nedjelja, 06.04.2008.

Aktivisti

Evo, skidam im kapu. Ljudi imaju dovoljno volje izlaziti na ulice, dijeliti letke, lijepiti plakate, pokazivati transparente, okupljati se i zajedno izvikivati blesave parole, a sve za kurac. Aktivisti se nadaju da će nešto promijeniti, iako je povijest pokazala da to uglavnom nije uspiješno. Čak i kad uspiju ostvariti neku svoju malu pobjedu, to ne mijenja veliku sliku. Naravno, borba za dobar cilj, koliko god glupa i uzaludna bila, opet zaslužuje naše poštovanje. Ali kakvi su točno ciljevi aktivista i jesu li uopće "dobri?"

No, prije nego što dođemo do toga, da vam pojasnim zašto ja mrzim aktiviste.

1) Ljudi koji izlaze na ulice i protestiraju očito nemaju što raditi. Dakle, jedino što im preostaje je boriti se za svoj cilj, a to rade transparentima i plakatima. Nesposobni su bilo što pravilno raditi. E, sad, industrijska sabotaža, postavljanje bombi, palež, TO je borba. Dobro, onda više nisu aktivisti, nego teroristi.

2) Aktivisti su optimisti. Ja mrzim optimiste. Užasno mi idu na živce. Zašto? Zato što su glupi, a ja sam za genocid glupih ljudi. Optimisti se nadaju da će sve biti dobro. Kao što znamo, život je sranje i skoro nikada nije sve dobro. Mnogo češće je sve loše.

A sad na aktivističke ciljeve.

Postoji ona vječita borba između aktivista za i protiv pobačaja. Moj stav je ovdje jasan - babe, neće vam nitko iščupati fetus iz maternice, zato 'ajte doma. A vi koji ste za pobačaj, ne morate to dojavljivati susjedima. Idite doma i ubijajte svoju djecu i žrtvujte ih sotoni ili što već radite.

Krzno. Osobno ne volim krzno, ali mi dođe da otiđem u afriku, slomim vrat antilopi golim rukama i oderem je, sve za inat aktivistima. No priznat ću im jednu stvar - barem dijele pornografiju po ulicama.



Što ne valja s ovom slikom? Naravno, perverznim umovima svašta pada na pamet, ali ne, nije to. Eva Mendes kaže: "Fur? I'd rather go naked." Da su naši preci iz ledenog doba tako razmišljali, nas ne bi bilo ovdje danas. Vidite, s jedne strane aktivisti se slažu da je krzno nekoć bilo potrebno, a s druge smišljaju ovakve glupe rečenice.

Meso. Ljudi imaju očnjake s razlogom. Mi smo svejedi. Ja ne vidim nijedan etički razlog da prestanem jesti meso. Ne osjećam se krivim što ljudi ubijaju životinje. Čovjek je isto životinja i, kao sve životinje, mora ubijati ostala živa bića da bi preživio. Jer i biljke su isto žive i imaju osjećaje. Samo su manje slične ljudima, valjda zato vegetarijanci ne osjećaju krivnju kad pojedu malo brokule (fuj!). Smatrati životinje slične nama važnijima od biljaka, gljiva ili beskralježnjaka je besmisleno i glupo. Sva su živa bića jednaka i jednako jestiva. Idem sad pojesti hamburger.


Zaključak: aktivizam je glupost. Ostanite doma i nemoćno gledajte kako se svijet raspada. Ne možete ništa promijeniti. Zašto onda uopće pokušati?

- 16:16 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.