pero u šaci

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

utorak, 26.07.2016.

Vremeplov razmontiranog procesa

U osmom poglavlju Procesa, K. u predsoblju stana svog odvjetnika sreće siromašnog trgovca Blocka, koji mu kaže: pa vi ste još novajlija, nemate iskustva. Vaš proces traje tek pola godine, je l'te? Da, čuo sam o njemu. Kakav mlad proces!

Mlad proces. Zanimljiva kategorija: starosna dob procesa, kao njegova osnovna značajka.

K. pita trgovca zastupa li njega odvjetnik već dugo. U poslovnim sporovima, odgovara ovaj, otprilike dvadeset godina (otkad je preuzeo trgovinu žitom), a u mom osobnom procesu na koji vjerojatno ciljate zastupa me isto tako od početka, a tome ima već više od pet godina. Zatim povjerava K.-u da osim ovog, ''pravog odvjetnika'', ima ''još pet fiškala'' (za koje pravi ne zna, jer je to zabranjeno). – Pet! – uzviknu K. kojeg je taj broj zaprepastio. – Još pet advokata pored ovoga? – Trgovac kimnu glavom: – Upravo pregovaram sa šestim. – Ama, što će vam toliki advokati? – priupita ga K. – Svi mi oni trebaju – reče trgovac.

Blockova parnica traje već više od pet godina i nije se pomakla s mrtve točke. To je možda ni plus ni minus, ''pozitivna nula'' s pravne točke gledišta, ali je iz perspektive trgovčevog života debeli minus, čak bankrot. Sve što je imao potrošio je na proces. Ničim se drugim više ne može baviti. On svoj proces mora gurati – a to nije šala. Ponajprije, ne želim izgubiti proces, to se bar razumije samo po sebi. Zbog toga ne smijem zanemariti ništa što bi mi moglo biti od koristi (...) Stoga sam sve što sam imao potrošio na proces. Tako sam, na primjer, povukao sav svoj novac iz trgovine, prije su uredske prostorije moje trgovine zauzimale gotovo cio kat, a danas mi je dovoljna sobica u dvorišnoj zgradi, gdje radim sa svojim šegrtom. Tom nazadovanju nije, naravno, krivo samo povlačenje novca nego još više moje povlačenje iz posla. Ako čovjek želi učiniti nešto u svom procesu, ne može se više baviti drugim poslovima.

Kafka naglašava tu osnovnu egzistencijalnu činjenicu: ljudskog postojanja u vremenu; da se nikakvo naše djelovanje ne događa neovisno o njemu. Koje je, kao što je poznato – ograničen resurs. Za razliku od vremena suda, koje je apstraktno, neuvjetovano fizičkim trajanjem, sud nije nešto što stari i čemu život ide.


Čak i kad teoretski imamo slučaj, u praksi gola činjenica da odvijanje, procesuiranje tog slučaja zahtijeva prolaz vremena, čini naš poraz na koncu neminovnim. Čak i u varijanti pobjede, koja biva pirova: događa se nakon što je za nas već kasno. Premda imamo slučaj, badava nam to. Što kaže Kundera: Nije okrutnost ta koja satire zemljomjera K., nego neljudsko vrijeme dvorca; čovjek traži audijencije, dvorac ih odgađa; spor se dulji, život se krati.

Ili druga varijanta: popuštamo i čak uopće ne pobjeđujemo, ne po pravdi i razlogu, nego čisto zbog začaranog kruga vremenskog problema. Dobro, Kafku se ne može čitati bez prenesenih ključeva – recimo, sam je u životu imao književni slučaj, ali nije imao vrijeme potrebno da bi ga doveo do kraja, frustracije koje je podrobno rasprostro na stranicama svog dnevnika. Oblik ''Shakespeareove sestre'', čiji genij uslijed nepovoljnih životnih okolnosti (žensko u krivom stoljeću; činovnik pričepljen višestrukom klopkom ureda, obitelji, bolesti) ostaje nerealiziran ili možda i živ zakopan. Ali istovremeno ga se može čitati i u doslovnom ključu – kroz ono što se zbiva u svijetu – a, kao što znamo, nema pritom idealnijeg primjera kafkijanštine od onoga što se zbiva u Hrvatskoj. Birokratska okoštalost i upravo geološka sporost hrvatskog pravosuđa sam je zaštitni znak hrvatske države, u ladicama njenih županijskih sudova prošle je godine neriješeno tavorilo više od pet tisuća predmeta starijih od deset godina – mislite li da je to nevjerojatno, čekajte da čujete inventuru općinskih sudova, gdje više od deset godina čeka čak jedanaest tisuća predmeta – a građanin Boris Stepinac svoj je problem s ujakom na sudu riješio u pet radnih dana!

Čekaj, štooo? Znači, ipak se može? Još jedna rečenica kojom se Kundera izrazio o pitanju: danas više nismo suočeni jedni s drugima, nego s administracijom čije postojanje ne poznaje ni mladost, ni starost, ni umor, ni smrt, i događa se izvan ljudskoga vremena: čovjek i administracija žive dva različita vremena. I tu nam je odgovor! Trebaju se poistovjetiti dimenzije: u svom se ljudskom vremenu poklopiti s vremenom administracije. A kad ćeš se poklopiti s vremenom administracije? Samo onda kad se poklopiš s njenom političkom agendom! Ali zato onda do jaja. U čemu je onda stvar, što je to imao Boris Stepinac, a nemaju Marina, Emil, Ante ili Nedjeljko? Dobro, osim sreće da im predmet završi kod najbržeg i najefikasnijeg suca zapadno od Baghdadijevog Kalifata? Odgovor je jednostavan, umijete li čitati komplicirana pravna tumačenja: nećak je imao ujaka, a ujak ''volju za slobodnu hrvatsku državu''. Marina, Emil, Ante, Nedjeljko i stotine hiljada hrvatskih budala godinama i desetljećima, eto, ispunjavaju sudske formulare, obrasce i punomoći, a stvar je samo u tome da se treba ispuniti volja za slobodnu hrvatsku državu. Koju – malo tko to zna, pa se ljudi često zajebu – ne ispunjava podnositelj zahtjeva, već mora biti ''ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvatskoj državi''. Jasno, u zakonskom roku od sedam dana. Zato će, shvatili ste dosad, pravda za Marinu, Emila, Antu, Nedjeljka i ostale sitne insekte, kad god i ako je uopće ikada bude, imati ''samo pojedinačni'' značaj – dakle apsolutni pravni i povijesni beznačaj – dok pravda za Stepinca ima ''duboki značaj za povijest hrvatskog naroda''.


