četvrtak, 23.08.2007.

Ateizam - vjera ili?

"Calling Atheism a religion is like calling bald a hair color."
--Don Hirschberg

Istina, ateizam nije vjera. Reći da ateisti vjeruju u nepostojanje boga ne bi bilo točno. Ateizam je stanje nevjere u boga (grč. atheos - bezbožan), to jest stanje u kojem vjera ne igra faktor u životu. Sigurno, postoji i snažni ateizam, poznat i kao gnostički ateizam. Takva vrsta ateizma spada u nekakvu vrstu vjere, jer su snažni ateisti sigurni da bog ne postoji. Osobno, vjerujem da takvih ima mali postotak, jer sam pojam vjere u nepostojanje boga narušava ono za što se ateizam zauzima. Slabi ateizam ne tvrdi da bog ne postoji nego samo da nema vidljivog razloga da vjerujemo u njega. Mnogi slabi ateisti ne vole taj izraz pa se nazivaju agnosticima, sekularistima i humanistima. Smatram da su ti nazivi posljedica predrasuda prema ateistima. Bez sumnje, agnostici spadaju u ateiste. Kako? Oni sami za sebe kažu da niti vjeruju, niti ne vjeruju. Samo da razjasnim jednu stvar, ako ne vjeruješ u boga, ne znači da vjeruješ da ne postoji, jednostavno ne vjeruješ i to je to.

Ali ateizam svakako može postati poput religije, u smislu promoviranja komformizma i mržnje. Ispiranje mozga je ako od malih nogu učimo djecu da vjeruju u boga, ovoga i onoga, ali ista je stvar ako dijete učimo da bog ne postoji. Moramo mu pokazati objektivnu istinu i sva subjektivna viđenja, pa dijete samo može izabrati svoj put.

Smatram da samo provokatori i slabići izražavaju otvoreno svoja uvjerenja, jer mnogi misle da život ima smisla samo kada se nalaze u nekoj skupini i kada mogu biti netolerantni i mrziti ostale. Takvi vole mrziti, vole biti različiti i oni su ti koji započinju ideološke ratove. Smatram da bi trebalo maknuti barijere koje odvajaju ljude različitih kultura i vjera, a za mene je upravo to cilj ateizma.

Vjera je osobna stvar svakog pojedinca, ali stvarno je tužno što toliko mržnje i diskriminacije izaziva, kada je cilj svake vjere uvesti nekakva pravila i mir u zajednicu. To sve funkcionira lokalno, ali u globali dovodi do komformističke mržnje prema različitim i nepoznatim uvjerenjima.

- 19:55 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.