Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
utorak, 27.09.2011.
Rekvijem
|
O mrtvima sve najbolje – to se kaže za svakoga. Vida je od onih rijetkih za koje baš svi to stvarno i misle. *** Prenosim: Odmah na početku isprika što koristimo blog za obavijesti, ovaj tekst je privremen i uklonit ćemo ga vrlo skoro, čim napravimo neke određene izmjene na ovoj internet domeni… i da više ne budemo toliko tajnoviti, pod Mi se kriju 3 osobe: Vidina sestra Inga, njezin Petar i Dinko, aka Onaj njen. Naš je zadatak da ono za što se naša Vida grčevito borila i čemu je stremila do kraja ostvarimo. Naravno, zadatak koji je pred nama nije mali, velik je, možda i ogroman, ovisno o tome koliki bude odjek. Iz toga je jasno da ne možemo sve sami, te da bi voljeli da nam pomognete, naravno, koliko možete i želite. Barem na način na koji ste dosad pomagali… a pomogli ste, značajno i na tome vam velika hvala. Priču započinjemo objavom o osnutku udruge ”Humor a ne tumor”. Cijeli je proces dovršen i funkcionalni smo u svim zakonskim obrascima. Statut Udruge bit će objavljen na njenim budućim stranicama, a sada ćemo navesti ciljeve Udruge, pod kojima je i registrirana. II. CILJ I DJELATNOST UDRUGE Članak 8. Cilj Udruge je informiranje i edukacija o kvalitetnom načinu življenja, pozitivnom stavu u bolesti i smanjenju rizika od bolesti. Članak 9. Udruga se osniva u znak sjećanja na Vidu Borš. U svrhu ostvarenja cilja propisanog čl.8 ovog Statuta Udruga će obavljati sljedeće djelatnosti: 1. organizirati predavanja, istraživanja i ostale aktivnosti vezane uz smanjenje rizika od bolesti 2. informirati putem brošura, publikacija i elektroničkih medija 3. dokumentirati saznanja i dodatno informirati kroz teatar, film i ostale vidove umjetnosti 4. organizirati susrete sa drugim udrugama koje imaju iste ili slične ciljeve 5. sudjelovati na domaćim i međunarodnim skupovima, seminarima i sl. koji su u vezi s ciljevima i djelatnošću Udruge. Iako program na prvu izgleda slično kao i ciljevi drugih udruga koje se bave sličnim problemima, a s kojima također želimo biti povezani, težište naše udruge jest prevencija tj. smanjenje rizika od oboljenja i fokusiranje na pozitivne stvari koje život nosi. Te je stvari vrlo često teško prepoznati, pogotovo ako je osoba opterećena težinom saznanja da je bolesna. Sve ono što je Vida već i opisivala u svojim tekstovima… Prvi, vrlo bitan i neophodan projekt je, već puno puta spominjana, papirnata verzija bloga kojom ćemo zapravo ovjekovječiti Vidinu priču, njezin život i veliku bitku koju je detaljno opisivala. Na taj će način ljudi, koji prolaze kroz sličan put, moći lakše shvatiti vlastito stanje uma, mogućnosti pristupa problemu i jednostavno bezbolnije savladati osjećaj samoće. Jer, koliko god bolest u svojoj suštini jest vrlo osobna, u ovom trenutku postoji ogroman broj pojedinaca koji prolaze kroz istu ili jako sličnu priču. Upravo je to sljedeći cilj Udruge: povezivanje baš tih ljudi u jednu zajednicu, u kojoj će moći razmjenjivati svoja iskustva, otkrića, ishode i načine liječenja. Dakako, bitno je napomenuti da je i uloga zdravih, bliskih prijatelja i rodbine, vrlo često presudna u borbi sa stavom društva i okoline. Mnogo je načina kako se boriti protiv malignih bolesti. Kako je klasična medicinska najčešće i najrasprostranjenije tretiranje bolesti, te gotovo jedino koje podupiru državne institucije, željeli bismo isto tako informirati o drugim, priznatim, metodama kojima se liječe tumori i mnoge druge bolesti. I zbog toga želimo razviti priču na ovoj internet stranici, na način da skupe svi podaci s kojima baratamo, na jedno mjesto, kako bi bilo tko, u potrazi za odgovorima, do njih brže stigao. Uz to, napominjemo da sadržaj Vidinog bloga nećemo mijenjati. Kako bi mogli do kraja realizirati Vidinu knjigu i opremiti domenu humoranetumor.com novim sadržajima, potrebna su nam sredstva, financijska. Ovim putem pozdravljamo donaciju bilo kojeg iznosa i unaprijed zahvaljujemo! Privredna banka Zagreb, Račkoga 6, Zagreb Udruga ”Humor a ne tumor”, Pantovčak 98a, Zagreb Broj računa: 2340009-1110483568 IBAN HR17 2340 0091 1104 8356 8 SWIFT CODE: PBZGHR2X I za kraj, još jedna napomena. Moguće je učlanjenje u Udrugu, te aktivno sudjelovanje u svim daljnjim akcijama. Visina godišnje članarine za redovite članove u 2011. godini iznosi 100 kn. Visina upisnine iznosi 50 kuna. Ako ništa od ovog ne uspije, a potrudit ćemo se da ne bude tako, tu je uvijek Vidin humor, a ne tumor. Veliki pozdrav, Inga, Petar i Dinko |
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
utorak, 20.09.2011.