- 12:58 - slušam (0) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

petak, 15.07.2016.

Drljača od tri groša

Ne fali nam dupeglavaca među novinarima, ima toga koliko hoćeš. A onda ima i Gojko Drljača, kategorija posve za sebe.

Što ovo priča Drljača u svom friškom komentaru? Da se prešao u procjeni Oreškovića, što danas više nije moguće poricati, pa mu nema druge nego doći pojesti što je zimus srao.
Moglo bi se reći da sam pisao panegirike o menadžeru koji je stjecao dragocjeno iskustvo u velikoj internacionalnoj farmaceutskoj kompaniji te čak pomalo dosađivao tezom kako će netko tko se kalio u radnom okružju hiperkompetitivnog generičkog biznisa pokazati domaćoj političkoj sviti što i kako treba raditi.
Glorificirao sam Oreškovićevo iskustvo u vođenju razvojnih procesa u velikoj tvrtki.
I veći dio vremena pomalo sam se ljutio na one koji od početka nisu željeli prihvatiti Oreškovića upravo zbog toga što dolazi iz korporativnog miljea...

Sad on kuži da ovaj ništa ne valja? Evo, od jučer mu ne valja, zbog ''strasti prema rezidencijama''. To je najednom moment obrata u percepciji, kao? Iako je sve bilo – nikad kao bandatar – više nego jasno od prvog trena, i to na bitno supstancijalnijim razinama? Ali tada je bio zauzet bivanjem Ivanom Krstiteljem za Mesiju Tima (upravo je Drljača stajao iza onog infamnog intervjua) ili psovanjem svih nevjernih Toma.

A ne bi moglo sve skupa imati neke veze s tim što je Timu bilo konjunkturno pjevati ode dok se činilo da će imati ključne poluge moći, u skladu s vjetrovima koji pušu, podižući ručicu vješto, jen-dva, dočim je u međuvremenu, pri približavanju drugačijih vjetrova, postalo oportuno naći bilo što za distancirati se od onoga tko je ostao bez svojih poluga i još je jedino kompromitantan?

I što sad – nikom ništa? Osvane jednog dana u novinama da bi nam poručio: sorry, my bad, malo sam bio govnar s tom propagandom koju sam donedavno forsirao, ali stanite, stanite, sad mi je već sve bistro, sad ću vam sve objasniti kako stvari stoje, čujte i počujte, zar sam vam ja ikad srao?

Gdje se dijele licence za takvo ponašanje?1

Drljam o tome kako sam grozno drljao, sve nastavljajući drljati i drljat ću vam.
(Yours truly)
Drljača



  1. A sjetimo se i Hudelistovog čankolizačkog manifesta – ''skice za portret samozaljubljenog Ive'' – ne lišenog lucidnosti sebi unatoč, kada 2009. priznaje kako je 2007. bio sav u Sanaderovom dupetu, da bi šutio o tome, a onemoćalog kralja životinja požurio šutnuti tek po njegovoj abdikaciji.
    Školski primjer za izučavati nadolazeće generacije: što znači biti žurnalistička šaka jada u ruhu ''vrsnog novinara''. Ali dobro što šaka jada, nego to identično, vječno pitanje, koje se nameće i u Drljačinom slučaju: kako on može i dalje tako nesmetano laprdati sve u 16, nakon jedne takve autokompromitacije? Nastavlja stalno nešto nam pričati, objašnjavati, hahahahaha. Kako se usudi? Zašto mu daju? Kako može biti da se još nije od sramote pokrio po ušima ili u krajnjoj liniji, ako već neće samoinicijativno, bio poslan sakriti se da ga nitko više ne nađe?@

- 14:47 - slušam (10) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

srijeda, 29.06.2016.

Heroj, a ne bankaroid

But if you wanna leave, take good care
I hope you make a lot of nice friends out there
But just remember there's a lot of bad and beware




Činjenični pokazatelji ne ostavljaju dvojbu: Brexit se odvio izrazito po ključu demografskih stratifikacija. Ono što sad već svugdje slušamo: za izlazak UK iz EU u puno su većoj mjeri bili siromašniji, lošije obrazovani te stariji slojevi populacije.

Tu se onda masovno nametnuo interpretacijski okvir koji je stvar odveo dalje: u ne samo konstatiranje činjenice, nego i prozivku prema tom ključu, gdje se praktički pod optužbom (i/li porugom) našla sama pripadnost navedenim slojevima; ti slojevi kao takvi. Što, je naravno, glupo, a potencijalno i prljava igra.

Dopro je do mene komentar Željka Ivankovića Banke (treba nadimak za razlikovati ga od Željka Ivankovića pjesnika), koji udara kontru ovom lošem interpretacijskom okviru. Počinje imenovanjem zajedničkog nazivnika demografskih slojeva koji su glasali za Izlazak: svi oni spadaju, prepoznaje, u socijalno slabe, deprivirane, ''one koji se osjećaju slabije zaštićenima''.

