nedjelja, 04.11.2007.
Za dom spremni...
Na Balkanu je uvijek nedostajalo kulture, ništa neobično. Ali ja sam mislio da mi odavno nismo na Balkanu, da putujemo prema Europi. E pa, prevario sam se. Očito su naša područja plodno tlo za mnoge -izmove (primitivizam, fašizam). Ljudi u Hrvatskoj su NEPISMENI i NEOBRAZOVANI. Uvijek su za dom spremni boriti se protiv komunjara, četnika, Srba, pedera, masona, Židova, ljevičara, ateista i sličnih, trpajući ih u isti koš. Problem je taj što povijest nije tako jednostavna i crno-bijela, posebno na Balkanu. A ljudi su glupi, posebno na Balkanu. Rezultat je hrpa debila koja govori o stvarima o kojima nema pojma. I kad takvi glasaju... još samo nedostaje da HSP pobijedi na izborima. Dodajte tome srednjovjekovni spolni odgoj i dobijate potpuno novu generaciju debila koja nas odvlači u balkansko živo blato.
Ova situacija me podsjeća na 1984. Tri superdržave se bore jedna protiv druge za svoje ideale, a ideali su im isti, iako nitko to ne zna. Ista je stvar s četnicima i ustašama. Jedni žele veliku Srbiju, drugi veliku Hrvatsku. A koja je to razlika između Srba i Hrvata? Isti kurac, jedni i drugi. Problem je taj što u ovom postkomunizmu religija igra važnu ulogu. Srbi su PRAVOSLAVCI. Upravo tako. Da su iste religije kao i većina Hrvata, sve bi bilo bitno drugačije. A tko je kriv za taj besmisleni razdor u kršćanstvu? Vatikan i Bizant, u borbi za moć. I to nije jedini put da smo bili igračke velikim silama. Kroz cijelu našu povijest moćnici su nas zajebavali i gledali kako se međusobno koljemo. Heeeeelooooo? Gdje je taj veliki nacionalizam kad se međusobno ubijaju Torcida i BBB? A oni su i najveći nacionalisti, siguran sam. Postoji li neka potreba, balkanski nagon da baš moramo nekoga mrziti i nekome se rugati? Ljudi na ovim područjima vole biti elitisti, a ne vide da su jednako jadni i u istim jebenim govnima.
U Kurcu™ smo.
- 12:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."
William Blake
Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!
Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...
Najbolja pjesma ikad
The Court of the Crimson King
The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.
The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.
The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.
On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.