Pravi razlog politikantskih filmova
|
U današnjem Glasu Slavonije istaknuti HDSSB-ovac iz našeg sokaka imao je heureku. Trg slobode, najpotentniji osječki trg, preimenovati u Trg dr. Franje Tuđmana! I da se na njemu podigne reprezentativan spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Zašto to? Trg slobode na prvotnoj lokaciji ime je dobio u vrijeme jednoumlja, a davanjem novog imena doista se slavi sloboda izražavanja stavova u demokraciji. Da? ''Trg slobode'' inače baš i ne zvuči nešto snažno ideološki obojeno. Istina, može biti ideološki obojeno, zloupotrebom simbolike, ukoliko imenom Slobode neka politika skuplja bodove za svoj račun. Zato on kaže: ''Trg slobode na prvotnoj lokaciji''. Jer ''prvotna lokacija'' je bila današnji Trg Ante Starčevića, glavni gradski, koji je to ime dobio 1945. godine. Sloboda kao tekovina komunističke revolucije. Tadašnja režimska politika je skupljala simbolički kapital: kao, Mi, samo Mi, smo vam donijeli Slobodu (od Zlih Nemaca). Istaknuti HDSSB-ovac je morao reći ''Trg slobode na prvotnoj lokaciji ime je dobio'', nije mogao ne precizirati, jer da je rekao samo ''Trg slobode ime je dobio'' morao bi, za ne lagati, reći da je taj trg to ime zapravo dobio godine 1992., u vrijeme jednog drugog jednoumlja. Sloboda kao tekovina domovinske revolucije. Tadašnja režimska politika je skupljala simbolički kapital: kao, Mi, samo Mi, smo vam donijeli Slobodu (od Zlih Srba). Kao što ga danas skuplja HDSSB mistificirajući ovu činjenicu i predstavljajući se borcima protiv hrvatskom življu mrske riječi sloboda, koja je 45 godina sijala ovdje komunistički teror (''tamnica naroda''). Nema veće tamnice od slobode! Jedino se ništenjem slobode može izaći na slobodu! Pa kaže, treba dati rečeno novo ime jer bi ono, nasuprot jednoumlju, značilo ''slavljenje slobode izražavanja stavova u demokraciji''. Hoće se reći da je ime Franjo Tuđman poznati sinonim za demokraciju i slobodno izražavanje stavova. U čemu, zna se, nema ama baš ničega spornoga ni nategnutoga, kamoli totalno neistinitog, ma kaaaakvi, gdje bi bilo. Postoji drugo objašnjenje. Te 1992. ime trgu mijenjao je, rekli smo, tadašnji novi politički režim. Tko li je to bio u Zemlji i u Osijeku? Bio je to HDZ. A tko je bio na čelu osječkog HDZ-a? Tko li je to tada bio gospodar života i smrti u gradu, bez kojega se ni najobičnijeg Srbina nije moglo u Dravu baciti, a kamoli da bi se imena trgova mijenjalo. Bio je to... hm, isti onaj koji je dan danas na čelu lokalne i područne vlasti, tj. HDSSB-a, koja bez zelenog svjetla sive eminencije iz egzila ne može prdnuti u prašinu, a kamoli imena trgova mijenjati, a koja se sad buni protiv tog istog imena trga. Kanda da netko sam sebi u usta skače? Što se u međuvremenu promijenilo? HDZ iz 1992. danas se dijeli na hadezeovce iz HDZ-a i na hadezeovce iz HDSSB-a, a glavna razlika je u tome da drugi progone i ne podnose prve, dok