Komentar je objavljen na fejsbuku, javno, ali to se zna mijenjati ili nestajati, pa ću ga prekopirati ovdje i fizički.
Socijalno i nacionalno
Brexit – trijumf demokracije

Koliko sam uspio poloviti, za izlazak iz EU glasali su stariji,dakle oni koji se osjećaju slabije zaštićenima, zatim lošije obrazovani (oni kojima se čini da imaju slabije šanse) i siromašniji (oni kojima se čini da su nepravedno gubitnici).
Svi oni nastojali su glasanjem kreirati bolju budućnost za sebe. To je, dakle, bilo više interesno glasanje a manje identitetsko, u smislu da se odbacuju imigranti samo zato što su imigranti. Bilo bi to uostalom čudno za VB, iako ne i nemoguće. Ima ona svoju tradiciju identitetskih politika.

Za ostanak u EU su glasali oni koji u njoj vide bolju priliku za sebe – mlađi, obrazovaniji, bolje stojeći. Za EU su glasali oni čija je perspektiva ionako bolja, u bilo kojem sustavu, u bilo kojem izboru, ne jednako bolja, ali uvijek bolja. Mlađi, bogatiji će sigurno bolje proći i sad, nakon odluke o izlasku.
Dosta se mojih prijatelja identificiraju izboru s ovom grupom za ostanak, s mlađima, bolje stojećima, obrazovanijima. To je ok, ali nije ok da one druge preziru, i proglašavaju manje vrijednima.

Sam se ne identificiram s elitom, prije s depriviranima. Bliži sam im u svakom pogledu, najviše socijalnom, ali i po godinama. Svakako ne po mržnji prema drugima, koliko je imaju. Iako vjerojatno ne dijelim njihov filmski, literarni i glazbeni ukus ne mislim da sam samo zbog toga bolji.Svi su skočili na populizam, no elitizam nije puno manje odvratan.

Ljudi su načinili svoj izbor.
Hoće li im se očekivanja ispuniti, hoće li im biti bolje nego što bi bilo da je VB ostala u EU? Na to pitanje nema odgovora. Kontrafaktualno zaključivanje – što bi bilo da je bilo – uvijek je pogrešno.
Ono što znamo, to je da je depriviranih i onih koji su zabrinuti za svoju budućnost ako VB ostane u EU bilo više nego onih koji su u tome vidjeli za sebe perspektive.
Ono što znamo nakon glasanja – problem se vidi jasnije. Sad je pitanje što će političari i javnost od toga napraviti. Što desnica, što ljevica, što političari u EU?
Zasad, svi su više manje pokazali da više misle na svoju guzicu nego na one koji su od njih zatražili da smanje nepravdu, da i njima otvore neku perspektivu. To je onaj slabiji dio demokracije, koja nipošto nije samo glasanje. To da se glasanjem danas ne može prisiliti "političku elitu" da radi svoj posao.

Ima još nešto – neizvjesnost. Potres je ogroman. Pitanje je koliko će dugo trajati, što će još sve srušiti, koje će raspukline otvoriti. Le Pen? Trump? Lako je moguće da se kaos pojača i da veći gubitnici opet budu oni kojima je teže da se snađu. No, jednako je moguće da i pad dijela elite postane satisfakcija gubitnicima.

Pitanje je uostalom koliko bi status quo uopće bio održiv. Događaji koji su prethodili, financijska kriza, Grčka itd također nisu bili kamilica. Nije ih proizveo demokratski izbor, iako ih nije uvijek ni efikasno rješavao. Utoliko, apsurdno je kriviti demokraciju što nije izabrala status quo. To joj nije u opisu funkcija, a i kakav je taj status quo bio, kome je odgovarao. Odgovor smo dobili.

Znam da se ovim statusom izdvajam iz prevladavajućeg mišljenja u ovom krugu. No nije to zato što želim pošto poto gledati stvar s druge strane. Nisam dosad uopće komentirao Brexit, jer nisam znao što bih rekao, nisam imao informacije, a nisam reagirao na njuh. Sad kad sam malo skupio činjenice, ovo sam zaključio. Nemam problema s drukčijim mišljenjem, naprotiv.

Ivanković se, vidimo, stavlja u ulogu proponenta solidarnosti s depriviranima (ta tko bi mogao kontrirati tako nečemu?), kao i suprotstavlja nepravednoj liniji optužbe, pa to pomalo poprima junačku crtu: eno ga na kako izlazi, točno u podne, ''kao Gary Cooper sam među barabe''. (Uz primjesu visoke patetike procedure plebiscita: Brexit kao ''trijumf demokracije''.)


Jedan unutarnji problem teksta je tu lažni, fingirani ''street cred'' legitimitet govornika. ''Sam se ne identificiram s elitom, prije s depriviranima'', umiljava se nesmiljeno. ''Bliži sam im u svakom pogledu, najviše socijalnom, ali i po godinama.'' A da? On, Željko Ivanković Banka? Niđe veze. S pravom ga Kuljiš podjebava u komentaru, podvlačeći mu njegovu ''sjajnu diplomatsku karijeru'', u đuture sa ''školovanjem djece na najboljim školama u svijetu'', da i ne počinjemo o višegodišnjoj karijeri ''kao urednik glasila privatne banke koja raspolaže s više od pola hrvatskog kapitala''. Zaboravio je dometnuti svojedobnu distingviranu rolu u advokaturi interesa spomenute banke usuprot davljenika u švicarcima – da ih i udavi.

Ali drugi i suštinskiji problem teksta je što se Ivanković na neslaganje s jednom lošom interpretacijom nastavlja vlastitom lošom logikom, non sequiturom da sve zvoni. ''Svi oni nastojali su glasanjem kreirati bolju budućnost za sebe. To je, dakle, bilo više interesno glasanje a manje identitetsko, u smislu da se odbacuju imigranti samo zato što su imigranti.''

