četvrtak, 17.01.2008.

Povrijeđena su moja autorska prava!!!

Jednom davno napisah post o nemani zvanoj Turbofolk. Možete ga vidjeti ovdje. Taj pradavni post zaboravih i izbacih iz sjećanja. No nedavno lutajuući bespućima interneta naiđoh na ovaj blog koji slobodno kopira dijelove mog teksta. Ne smeta me što netko kopira moj tekst. Iskreno, drago mi je. Nek' ostavi link na moj blog tako da ja dobijem puno puno komentara. Tko god je ovo napisao očito nema dovoljno inteligencije da sam sklopi više od tri riječi u smislenu cjelinu.

A znate što je najtužnije? Ta glupa, oštećena, netalentirana osoba, koja se USUĐUJE moje rečenice predstavljati kao svoje -- ima više komentara od mene! "Kako je to moguće?," zapitah sebe. "Zar ja, koji napisah oriđinal post, ne bih trebao imati VIŠE komentara?"

Odgovor mi je došao odmah. Ljudi su kao životinje i raspoznaju druge adekvatne ljude. Samo što ljudi ne koriste njuh ili vid, nego glupost. Osjete kad je netko glup i onda mu odmah priđu, jer vole sebi slične. Opet, odbija ih kad je netko otvoreno glup. Draže im je kad netko kopira nekog iznimno talentiranog i pametnog, recimo mene :D

No nije sve loše. Ako su ljudi počeli KOPIRATI moje tekstove, znači da vrijede bar nešto. A za sve ostale pametnjakoviće kojima padne na pamet c/p: nakon što mi kopirate tekst na kraju dodajte link mog bloga i napišite: "Imamo inteligenciju i izgled planinske koze. Nismo vrijedni čitati tvoje postove, gospodine. Oprosti nam i blagoslovi nas svojim blaženim riječima i intelektom koji su svjetlosnim godinama iznad našeg shvaćanja. Molimo se tebi i uzdamo u tebe, gospodine."

Još ne mogu vjerovati da imam manje komentara...

- 16:59 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.