prvi, naprotiv, progone i ne podnose druge. Ali fokusirajmo se na te druge, njihov je ovaj uvaženi vijećnik s heurekom. Dakle, zadnji puta kada sam zavirio u stranački program HDSSB-a, sadržavao je ne frtalj, ne trećinu, ne polovinu, nego – jednu cijelu točku! Ta točka se sastoji od nepodnošenja i prozivanja ostatka HDZ-a. Vrana vrani oči kopa. Ćemo da se ćeramo. Tu sad nastaje pitanje: a čiji je Tuđman? Sanaderov (dobro, zbog opravdane odsutnosti Kosoričin & Šeksov) ili Glavašev (dobro, zbog opravdane odsutnosti Šišljagićev & Burićev)? Čije su kriminalne staze vjerniji nasljednik Tuđmanovog matičnog, barakaškog HDZ-a? ''Inaćenje Slavonije'' odnosi se na inaćenje vladavini današnjeg HDZ-a, ali potrebno je pokazati da se ne inati ipak samoj biti, duhu HDZ-a, nego jedino korupciji te biti i duha. A neiskvarena bit HDZ-a (u očima inatnika), to je Tuđman: zaklinjanjem na Tuđmana, šaljemo poruku biračima (kod kojih Franjo Otac Domovine uživa beskonačan i vječan kredit) da smo mi, a ne oni, njegova politička djeca i baštinici. Ali nije time još sve objašnjeno. Tko je ikad bio u Osijeku, zna da je nakon raskola Sanader-Glavaš HDZ na lokalnoj razini marginalna strančica, a da je puno veći rival Đapićev (Srbov) HSP. Političkom trgovinom Anti mr. Đapiću je jednom prilikom dopušteno da malo glumi gradonačelnika, a ovaj se razmahao. Raspisao je natječaj za spomenik pravaškom praocu Anti Starčeviću – inače, kakva komedija zabune, prapravašu antiklerikalno i prosrpski orjentiranom! – na Trgu Ante Starčevića. Na natječaju je pobijedilo briljantno konceptualno rješenje R. Jozića i F. Tadina...  ... ali Đapić nije mogao dopustiti da se za njegova vlastita mandata Osijeku dogodi nešto dobro i inteligentno. Poništio je natječaj i tupom silom ograničenog kabadahije nametnuo nešto po svom ukusu, dakle krajnje retardirano, prostačko i promašeno na svakoj mogućoj razini: skulpturalnoj/umjetničkoj (figurativno i bukvalno kao bukva), arhitektonskoj (predimenzionirano, u neskladu s fasadama trga), urbanističkoj (poništava kružni i decentralizirani koncept novog uređenja trga Ž.Jurković i O.Grigića) i simboličkoj (prijeteće parole, prijeteći upereni prst, ''reperski''). G Star! Da se uplašiš!  Uvjeren sam da je to i onaj pravi, posljednji motiv zašto HDSSB-ovci danas tako žude podići ''reprezentativan spomenik'' svom hadezeovskom praocu Tuđmanu. To je to, taj prkos šokački, to inaćenje. Samo da se uvali kajlu Đapiću i Srbu! Zašto bi oni, molim te lijepo, bili gori od HSP-ovaca! Ako je Đapić mogao unakaziti divan Starčevićev trg groznim spomenikom Starčeviću, znat će već i oni proglasiti drugi divan trg Tuđmanovim, da imaju što unakaziti spomenikom Tuđmanu, koji ima da bude – taman im to bilo zadnje na položaju – još veći i još ružniji! Da sam Trg slobode, sagorio bih se u ognjici jada i sramote...  |
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
četvrtak, 15.09.2011.