Kako on to zna?

Smjela tvrdnja! Apodiktička. Ivanković nas ne uvodi u spektar osnova koje bi mogle stajati u pozadini, među kojima se onda sam pokušava razabrati, prezentirajući svoj proces razabiranja, nego se ukazuje kao ovlašteni tumač koji će nam objasniti stvarnu stvarnost: sad ću ja vama reći kako stvari stoje, elem, da se radilo o racionalno motiviranom interesnom glasanju (i kapak). ''Za ostanak u EU su glasali oni koji u njoj vide bolju priliku za sebe'', inicira nas u otajstvo svog uvida. A za izlazak, analogno, oni koji su imali racionalnog razloga ne vidjeti u njoj bolju priliku za sebe. ''Ono što znamo, to je da je depriviranih i onih koji su zabrinuti za svoju budućnost ako VB ostane u EU bilo više nego onih koji su u tome vidjeli za sebe perspektive.'' Jasno, da je broj glasova za izlazak odnosno ostanak isto što i broj onih čiji su objektivni interesi na strani izlaska, odnosno ostanka – to je neupitni aksiom, premisa osvrta koju smo odavno ustanovili, naprijed još.

Jer neka ne bude pritom dvojbe da on to ne tek kao njihovu percepciju – koja može ili ne mora biti osnovana – nego kao objektivni, utemeljeni realitet. Poanta cijele ekspertize je upravo u obrani Leave glasa i tabora kao bezrazložno pljuvanog, dok da se – razvija teoriju – uopće ne radi o imbecilnosti. ''Dosta se mojih prijatelja identificira u izboru s ovom grupom za ostanak, s mlađima, bolje stojećima, obrazovanijima. To je ok, ali nije ok da one druge preziru, i proglašavaju manje vrijednima.'' I malo dalje: ''Svi su skočili na populizam, no elitizam nije puno manje odvratan.''

What a plonkers...


Ha? Čekaj, čekaj malo, gospon Banka. Nešto ti tu nisi dobro zavrnuo. Znači, ako recimo kažem (isturit ću vlastiti primjer) da je postupak glasača za Brexit bio preglup – ja sam automatski odvratan elitist? Zašto? Zato što to znači, glasi izvod, da u kontraidentifikaciji iskazujem prezir prema demografskim stratifikacijama kojima ne pripadam. A kako ti znaš da iskazujem, gospon?

Što Ivanković ovdje čini? Uzima ono isto sociološko poopćavanje koje napada za bazu vlastitog kontranapada. On to poopćavanje, dezavuirajući ga, dubinski zapravo prihvaća (i koristi za vlastitu paljbu)! Isporučivanje optužbe za Brexit na konto same pripadnosti određenim slojevima, koje je dobro prepoznao kao krivo i diskriminatorno, pretvara povratno u jednako tako invalidnu optužbu za diskvalificiranje Brexita kao tobože nužno isporučivano na konto same pripadnosti tim slojevima.

Kaže još: ''Ljudi su načinili svoj izbor. Hoće li im se očekivanja ispuniti, hoće li im biti bolje nego što bi bilo da je VB ostala u EU? Na to pitanje nema odgovora. Kontrafaktualno zaključivanje – što bi bilo da je bilo – uvijek je pogrešno.'' Jer – primijetimo još jednom premise iz podteksta – nije uopće pitanje jesu li ti ljudi uistinu svoj izbor ''načinili'' (dobra riječ) vođeni očekivanjima koja im Ivanković pripisuje, tu je dilemu on unaprijed i zasvagda riješio, nego kao jedino pitanje eventualne mogućnosti da su u izboru pogriješili ostaje ono hoće li se pokazati da su se pametno kladili, s obzirom na pripisana očekivanja (a i ono je, kaže, pogrešno, tj. baš sve nam je objasnio i možemo se usuglasiti).

Bankina verzija je, sve u svemu, da mi proglašavanje Leave glasača plonkerima zasigurno dolazi, nema što drugo biti, od neuvažavanja da siromašni, stariji i neobrazovani imaju svoje vlastite, drugačije interese i probitke (pošto su i oni, nema što drugo biti, točno time motivirani u referendumu). Otuda što sam, eto, đubre elitističko kojem fali ticalo za razumijevanje depriviranih, empatiju i solidariziranje. (I gle, molim te, tko se od sve djece našao nadležnim učiti me tome!)



Kad se ne bi znalo da postoje na svijetu nekakvi Nigel Farage, Boris Johnson ili Michael Gove, iz ovog blagoglagoljivog Ivankovićevog sastavka nikad se ne bi pomislilo. O tome u njemu ni jedne jedine riječi. Baš kao da nikad nije čuo za pojmove manipuliranja masama ili huškanja masa, pri čemu racionalni socijalni rezoni – nevjerojatno ali istinito – baš i ne bivaju ono čime se mase upravljaju u svojim izborima.

Motiviranost birača prijesnim i naivnim šovinističkim zazorom usuprot imigranata otklonio je nevjerojatnom nonšalancijom – on, eto, ne vjeruje u to, jer ''bilo bi to čudno za VB'', ''ima ona svoju tradiciju identiteskih politika''. Kakav je to argument, zaboga? Okrugla nula. A na toj nuli temelji svo daljnje izvođenje! Premda mu je vrlo dobro poznato da je sve vrvilo od protuimigrantske histerije kao prve točke kampanje.

