petak, 11.04.2008.

Zašto se osjećam ugroženo?

Kad ljudima kažem da sam ateist, od njih dobijem više reakcija. Najčešće se čude kako ja mogu vjerovati da bog ne postoji. Ima i uvreda tipa "Ti si kreten." itd. Neki smatraju da postoji neka viša slia ili biće, ali da ne pripadaju nijednoj religiji. Oni su deisti, iako to sami ne znaju. Ima i nekih koji ne vjeruju u nekakvo više biće, ali se ipak ne žele prozvati ateistima. Zašto?

Zato

Prva rečenica članka na hrvatskoj Wikipediji izriče jednu veliku neistinu o atestima. Citiram: "Ateizam (grčki: ą = bez, ˜ľżÂ = Bog; Bezbožnost) je vjerovanje da Bog ne postoji." Primijetite da je riječ "Bog" pisana velikim početnim slovom, što upućuje na kršćanskog boga. Ovo je vrlo važno. Pojasnit ću zašto.

Učestalo je vjerovanje da ljudi moraju, MORAJU, zauzeti stajalište pro et contra. Za neutralnost očito nitko nije čuo. Gore navedeni opis ateista ih postavlja nasuprot kršćanima. A u državi u kojoj se 90% ljudi deklarira kao rimokatolici, to može biti velik problem. U velikoj većini, vjernici smatraju da je ateizam izbor, tj. aktivno vjerovanje u nepostojanja Boga (namjerno pišem velikim slovom). Ateizam nije izbor, niti je religija. Ateizam je nepostojanje religioznog stajališta. Ateist ne vjeruje u bilo kakvog boga ili božicu.

Pomalo mi je čudno kad me netko pita zašto sam ateist. Opet nisam ja taj koji je nešto izabrao, nego oni. Zapamtite, svi se mi rađamo bez ideje o vrhovnom biću, a ona nam je usađena odgojem. Zato su djeca hinduista hindusi, djeca budista budisti, djeca kršćana kršćani. Ovo je u velikoj većini točno. Od prve civilizacije do danas, ljudi su štovali negdje oko 5000 božanstava. Kršćani odbacuju sve osim jednoga. Ja samo odbacujem jednog više. I to je to. Mislim da vam sad neće biti teško shvatiti zašto sam ateist.

Smatram da je potrebno poštovati religiozne stavove drugih ljudi. Stoga se zalažem za religijsku neutralnost. Nikava vjerska organizacija nema se pravo miješati u državne poslove. Svatko ima pravo javno izraziti svoju vjeru i ljudi to trebaju poštovati. Ali čim vi svoje vjerske ideje i simbole počnete stavljati u škole, sudnice i druge ustanove, to prestaje biti javni izraz osobne vjere, već nametanje svoje vjere drugima. Mislim da nijednoj normalnoj osobi ne bi trebalo smetati što netko s njom ne dijeli mišljenje. A upravo to vidimo kod fundamentalista - sekularnost je u redu ako to znači da ne moraju slušati o Budi, Alahu ili Šivi. A kad netko želi njihove simbole maknuti, onda to više nije sekularnost, nego osobni napad.

Kad smo već kod osobnog napada, zašto ljudi smatraju da ja napadam njih i njihovu vjeru kad izrazim svoje stajalište (točnije nepostojanje stajališta)? Pjene im se usta i uporno mi pokušavaju dokazati da Bog postoji, da je Njegovo postojanje apsolutno i neprecivo, da me on jako voli i da će me baciti u oganj vječni ne obratim li se na kršćansku religiju. A ja, unatoč tome što nisam ništa rekao protiv kršćanstva, kažem: "Jebiga," i zauzmem stajalište da Bog ne postoji. Odbacim svoja načela zbog nekog zatucanog idiota, kojemu smeta što svijet nije po njegovom.

Inače, mnogi ljudi misle da se kršćanstvo nalazi pod napadom od strane demonske ateističke manjine (izgleda da nas ima 2,2%, kako neobično). Za te ljude:



Usput, te brojke nisu baš istinite. Ja bih rekao da je velika većina ljudi deistička (barem što se tiče moje dobne skupine), iako se zbog tradicije nazivaju kršćanima. Broj kršćana najveći je u starijim dobnim skupinama (za mene je staro sve iznad 40). Ateista ima između 10 i 15%. Postoji i određen pritisak okoline, naročito roditelja, koji inzistiraju da njihovo dijete prođe pričest i krizmu. Zbog toga mnogi ljudi, iako ne vjeruju u kršćanskog Boga, Katoličku crkvu ili boga uopće, ipak idu u crkvu i vode se kao kršćani.

Za kraj: sve što sam napisao o ateisitma na početku posta je točno. Znam da postoje ateisti koji vjeruju da bog ne postoji. Takvih, doduše, ima malo i spadaju u široku definiciju termina ateizam (da vas podsjetim: nepostojanje vjerovanja u više biće). Nazivaju se još i antiteisti.

- 16:09 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.04.2008.

