ponedjeljak, 12.11.2007.
Money, it's a crime
Evo, baš sam slušao "Money" od Pink Floyda i počeo sam razmišljati (o novcu, naravno). Sve se vrti oko novca. Samo su rijetki na vrhu piramide kapitalizma, a svi mi ostali ih držimo. Ne smeta meni što je netko bogatiji od mene. To nije problem. Problem je što se bogataši smatraju boljima od nas i uzimaju si za pravo zaobilaziti zakon. Ma, boli me kurac koliko love imaju! Zakon je zakon, jednak za sve, kako i za bogataše, tako i za nas "obične" smrtnike. Nikakav novac vam ne može kupiti poštovanje i ljubav, u najgorem slučaju može vam ih oduzeti.
Novac ne znači ništa - prolazni užici, površni osjećaji. Moderno društvo je odbacilo sav moral na cestu i podiglo velike zlatne hramove novca, gdje svećenici u odjelima i kravatama prinose žrtve svome bogu. A žrtve smo mi, u prenesenom značenju ali i doslovno.
Nedavno je gospodin Kerum, splitski poduzetnik za kojeg sam siguran da je potpuni idiot, jurio 233 km/h u svom automobilu, koji je skuplji od svih mojih organa, računajući oba bubrega. Hvala Bogu Isusu Kristu Sinu Božjemu, policija ga je zaustavila (ipak, da su znali da je to Kerum, sigurno ga ne bi zaustavili). Što se kasnije dogodilo nije tako sjajno. S osmjehom na licu Kerum je platio mizernu kaznu od 2000 kuna i nastavio juriti. Koji kurac njemu znači 2000 kn? A kad pogledam sve one stare ljude kako okolo skupljaju boce za 50 lipa... Grozno...
Pa onda onaj tatin sin, koji je, vozeći u pijanom stanju, usmrtio devetnaestogodišnju djevojku. Što je još gore, već je imao 19 prekršajnih prijava! A koliko jadna bakica mora platiti kad krivo parkira Fiću?
Svi se klanjaju novcu. Svi vole trošiti, kupovati skupe aute (ili jeftine koje izgledaju "dobro"), dizajnersku odjeću (ili kupiti jeftine kopije). Problem je što ljudi previše vole novac. Čak i kad ga nemaju, vole se praviti da ga imaju. I spremni su učiniti sve za novac - kroz vatru i led, po trnju, preko ljudskih kostiju do vrha, a na vrhu - ništa. Novcem se ne može kupiti ono što ljudi zapravo žele. A žele voljeti i biti voljeni. Sve ostalo je samo loša zamjena.
- 23:22 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."
William Blake
Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!
Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...
Najbolja pjesma ikad
The Court of the Crimson King
The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.
The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.
The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.
On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.