Pa sva ona besmislena trabunjanja o ''cijeni slobode'' i sl. – koja su ništa osim šifre nevezanog nacionalizma palog s marsa i atavistički romantizmi slavne imperijalne prošlosti (Pride & Prejudice, kako kruži zadnja zajebancija) – kakve ona veze imaju sa socijalnim rezonima na koje Ivanković svodi biračku motivaciju? Želi li stvarno negirati prisutnost u kampanji žive sile tih retrogradnih parola bez značenja i njihovo bivanje jakim faktorom među Leave biračima? Ali, aha, ako ja to nazovem tikvanlukom, on će mi reći da sam odvratan elitist? Jer – zauzeo je pozu junaka solidarnosti – da se tome priklonilo neproporcionalno mnogo starijih, siromašnih i podobrazovanih, pa mi njih istura kao brvno za svoje teze. Pa to, bloody hell, jedino znači da među datim skupinama se zateklo neproporcionalno više onih s manjkom protuotrova u sebi – o uzrocima čega Banka slobodno može, ako hoće, napisati sociološku studiju – ali sigurno ne znači da ću nekoga krivo gledati samo zato što pripada tim skupinama, niti da ću biti gluh i tvrda srca za potrebe da poboljšaju svoje socijalne prilike (kao što mr. Cooper iz svoje poze ''identificiranosti s privilegiranima'' pasivno-agresivno podvaljuje).

Neću ulaziti u svaku pojedinu manipulaciju, laž i pseudoekonomsku nebulozu (ionako su već posvuda rasprostrte i debunkirane) o tome kako i zašto će izlaskom iz EU-a poteći dosad kočenom Velikom Britanijom med i mlijeko, a lova će biti do krova i sačuvana i preusmjerena – i to mahom, pazi sad, u socijalu. I ajde, na stranu što baš treba biti dudek i plonker za popušiti ni pet ni šest nego torijevske/ukipovske libertarijance kao apostole socijalne države. Ali kakva je to silogistička perverzija kojom Ivanković svoj komentar gradi na rukovođenju birača osobnim socijalno-interesnim obećanjima i očekivanjima za koja ne samo da nije točna sofistička vratolomija kojom fingira apriornu vječnu neodgovorivost pitanja pogrešnosti izbora (crvenom haringom o bespredmetnosti kontrafaktualnog zaključivanja), nego se, kvragu, po svim vijestima vrte priznanja Johnsona, Faragea & Co. kako se radilo o sirovim lažima i potpuno je izvjesno da mu je to neodgovorivo pitanje već odgovoreno, tj. da od toga neće biti ništa? Zašto se pravi nevješt?



Imam riječ za to: pumpanje Empatije i Patetičnih Apela kao zapravo samo sljedeći u nizu iskaza cinizma (jer Ivanković, što mu nije strano, loše detektira trajektorije pozicioniranja u cijeloj priči za ne držati stranu govnarstvu), samo ovaj put u neobično patvorenom paketu, punom perfidnih krivih spojeva.

- 23:17 - slušam (11) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

Tragom munje

Munjara svih munjara ovih je dana zabilježen u urnebesnom deliriju ritualne logoreje.


Svega tu ima:
– navijački nogometni trijumfalizam
– turnir pisan u nominativu umjesto u pripadajućem padežu
– imaginirana nogometna pobjeda postaje Pobjeda, velikim početnim slovom, jer ne radi se o nekoj običnoj, nego o ultimativnoj, o pobjedi svih pobjeda
– implikacija o postojanju nekih koji su zakleto protiv hrvatske nogometne Pobjede i to im je glavna misija u životu
– biti protiv Pobjede znači da si antihrvat (što je još donekle i logično, ukoliko malo progledamo kroz prste i pretpostavimo bezostatno poistovjećenje hrvatskog nogometa s Hrvatskom), ali znači i da si antikrist (jer očito je posrijedi također i bezostatno poistovjećenje hrvatskog nogometa s Isusom Kristom)
– s obzirom da je Krist isto što i hrvatska reprezentacija, nema ničega prirodnijeg nego trijumfalnu misao o hrvatskim akcijama na nogometnom prvenstvu nastaviti pozdravnim borbenim pokličem hvaljenja Isusa i Marije
– zaslužena Pobjeda i nahvaljeni Isus i Marija povezuju se, neznanom logikom, u istu misao s raspadom UK
– raspad UK raspad je UK imperije (premda je ta zemlja odavno već imperij još jedino kao mokri san nepopravljivo optimističnih nostalgičara velikobritanstva i kao baba roga za nepopravljivo pesimistične teoretičare zavjere)

Ja sam to tako ubrzo i prenio na svojoj fejs stranici. Ali kad sam koji dan potom naletio, učinilo mi se kao da nešto nije kako je bilo. U redu, čovjek editirao, svi nekad nešto ispravimo, popravimo... Pa ipak, ovo mi se činilo nekako previše izmijenjeno, nije više ono isto ni blizu, dosta i manje zabavno od originalnog izdanja. Otvorim edit history, kad tamo pravo blago! Shvaćam: nije samo original za krepat od smijeha, nego se prave razmjere delirija tek i može pojmiti kada se uđe u trag psihodinamici pomisli koje su psihu padale.

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! Da, krenuo je i raspad UK masonske 'EU' imperije bankaroida ...
Za početak tek ispravak u stopu same originalne objave, 5 minuta kasnije. Shvatio je da mu je nešto ispalo iz rečenice. Ali kad je već otvarao editor, da još malo pojača... Reći imperija je u redu, ali jače se čuje da je to jedna imperija masonska i da je to imperija bankaroida, osim toga ne samo UK nego o istom trošku i EU imperija.

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! ... da, krenuo je i raspad britanske imperije i 'EU' masonerije bankaroida ...
Sat vremena kasnije vraća se na mjesto zločina i pomisli kako bi možda bilo uputnije akronim UK napisati lijepim našim hrvatskim, britanska imperija, a i razdvojiti je od EU, kad se već razdvajaju, pa imperija postaje opet samo UK tj. britanska, a EU-u ostaje da bude masonerija bankaroida.