Glupi argumenti

Ja volim rasprave. Ponajprije, volim ljudima dokazivati da su glupi (jer opće je znanje da sam ja superpametan i apsolutno genijalan). A i kad naiđe netko s malo mozga u glavi, izazov čini stvari još zabavnijima. To se rijetko kad dogodi, nažalost.

Ponekad se nađe nekakav idiot koji misli da zna sve. Tako sam jučer raspravljao s jednim takvim o tome treba li zabraniti pušenje u javnim prostorima. Ne znam zašto imam potrebu raspravljati sa svakim tvrdoglavim kretenom kojeg sretnem. Jednostavno mi idu na živce. Tako je njegov argument bi da ne treba zabraniti pušenje, jer će onda svim kafićima propasti posao. Tko će piti kavu bez cigarete u ruci? Mnogima je to fizički nemoguće.

Njemu nisam uspio objasniti da je to glup argument, ali pokušat ću vama, ako ste dovoljno glupi da još niste shvatili.

Na svakom jebenom uglu je kafić. Gdje god se nađete, u vidnom polju vam se nalazi barem pet kafića (više, ako gledate s neke uzvisine, ili ako ste Superman). I svi ti kafići su PUNI. Ogroman broj idiota sjedi, ne radi apsolutno jebeno ništa, i tuži se kako ne može naći posao ili kako ima malu plaću. Probudite se, kreteni! Ako se zabrani pušenje u javnim prostorima, gamad koja se skuplja po kafićima morat će pronaći neko drugo mjesto za ne raditi ništa, pa će mnogi vlasnici kafića biti primorani pošteno zarađivati za život, a ne prodavati blatnu vodu za 15 (!) kuna.

- 14:11 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.04.2008.

Aktivisti

Evo, skidam im kapu. Ljudi imaju dovoljno volje izlaziti na ulice, dijeliti letke, lijepiti plakate, pokazivati transparente, okupljati se i zajedno izvikivati blesave parole, a sve za kurac. Aktivisti se nadaju da će nešto promijeniti, iako je povijest pokazala da to uglavnom nije uspiješno. Čak i kad uspiju ostvariti neku svoju malu pobjedu, to ne mijenja veliku sliku. Naravno, borba za dobar cilj, koliko god glupa i uzaludna bila, opet zaslužuje naše poštovanje. Ali kakvi su točno ciljevi aktivista i jesu li uopće "dobri?"

No, prije nego što dođemo do toga, da vam pojasnim zašto ja mrzim aktiviste.

1) Ljudi koji izlaze na ulice i protestiraju očito nemaju što raditi. Dakle, jedino što im preostaje je boriti se za svoj cilj, a to rade transparentima i plakatima. Nesposobni su bilo što pravilno raditi. E, sad, industrijska sabotaža, postavljanje bombi, palež, TO je borba. Dobro, onda više nisu aktivisti, nego teroristi.

2) Aktivisti su optimisti. Ja mrzim optimiste. Užasno mi idu na živce. Zašto? Zato što su glupi, a ja sam za genocid glupih ljudi. Optimisti se nadaju da će sve biti dobro. Kao što znamo, život je sranje i skoro nikada nije sve dobro. Mnogo češće je sve loše.

A sad na aktivističke ciljeve.

Postoji ona vječita borba između aktivista za i protiv pobačaja. Moj stav je ovdje jasan - babe, neće vam nitko iščupati fetus iz maternice, zato 'ajte doma. A vi koji ste za pobačaj, ne morate to dojavljivati susjedima. Idite doma i ubijajte svoju djecu i žrtvujte ih sotoni ili što već radite.

Krzno. Osobno ne volim krzno, ali mi dođe da otiđem u afriku, slomim vrat antilopi golim rukama i oderem je, sve za inat aktivistima. No priznat ću im jednu stvar - barem dijele pornografiju po ulicama.



Što ne valja s ovom slikom? Naravno, perverznim umovima svašta pada na pamet, ali ne, nije to. Eva Mendes kaže: "Fur? I'd rather go naked." Da su naši preci iz ledenog doba tako razmišljali, nas ne bi bilo ovdje danas. Vidite, s jedne strane aktivisti se slažu da je krzno nekoć bilo potrebno, a s druge smišljaju ovakve glupe rečenice.

Meso. Ljudi imaju očnjake s razlogom. Mi smo svejedi. Ja ne vidim nijedan etički razlog da prestanem jesti meso. Ne osjećam se krivim što ljudi ubijaju životinje. Čovjek je isto životinja i, kao sve životinje, mora ubijati ostala živa bića da bi preživio. Jer i biljke su isto žive i imaju osjećaje. Samo su manje slične ljudima, valjda zato vegetarijanci ne osjećaju krivnju kad pojedu malo brokule (fuj!). Smatrati životinje slične nama važnijima od biljaka, gljiva ili beskralježnjaka je besmisleno i glupo. Sva su živa bića jednaka i jednako jestiva. Idem sad pojesti hamburger.


Zaključak: aktivizam je glupost. Ostanite doma i nemoćno gledajte kako se svijet raspada. Ne možete ništa promijeniti. Zašto onda uopće pokušati?

- 16:16 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern jler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se