četvrtak, 14.06.2007.

2 Minutes to Midnight

"If the radiance of a thousand suns
Were to burst at once into the sky
That would be like the splendor of the Mighty one...
I am become Death,
The shatterer of Worlds"

Bhagavad-Gita, sveti hinduistički tekst.

Dvije minute do ponoći

30. listopada 1961. godine detonirana je Tsar bomba, najveće nuklearno oružje ikad testirano. Njegova paklena moć iznosila je 50 megatona. Za usporedbu bomba bačena na Hirošimu ima samo 20 kilotona. Dakle, Tsar bomba je više od 2000 puta jača. Bomba je bačena s visine od 10,500 metara, a detonirala je na visini od 4000. Vatrena kugla je dotakla tlo, i skoro dosegla visinu s koje je bačena. Atomski oblak je dosegao visinu od 60 i širinu od 40 kilometara. Udarna sila je uzrokovala štetu na udaljenostima i do 1000 kilometara, a vrućina je na udaljenosti od 100 kilometara mogla uzrokovati opekline trećeg stupnja. Seizmički valovi su potresli zemlju snagom 5 na Richterovoj skali, a mogli su se osjetiti i kad su treći put obišli Zemlju. Bomba je detonirana u Novaji Zemlji (na slici onačena crvenom bojom)



Detonacija se mogla čuti i vidjeti u Finskoj, čak i razbijajući prozore tamo, zahvaljujući svojoj ogromnoj sili.
Nakon eksplozije sat koji upozorava na atomsku opasnost je namješten na dvije minute prije ponoći, a ponoć je nuklearni rat. A što bi bilo da uistinu dođe do rata?

Ponoć

Vatrena kugla se širi, proždirući sve na putu. Otrovni oblak se uzdiže u visine i prekrije nebo. Crna kiša se izlije po nama, a u svakoj njenoj kaplji Smrt krije svoje lice. Ona dolazi uz moć jezgre atoma. Iz nje se izlijeva sila jača od bilo čega drugog u Svemiru. To je sila jednog Sunca, ali svjetlija od tisuću sunaca. Štovali smo Sunce tisućama godina, a sad smo stvorili imitaciju, stvorili smo boga, moćnoga i sjajnoga. On je bog smrti.
Kad dođe apokalipsa otvorit će se nebo, tresti će se sami temelji zemlje. A nakon toga - grozna tišina. Tlo je zatrovano, suho, sivo, bez života. Ruševine tu leže kao nadgrobni spomenici moćnoj civilizaciji. Poviše njih crni oblaci su zakrili nebesa. Nema ničega. Samo smrt i tama.

Evo video o detonaciji



I skraćena verzija za vas nestrpljive


- 19:23 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.