Zna se tko zna
|
Ajme, grozno je to kako ovog Žaka stalno ismijavaju zbog čudesne debljine. To doista nije lijepo ni korektno ni zrelo. Ljudi, saberimo se! Ako ćemo se već sprdati s onim što svak odmah na njemu vidi – pa zar nije dosta zadržati se na tome da je drolja? *** UPDATE: Mi smo bili vrijedni dok su drugi pričali Radili i noću dok su oni sanjali Jer ništa neće doći od samoga sna Samo teškim radom onog koji zna Tko radi noću dok pošten svijet spava? Oni koji, ako ih se u tom ''teškom radu'' uhvati, završe iza rešetaka. Ali čak nije stvar u tome! Pokrenuli smo Hrvatsku i sad nastavljamo Da nam svima bude bolje, mi se trudimo Ostvarili smo davne snove naših djedova to može samo onaj koji zna U ovoj strofi je već očito riječ o lirskoj propagandnoj laži. (Jer istini bi odgovaralo: ''Okrenuli smo Hrvatsku i sad nastavljamo Da nama bude bolje, od ničega ne prezamo Drpili smo svu ostavštinu vaših djedova to može samo onaj koji zna'') A ja čuvam svoj poseban prezir za taj lirski aspekt propagandne laži. Od pakla (hrvatske osiromašene i korumpirane stvarnosti) je gora jedino opjevavana fantazma Raja. Režime ne čini samo policija, nego policija+pjesnici. Poznat je slučaj Paula Éluarda, koji je odbacio nadrealizam da bi lirizirao staljinizam, pjevao o bratstvu, miru, pravdi, boljem sutra, za druželjubivost a protiv izolacije, za radost protiv potištenosti, za nevinost protiv ciničnosti, itd. A.D. 1950. upravljači tog Raja smaknuli su jednog njegovog prijatelja, ciničnog pjesnika koji se nikako nije odlikovao oduševljenim učešćem u propisanoj pjesmi bratstva, radosti i druželjubivosti – a Éluard je smaknuće javno odobravao. Sve u ime lirske fantazme Raja. Da li se razumijemo? OK, HDZ laže. OK, HDZ krade. Preko toga bih još prešao, ljudi su ljudi, od krvi i mesa, slabi i nesavršeni, tko je bez grijeha neka baci kamen, prilika čini lopova i bla bla. Ali jedan se grijeh ovih ljudi ovdje, na tom skupu, za mene daleko više ističe, preko kojega im ne mogu preći. Mojoj ciničnoj i nevjerničkoj prirodi je to neshvatljivo, najveća odbojnost, ultimativni krimen. Od antipatije koju bih osjećao spram lopova nemjerljivo je još veća antipatija koju osjećam spram tih koji tu uopće nisu cinični, tih Nevinih, koji vjeruju, tih vjernika u reklamirani Raj. Kako oni to tako mogu sebi dozvoliti? I činjenica da mogu sama po sebi čini ih za mene neprihvatljivima, stranima, mentalnim sklopovima kojih se grozim, kojih se pomalo i plašim, na koje mi se riga, koji su najdublji neprijatelji mog mentalnog sklopa. Naša stranka ima snagu valova Prepreke je sve ona svladala Zajedno sa vama na put krenula Jer hadeze zna, hadeze zna ''Naša stranka ima snagu valova''? Itd. Moj bože, kakvi grozomorni stihovi, kakva jeftinoća! Kojotica je komentirala kako je prvo što na Žaku primjećuje njegova ''ljigavost do bola''. Neki se pak čude zašto sam se s ovakvom zlobom na tog grdelina ostrvio? Treba shvatiti: za mene nema većeg zločina. Kad čitam u novinama o pokradenim milijunima, ostajem miran i relativno ravnodušan. Ali kad čujem ovako loše stihove, sve se u meni pokrene i pobuni. Kič-lirika je ono što je neoprostivo! Ne smatram to svojim kapricom. Milijuni su ipak samo makro-novac, a makro-novac je u suvremenom bankarstvu naposljetku fiktivna, irealna kategorija. A kič je nešto puno veće: slika svijeta, nečiji jezik, odraz mentaliteta. Tu se radi o najdubljem sukobu svjetova. Ta njihova opaka Nevinost mase, rulje... ta njihova opasna Prostodušnost vjernička... brrr... Žak tu nastupa kao bard i prvosvećenik vjerničkog lirskog kiča, zanosa, sentimentalnosti. Napisao sam negdje dolje: nije