utorak, 20.05.2008.

Indigo

Postoje djeca koja su iznimno napredna -- rano nauče čitati i pisati, snalaze se u logičkim igrama, nadarena su. Ponos su svojih, ne-toliko-pametnih roditelja. S druge strane, ta djeca su razmažena derišta i teško ih je odgajati.

Brzo! Pitanje: Riječ je o: a)običnim derištima, čiji roditelji odobravaju njihovo nemoguće ponašanje ili b)o superinteligentnim mladim genijima

Ako ste odgovorili B onda, čestitamo! Idiot ste! Sad mi se mičite s bloga.

Za sve ostale: čitajte dalje.

Među poluretardiranim ljudima, opće je znanje da je "mali pametni kreten" pojam koji najbolje opisuje karakterne osobine indigo djece. Oh, svakako postoje djeca-genijalci. No ovdje nije riječ o tome. U zadnje vrijeme, djeca sazrijevaju sve ranije -- ponajviše mentalno, ali i fizički. Usto, pokazuju neobične osobine, kao što su asocijalnost, tvrdoglavost, poremećaji sna... Mnogo toga oko najnovije generacije je drukčije, što neke ljude plaši, neke oduševljava -- kako god bilo, navodi ih na pogrešne zaključke. Kao prvo -- samo pripisivanje negativnih osobina indigo djece kao nečeg njima svojstvenog potiče roditelje da ih još dodatno razmažuju. Kao drugo -- ubrzan tempo života, aditivi u hrani, tvari u zemlji i zraku, sve su to faktori u ubrzanom sazrijevanju djece. Brz put prema odraslosti ne daje vremena psihološkom sazrijevanju i pripremi, što na kraju rezultira u, pogađate, mnogo sjebane djece.

Djeca-genijalci su rijetkost. Dosegnu svoj puni potencijal u ranoj dobi, ali onda su došla do vrha. Nema nikakvih magičnih moći, telepatije, telekineze... Kužite? Neki roditelji forsiraju svoju djecu da idu u specijalne programe, da preskaču razrede, što vrlo lako može dovesti do živčanog sloma. Mislim da se svi možemo složiti da je visoku inteligenciju djece koja upadaju na Oxford s deset godina teško lažirati, ali opet smatram da je dijete, bez obzira na IQ, zaslužuje normalno djetinjstvo.

No, što je s genijalcima iz područja umjetnosti? Ovdje stvari postaju kompliciranije. Mnoga djeca koja prodaju svoje slike nisu nikad slikala u javnosti, ili su njihova djela izgledala nekako... lošije kad je netko promatrao napredak iza njihovih leđa. Pritisak, možda? Baš se pitam...

Postoji još jedan problem. Tehnička sposobnost sviranja i slikanja ne mora značiti genijalnost. I životinje znaju slikati kad ih se nauči. Jebeno sam ozbiljan.

- 20:12 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.