi razvijene demokracije
- 2016/12 - Zvuk osude
- 2017/03 - Kritika seksofobnog uma
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 - Druge oči
... 2011/08 - Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
- 2014/10 - Ženska spika
- 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
- 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
- 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
- 2017/01 - Šublerska slijepa pjega
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
- 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
- 2015/04 - Gospe ti presvete!
- 2015/11 - Đonom
- 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
- 2016/11 - Ccc, kakva drama!
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
- 2016/08 - Stupovi društva
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
- 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
- 2016/06 - Hashtag imagologija
- 2017/01 - Što je bilo prije: kokoš ili metakarton?
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
- 2016/05 - PuŠ vs SAE
- 2016/12 - Rupa u ormaru
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/04 - Biti kao svi
- 2014/05 - Zeitgeist
- 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
- 2015/09 - Krivi ste vi
- 2015/12 - Kalifete na fete
- 2017/02 - O pizdunstvu ili Lijepa naša Austrija
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
- 2014/10 - Ljubav
- 2015/02 - Kontra ljubavi
- 2105/03 - Ja, Ti, Mi
- 2016/02 - Držati pticu
- 2016/06 - Mogućnost drolje
- 2017/01 - Grijeh ljubavi
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
- 2015/01 - (Vuci)batine
- 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
- 2015/07 - Minut semantike
- 2015/07 - Matija protiv Babinha
- 2015/10 - Mnogo vike nizašto
- 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
- 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
- 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
- 2016/04 - Pozadina kreševa
- 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
- 2016/07 - Drljača od tri groša
- 2016/08 - Asovi vazelinskog uklizavanja
- 2016/09 - Ravno do dna
FALANGA
- 2011/01 - Index na indexu
- 2012/08 - Falanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2014/09 - Dva tipa smijeha
- 2014/11 - Kritika pomračenog uma
- 2014/12 - Kultura Komunikacije
- 2015/01 - Rođen na prvi april
- 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
- 2015/10 - Večernji krivolov
- 2016/04 - Lov na crvene vještice
- 2016/08 - Gospe ti čudotvorne!
- 2016/10 - Fizika pomrčine sunca uma
- 2017/01 - Amen
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
- 2014/09 - Krvave ruke
- 2014/11 - Mundana desideria
- 2015/02 - Dobar, loš, zao
- 2015/02 - Spektar sive
- 2015/07 - Mar(kićk)a
- 2015/08 - Lítost
- 2016/01 - Anatomija funkcije
- 2016/03 - Vječno povraćanje istog
TRAGOM MUNJE
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta
- 2015/01 - Intencija zOOma
- 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
- 2016/04 - Defile tustaša
- 2016/06 - Tragom munje
REPUBLIKA FARSA
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/11 - Spin godine
- 2014/05 - Propuštena helpie prilika
- 2014/08 - U čemu je sramota?
- 2014/09 - Republika Farsa
- 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
- 2014/11 - Zapisi iz ludnice
- 2015/03 - Zatvoreno pismo
- 2016/05 - Drkadžije
- 2016/06 - Približavanje oluje
- 2016/08 - Nijedne nema bolje od naše milicije
- 2016/08 - Ovo već stvarno prestaje biti smiješno
- 2016/08 - Sloboda govora mržnje (1)
- 2016/09 - Bijedništvo traje dalje
- 2016/09 - Nujna li rujna
- 2016/10 - Homo cylindriacus
USPUT REČENO
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2015/08 - Nije šija nego vrat
- 2015/12 - Babe i žabe
- 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
- 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan
- 2016/08 - Slobodna Vlast
- 2017/01 - Život je lijep petka 6.1.2017.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se