stvar samo u prodavanju. Protiv prostitutki koje prodaju tijelo nemam ništa, ali Žak za novac raspačava ogavnu vrstu patetike i osjećaja! To je ljigavost na koju smatram da se ne mogu dovoljno žestoko ostrviti. Pogledajmo naša polja, zlatnog žita sjaj Obale i plavo more hrvatski su raj Ništa nije tako lijepo kao Hrvatska Nek ju uvijek vodi onaj koji zna Pokrali su zemlju? Jebiga. Predstavljali okrilje i spiritus movens sustavnog ratnog zločina i ratnog profiterstva? Užas. Ali sve je to još ništa spram činjenice da oni – drže ruku na srcu! Dok vole apstraktnu Domovinu, te pjevaju o sjaju Zlatnog Žita i raju Plavog Mora. (Držim prst u ustima.) Kada mladež ima osmijeh što na licu sja I budućnost da ih čeka, da je sigurna Očevi i majke da se više ne brinu Od svega dobro znaju kom da vjeruju To je ta naša Hrvatska. Sanader i njegovi su najviše pokrali. Kolovođe organiziranog ratnog zločina Tuđmana i Šuška je, skupa s drugom Slobom, samo ''časni sude nisam živ'' strategija obrane spasila od kolosalne sramote stogodišnjih osuda. Ali Žak je gori! To jest – žakovi. Zato što su žakovi kolovođe zločina nad zločinima: lirskog držanja ruke na srcu. Pri čemu se čak ni ne šalim previše. |
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
ponedjeljak, 05.09.2011.
Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
|
LEO (trubi, sretan što mu je dopušteno): Kud gazim, gospoja? KATE: Mali, dođ ti mal vamo gazit! (grabi ga s prednjeg sjedala, mučki, ne jako nježno) LEO (zatečen): ? KATE: Ah, moj mulčiću slatki, viđe ga, mali plavi, baš si smišan, buci buci. LEO: Živčan san... ovaj, živčana s? KATE: Štab bila živčana? Alo, sitniš, jel teb dobro? LEO: Je, je, malo san se samo usra, al... KATE: Daj prst da cuclam! LEO: Joj, nemoj, škaklja me to... KATE: Poljub svoju Katu! Idemo! Stav ruku na mene! Jel ti trebam sve crtat? LEO: Pa sad... da... zapravo, da, ako može... KATE: Joooj, kad danas žena sve mora sama! (dovlači mu ruku na svoja prsa) (akcija) (mizanscena: mrak mrkli, jer Leo se srami) (ruka rasturenosti na staklu, sigurno Leova) LEO (15 sec. kasnije): Hhhhh... KATE (koluta očima, tješi ga): No, no, maleni, ne sekiraj se, prvi put t je to, jelda, ma moćeš ti već bolje. LEO (zbunjen): Šta rečeš? Pa dobro je men i sad bilo. (sve zamagljeno, zapareno oko njih) KATE: Ju, alaj si se uznojia, alaj sve uspuva! LEO: A di ne b! Pa vid kaki s ti rasan komad žene, a kolicni ja dječarac!  |
Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom
četvrtak, 01.09.2011.
Tema s varijacijom
|
DISCIPLINA GOVORA Selma je veganka. Ona ne može podnijeti smrt životinje, općenito. Ona ne može podnijeti patnju životinje, pojedinačno. Selma je veganka. Trebala je postati balerina. Obula je baletne papuče. Rekli su joj da je đon papuče od životinjske kože. Selma je veganka. Nije mogla gaziti, a kamo li plesati po koži bivše životinje. Mrtve životinje. Balet više nije dolazio u obzir. Postala je plesačica i perfomerka. Ja Selmu obožavam. Selma mene ne obožava. Ona me ne poznaje. Da me upozna obožavala bi me. Ja sam životinja. Selma je veganka. Ona ne bi dozvolila da mi deru kožu. Da mi ovako životinjski gule kožu. Na živo. Selma je lavica. Ne bi majci! Ja obožavam Selmu. Ona mene ne. To ne znači da nije, Dok grcam… u suzama, Zaslužila Moju Ljubav. Zahvaljujem Svenu. Jurio sam za Selmom Dokazujući joj Na sve moguće načine Da sam stvarno životinja Majmun čovjekoliki Dvonožan običan Da sam i ja dostojan njene ljubavi Jurio sam za Selmom Pokazujući joj Svoju muškost propetu I vikao za njom: ''Je li to sad životinjsko ili nije?'' Vikala mi je nazad: ''Fuj, prostače, životinjo jedna!'' |
