nedjelja, 09.03.2008.
Turbo-folk - po tko zna koji put
I opet se vraćam na tu istu, omraženu temu. Možda se pitate zašto. Zašto trošim svoje vrijeme i energiju samo da dokažem da je TF smeće? Zar nema svatko svoj ukus? Da, to je istina, ali postoji elementarna razlika između glazbenog žanra folka i (ne)kulturološke pojave zvane turbo-folk. Kad ja govorim o turbo-folku, argumenti protiv sežu daleko iznad glazbene nekvalitete TF uradaka. Da to budete u mogućnosti shvatiti potrebno je znati kad i kako je nastao turbo-folk, za koga je nastao i tko ga je stvorio. Priča ide ovako (a u globali se ne mora odnositi samo na fenomen turbo-folka). Nekom folk pjevaču dosadi praviti iste stare folk albume za iste stare primitivčine. Zato ubaci pop i techno elemente u glazbu, sisate djevojke, vino, drogu i skupe aute, a sve u namjeri da privuče sasvim novu publiku primitivčina. Naravno, zaradi puno love i, naravno, svi ostali pjevači slijede njegov primjer. Svi zajedno štancaju proizvode (a uistinu je riječ o proizvodima bez ikakve umjetničke kvalitete), koji se dobro prodaju. Zarada je velika, a naši dragi pjevači nemaju gdje potrošiti tu silnu lovu. Zato svi prelaze na kič i pretjerivanje, a masa i dalje uživa u njihovim pesmama. Dovoljno da se svakom normalnom zgadi. Ali pokazuje li ovo turbo-folk ludilo znakove umiranja? Odlazi li ono s naših područja? Odgovor je jedno glasno i jasno: NE!
Na zapadu su svi pretjerani i iskomercijalizirani trendovi mahom propali nakon nekoliko godina. Počevši s disco glazbom, pa s glam metalom, grungeom... čim izdavačke kuće nanjuše lovu - ništa dugo ne potraje. No kod nas je situacija bitno različita. Ne postoje velike izdavačke kuće i velika imena. Postoji mnoštvo TF pevača i pevačica, čije albume možete naći u trgovačkim centrima, između pjene za brijanje i kondoma, po cijeni od kojih desetak kuna. Turbo-folk "koncerti" se uglavnom održavaju u sumnjivim klubovima koje posjećuje sumnjiva klijentela. Ispred tih klubova se uvijek događa nekakvo sranje. Uvijek netko nekoga prebije, upuca, zakolje. Želim reći da je turbo-folk, u svom početku, kao i danas, duboko povezan s organiziranim kriminalom. Sad dolazimo do ljudi kojima je turbo-folk kao živim bićima voda. Ratni profiteri, kriminalci, kradljivci, iznuđivači - uglavnom, ljudi koji su stekli svoje bogatstvo nezakonito i, nadasve, veoma brzo. Oni isto troše svoj novac na kič i pretjerivanje, a krasi ih i vrlo niska inteligencija. To su oni kreteni u skupim autima sa zatamnjenim staklima, iz kojih se uvijek čuje turbo-folk. Naravno, ni automobile ne mogu voziti kao normalni ljudi pa vječito jure i škripe gumama, kao da žele privući pozornost. A izgledaju kao pristojni, kulturni ljudi, fino su odjeveni, obrijani, ošišani. Ne bi čovjek baš pomislio da su seljačine. Ali jesu. U očima im se vidi taj glupi, zamagljeni sjaj. I dok god su takvi ljudi na vrhu, a pametni ljudi na dnu, turbo-folk će živjeti. Kao što sam već napomenuo, ovo seže daleko iznad glazbe. Riječ je o potpunom bezakonju i nepravdi. U našoj državi moguće je sve, pod uvjetom da imate novca ili barem vezu negdje u vrhu. Turbo-folk je samo produkt takvog društva.
Sam naziv 'turbo-folk' je oksimoron (dobro, ne u najstrožem smislu te riječi). Dok riječ 'turbo' ima moderan prizvuk, 'folk' zvuči kao nešto nazadno. Turbo-folku je ime dao Rambo Amadeus. Unatoč tome što je taj naziv podrugljiv, turbo-folkeri su ga prihvatili, a to mnogo kaže o njihovom mentalitetu.
S ovim na umu, odlučio sam i ja napraviti svoj vlastiti TF album. Moje turbo ime : Cela Nikolić (zvuči baš kao nekakav TF pjevač/pjevačica). Naziv albuma: Ljubav me proklela.
Već sam napisao jednu pjesmu: tekst i glazba su sklepani u pet minuti (računajući odlazak u zahod na pišanje). Zove se, kao i album, "Ljubav me proklela." Ide ovako:
Bili smo najpoznatiji par u gradu
Kad smo zajedno sjedili u hladu
Bila si najljepša ikad žena
Ali sada te više nema
[Refren]
Sanduk pun vina
Uzela mi sina
Kćerku otela
A ljubav našu proklela
Sjetim se onih dana
Kad prvi put si mi dala
Za sise sam te grabio
Dobro ti ga zabio.
[Refren 2x]
Zar ovo nije školski primjer cajke? Ima svega: jada, tuge, ljubavi, opojnih sredstava, te neizostavne degradacije žena. Najbolje je što bih ovakvim tempom (pet minuta po pjesmi) imao cijeli album u manje od sat vremena. Još pola sata drkanja po FL Studiju (kome trebaju instrumenti kad možete u par klikova napraviti nekakav jadan loop? Uostalom, ako mogu reperi, mogu i ja) i imamo glazbu. Ukrademo tati mikrofon i snimimo zvuk. To traje negdje oko pola sata. Naravno, pravi TF pjevači su se istrenirali dozivajući ovce, ali i njima ponekad treba pomoć. Zato imamo AutoTune, koji automatski ispravlja pogrešne tonove. Korisno, zar ne? Sad kad imamo album, potrebno je napraviti cover. Evo ga, nakon manje od pet minuti u Photoshopu:
Instant turbo-folk album u manje od tri sata!*
*U vrijeme nisu uračunate plastične operacije i upoznavanje s mafijašima u svrhu dobijanja gaža i novca za ištancati 10 000 kopija albuma.
- 19:57 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