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! ... da, krenuo je i raspad britanske imperije i 'EU' masonerije bankaroida ... Svjesni u Ljubavi se svi budimo ...
Još jedan ispravak u stopu, ili točnije dopuna. Učini mu se da misao nije cijela bez zaziva Buđenja, ali ne bilo kakvog nego u Ljubavi, i to u Svjesnom stanju u Ljubavi.

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! A krenuo je i raspad imperije bankaroida ...
Svrativši iza ponoći, razmotrivši na miru večernje osame, učinilo mu se valjda da je u zanosu dnevne vreve mrvicu pretjerao sa Svjesnim Buđenjem u Ljubavi, a i onime o ''masoneriji'' i EU ili britanskim oznakama, bit će dostatno naznačiti da je imperija bankaroida ta koja se raspada.

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! GB: raspad imperije bankaroida ... ognjistari se bude posvuda.
Ali možda ipak ne... Jutro, tj. podne, je ipak pametnije od večeri, ono se sinoć smeo, vratit će GB obojenost. A bolje je svejedno i dati malo patosa Buđenja. Tko li se to može Buditi (u Ljubavi), tko je najjača antiteza imperiji bankaroida, kao i antihrvatima slash anitkristima? Ognjištari, naravno. (Da ognjištari, hahahaha.)

Hrvatska je najbolja na EURO2016, iako nas antihrvati ne podnose, a razni antikristi ce sve uciniti da zaustave nasu Pobjedu: Hvaljen Isus i Marija! GB: raspad imperije bankaroida ... Bozji ognjistari se bude posvuda :-)
Ali čekaj, ako ta ljuta rana na koju su ognjištari ljuta trava nisu opisivi samo kao antihrvati, nego i kao razni antikristi, onda je primjerenije dodati da su to Božji ognjištari. I sa smajlijem, molim lijepo!

Hrvatska je najbolja na EURO2016: Hvaljen Isus i Marija! GB: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Bozji ognjistari se bude :-)
Tja, ako se reklo da su nasuprot Božji ognjištari, onda je čak možda suvišno izrijekom isticati da se radi o antihrvatima i antikristima... Ali zato će biti fora slikovitost imperiju bankaroida oslikati s Ł€$.

Hrvatska je (skoro) najbolja na EURO2016: Hvaljen Isus i Marija! GB: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Bozji ognjistari se bude :-)
E jebo te antikrist Ronaldo da te jebo! Do ovog sata je Pobjeda već propala, Hrvatska ispala, ne možeš više pisati da je najbolja – mora se teška srca umetnuti (skoro).

Hrvatska je (skoro) najbolja na Euro2016. GB: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Svjesni ognjistari se bude :-)
Kad smo već odustali od antikrista koji se groze sabotiranjem propale Pobjede, neće ipak biti zgorega ni Božji prekrstiti nazad u Svjesni.

Hrvatska je (skoro) ponajbolja na Euro2016. GB: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Svjesni ognjistari se posvuda bude :-) [u Americi sam, pa ne stignem odgovarat]
Nakon što je prošlo par dana, treba biti pošten pa reći kako je (skoro) ponajbolja ipak točnije od (skoro) najbolja. (U međuvremenu je stigao do Amerike, pa poručuje da je i Svjesno Buđenje posvuda točniji izraz, da ne bi ispalo kako se ljudi Bude samo u Kristovoj Hrvatskoj.)

Hrvatska je (skoro) ponajbolja na Euro2016. UK-EU birokracija: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Svjesni ognjistari se posvuda bude :-) [u Americi sam, pa ne stignem odgovarat]
Euro2016 s propalom Pobjedom je sad već u povlačenju, u dekrešendu i van domoljubne žiže, valja prebaciti naglasak na propast bankaroida, vratiti nazad da to UK-EU birokracija propada.

Hrvatska je (bila skoro) ponajbolja na Euro2016. UK-EU birokracija: krenuo raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Svjesni ognjistari se posvuda bude :-) [u Americi sam, pa ne stignem odgovarat]
Euro2016 je zapravo davna prošlost otkako je Hrvatska na njemu prdnula u čabar, pa nije više najtočnije pisati ni tek (skoro) ponajbolja, gramatički ispravnije je (bila skoro) ponajbolja.

UK-EU birokracija: krenuo je raspad Ł€$ imperije bankaroida ... Svjesni ognjistari se posvuda bude :-) [u Americi sam, pa ne stignem odgovarat]
Ili aj da najbolje zaboravimo kompletno to o nekakvoj Pobjedi ovo ono, priču o Euru, kao da je nogomet sad bitan pored dramatične priče o eurima i tko ih kontrolira!
- 02:03 - slušam (5) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

četvrtak, 23.06.2016.

Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan

Nisam znao o čemu pričaš
Gledao sam te blijedo
I zbunjenije nego što sam htio da se vidi
Toposurface?
Šta je to – toposurface?

Ima tjedan ili mjesec, nije važno
Pisao sam sličnu pjesmu
Samo točno obratnu
(Nije to jako pjesnički, ali evo link:
Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama)
Kako mi se samo vratila u facu

Čudila se mojim šiframa
Offset, hatch i array
Čudio sam se tvojim šiframa
Callout, section box i crop region
CAD je prošlost
Inzistirala si
CAD je odslužio svoje

Ne pišem ja ovo pjesme
Pobunio sam se
O autocadu ili o revitu
O tome koji je kakav
I je li još uvijek čemu
Nego o mobiliziranju poetike pojmova
Iz programa za crtanje
Za crtati u svakodnevnom jeziku

Pa tim više ne ide bez revita!
Nisi se dala zbuniti
Znaš ono kad trebaš probiti rupu
Kroz sve slojeve nečega odjednom?
Dušo, hoćeš svaki puta sve to tako deskriptivno?
Nedostaje riječ
A ima riječ
Ima li bolje ili uopće ikakve druge za to
Od naredbe shaft?

Samo prije svega imaj na umu (naglasila si mi još)
Najvažniji pojam je project browser
Sve iz njega i u njega, i eto ti pjesme
Onda se još možeš iživljavati
S demolish
Ili reconcile
Ili cope
Ili room separatorom
Ili iskoristiti constraints za svoj račun
I ne brini: purge ti je i dalje tu


- 22:27 - slušam (5) - printaj - #

Bijelo na Crnom | Crno na Bijelom

nedjelja, 19.06.2016.

Zašto nas to nije iznenadilo

Tražile su me slike golišavih muškaraca
Muških kosina, ravnina, pa i oblina
Ne moraš biti gay, rekle su
Da bi priznao ljepotu osobe istog spola
Samo moraš biti okay, rekle su
Bobu bob, popu pop, lijepom lijep

Sluga pokoran
Stavio sam prvu sliku
Nisu bile zadovoljne
Stavio sam drugu sliku
Druga je premoćno pobijedila
Love, actually

Eto dokaza!
Površnosti ženskog oka
Nema ništa
Bez lijepih boja, oblaka, plavog neba
Da bi te primijetile
Moraš prvo imati dobru pozadinu

Siroti se Costanza
Mogao do preksutra namještati
U onom turobnom interijeru
I nijedne dobre duše da mu oda tajnu
Pogodovanja za ljubav
George, izađi napolje!
- 07:42 - slušam (12) - printaj - #

<< Arhiva >>

ARHIVA
GUZA + NJUŠKA
- 2009/08 - Gledanost
- 2009/09 - Cipelarenje
- 2009/10 - Guza, njuška, sise
- 2009/11 - Ispravno
- 2010/02 - Svjedok na instrukcijama
- 2011/03 - Ispričat ću vam nešto...
- 2011/10 - Živjeti s istinom
- 2011/11 - Dan mrtvosti
- 2013/04 - Kap
- 2013/05 - Zakletva
- 2014/09 - Mjesto s kog se vidi odlično
- 2016/01 - Nikad kao Bandatar
CARPE DIEM
- 2009/09 - Ratni dnevnici
- 2010/01 - Vječno vraćanje
- 2010/10 - Post koji nisam napisao
- 2014/12 - Dvanaest - puta dva, puta četiri, puta tri
- 2015/05 - Eros i tanatos - nostalgija za sobom
- 2015/07 - Zaokruženje Arsena
- 2016/07 - Vremeplov razmontiranog procesa
DUGI KAŽIPRST
- 2009/10 - Sv. Ante u ćuzi
- 2011/03 - Čovjek u futroli (1)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (2)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (3)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (4)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (5)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (6)
... 2011/03 - Čovjek u futroli (7)
- 2011/06 - Ateistička propaganda
- 2011/06 - Čedna
- 2011/10 - Demonska ljepota žene
- 2012/09 - Demonska požuda žene
- 2012/10 - Intrigantan problem
... 2012/10 - Ni kučeta ni mačeta
... 2012/10 - Cvrčak i mrav
... 2012/10 - Kasarna Sv. Augustina
... 2012/10 - Guzica
... 2012/10 - Težina Križa
- 2014/06 - Geneza jezivosti
- 2014/11 - Kako ih nije sramota?!
- 2015/02 - Gola guzica: promjena žanra
- 2015/09 - U čemu je skandal?
- 2016/05 - Muške kurve
- 2016/05 - Dići raspelo na sebe
IGRA SPOLOVA
- 2009/10 - Socijalizacija ljepotice
- 2010/07 - Pokušao sam te ostaviti
... 2010/07 - Not gonna be ignored!
... 2010/07 - Košarka i košarica
... 2010/07 - Nož u leđima
... 2010/07 - Obaveze bez seksa, to je prava stvar!
... 2010/07 - ''Ti si dužan''
... 2010/09 - Nećeš se predomisliti!
- 2010/09 - O nabijanju i gnječenju
- 2011/05 - Jednom nedavno...
... 2011/08 - Druge oči
... 2011/08 - Lov na ljepotu
- 2011/09 - Predstava Trtanika u Mrduši Donjoj
- 2014/10 - Ženska spika
- 2016/01 - Čistoća je pola bolesti
- 2016/03 - Ko to tamo glumi pičkom
- 2016/06 - Zašto nas to nije iznenadilo
ORNAMENT I ZLOČIN
- 2009/10 - (Izvan)brodski dnevnik 2009.
- 2010/01 - Zidanje kao uvjetni refleks
- 2010/04 - Napuhane duše lete u nebo
- 2010/05 - Post o sirotim bogatim ljudima
- 2010/08 - Spasio bih vatru
- 2010/09 - Balon
- 2011/01 - Fetiš pečata
- 2011/07 - Trinom stradalog albatrosa
- 2011/09 - Zna se tko zna
- 2012/04 - And they love her
- 2012/07 - Déja vu
- 2013/01 - Sloboda koja sputava
- 2013/03 - Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja
- 2013/07 - Ljetni post
- 2015/02 - Mali narodi trebaju samo velike inaugursuzacije
- 2015/04 - Gospe ti presvete!
- 2015/11 - Đonom
- 2015/11 - Zapisi sa smetlišta
CRNA OVCA
- 2009/10 - O izdvajanju
- 2009/10 - Nećeš ga naći
- 2009/11 - O običnim malim ljudima
- 2011/04 - Udružena korizmena zločinačka organizacija
- 2011/06 - Ne daj se...
- 2011/10 - Hod
- 2012/01 - Gospe ti svete!
- 2012/04 - Rigoletto
... 2012/04 - Rigoletto – 1 (Devedesete)
... 2012/04 - Rigoletto – 2 (Stadion)
... 2012/04 - Rigoletto – 3 (Čavoglavci)
... 2012/04 - Rigoletto – 4 (Ay Carmela)
... 2012/04 - Rigoletto – 5 (Normalna)
... 2012/04 - Rigoletto – 6 (Golijat)
- 2013/12 - Desno i lijevo
DVOSTRUKI AGENT
- 2009/11 - Dvostruki agenti
- 2010/01 - Građegovnari ili što se krije ispod žbuke
- 2010/05 - Reci, ogledalce...
- 2013/09 - Lucidni sebi unatoč
- 2016/04 - Kad ne ide satira, onda će autosatira
TKO JE UKRAO STVARNOST?
- 2009/12 - U troje, u dvoje i u prazno
- 2010/02 - Simuliranje simulacije
- 2010/05 - Zadrta zadrtoj?
- 2010/08 - Prava slika grada
- 2010/11 - Sveta crkva slike
- 2010/12 - Imagologija
- 2013/07 - Skriven iza lažnih nickova
- 2016/06 - Hashtag imagologija
MASLAC I MARGARIN
- 2010/01 - O žeđi i pijenju
- 2010/02 - Folkrok partizani
- 2010/03 - Duende
- 2010/06 - Odličan đak
- 2011/12 - Lice i naličje pjesme
- 2012/07 - Pr(lj)ave riječi
- 2013/01 - Bosonoga misao
- 2013/03 - Život i performans
- 2013/09 - SAE - tuce pjesama i još jedno
- 2016/05 - PuŠ vs SAE
VELIKO OKO
- 2010/02 - Opće mišljenje vojske
- 2010/03 - Kao automat za kavu
- 2010/05 - Nagni se, Narcise...
- 2010/06 - Nasilje normalnosti
- 2010/07 - Ostvarujuća moć privida
- 2012/02 - Sto godina beskonačnog labirinta
- 2013/02 - Nasilu na Silu
- 2013/04 - Biti kao svi
- 2014/05 - Zeitgeist
- 2015/05 - Paradoks narcisoidnosti
- 2015/09 - Krivi ste vi
- 2015/12 - Kalifete na fete
PISOPUT
- 2010/06 - Ja, luđak
- 2011/01 - Mjesto s kojeg pucaju tornjevi
BIM-BAM-BAM
- 2010/10 - Pismo izgubljenoj 100% djevojci
- 2012/03 - Tempera(ment)
- 2013/01 - Duende oči
- 2013/06 - Tvoj slučaj
- 2013/07 - Nostalgija futura drugog
- 2014/10 - Ljubav
- 2015/02 - Kontra ljubavi
- 2105/03 - Ja, Ti, Mi
- 2016/02 - Držati pticu
- 2016/06 - Mogućnost drolje
GOSPODARI SVIJETA
- 2010/11 - Drveno željezo ili patetični cinizam
- 2011/02 - Kako smo dospjeli ovdje gdje smo danas
- 2011/03 - Selotejp blues
- 2011/09 - Pravi razlog politikantskih filmova
- 2015/01 - Nijanse lijevog spektra
- 2015/01 - (Vuci)batine
- 2015/05 - Čovjek je čovjeku ovca
- 2015/07 - Minut semantike
- 2015/07 - Matija protiv Babinha
- 2015/10 - Mnogo vike nizašto
- 2015/10 - Demonopolizacija paradne malignosti
- 2015/12 - O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj
- 2016/02 - Matija protiv Babinha 2
- 2016/04 - Pozadina kreševa
- 2016/06 - Heroj, a ne bankaroid
- 2016/07 - Drljača od tri groša
FALANGA
- 2011/01 - Index na indexu
- 2012/08 - Falanga
- 2013/06 - Test osobnosti
- 2014/09 - Dva tipa smijeha
- 2014/11 - Kritika pomračenog uma
- 2014/12 - Kultura Komunikacije
- 2015/01 - Rođen na prvi april
- 2015/01 - Mržnja govora sprdnje (1)
- 2015/10 - Večernji krivolov
- 2016/04 - Lov na crvene vještice
BITKE O BITI BITKA
- 2011/03 - Probavljivost duše
- 2011/09 - Tema s varijacijom
- 2012/05 - Misao još nemišljena
- 2012/06 - Jebanje dvadeset lipa
- 2014/09 - Krvave ruke
- 2014/11 - Mundana desideria
- 2015/02 - Dobar, loš, zao
- 2015/02 - Spektar sive
- 2015/07 - Mar(kićk)a
- 2015/08 - Lítost
- 2016/01 - Anatomija funkcije
- 2016/03 - Vječno povraćanje istog
TRAGOM MUNJE
- 2012/05 - Pravda je pobijedila
- 2012/07 - Sve samo ne rasistička zemlja
- 2012/12 - Propast svijeta
- 2015/01 - Intencija zOOma
- 2015/04 - Dr. Prolupao SkrOz
- 2016/04 - Defile tustaša
- 2016/06 - Tragom munje
REPUBLIKA FARSA
- 2013/06 - Ćudoredna bitanga
- 2013/11 - Spin godine
- 2014/05 - Propuštena helpie prilika
- 2014/08 - U čemu je sramota?
- 2014/09 - Republika Farsa
- 2014/10 - Samostan sv. Hipokrita Hipokrata
- 2014/11 - Zapisi iz ludnice
- 2015/03 - Zatvoreno pismo
- 2016/05 - Drkadžije
- 2016/06 - Približavanje oluje
USPUT REČENO
- 2010/09 - Sirove strasti
- 2010/11 - Proljeće je čak i u novembru
- 2011/02 - S onu stranu dobra i zla
- 2011/09 - Rekvijem
- 2012/06 - Test inteligencije
- 2015/08 - Nije šija nego vrat
- 2015/12 - Babe i žabe
- 2016/06 - Neke se stvari u životu ne može reći nego CAD naredbama
- 2016/06 - Za neke stvari u životu ni CAD nije dovoljan

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se