srijeda, 28.03.2007.

Tadada da DA!

KLIKNI!!!!!
aaaaaaaaaaaaa, šta kažete?

- 20:12 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.03.2007.

Crtanje i foto šopanje

primjetite oblake, koja tehnika! *aplauz*:
klikni ode

ovo san napravija za jedan rvacki metal bend:
klikni ode

koji kontrasti!¨*aplauz*:
klikni ode

- 16:19 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 13.03.2007.

Kastracija i retardacija

Nekoć, ne baš tako davno, bio sam uobičajen tinejdžer. Imao sam kao i svi tinejdžeri, svoje probleme, dugove dilerima i zalihu heroina ispod kreveta.Radio sam sve što rade mladi. Išao sam treći put u osmi razred osnovne škole, a srijedom i petkom sam imao treninge dilanja.
Ali to jutro se sve promijenilo. Dan je počeo kao i svaki drugi. bilo je rano proljeće, vrijeme buđenja, nakon snene, hladne zime. Prvi pupovi su izbijali iz mrtve zemlje, a ptice su već veselo cvrkutale. Taj životni cvrkut me probudio to kobno jutro... i zvuk pneumatske bušilice iz obližnjeg gradilišta. Naime, u blizini neki bogati glavonja gradi kompleks poslovnih zgrada. Ponekad sam se s prijateljima družio tamo, ili, kako bismo to mi rekli, "zajebavao". To jutro je bila subota. Savršen dan za "zajebanciju".

Uz zijevanje i tradicionalni, ritualni, jutarnji prdac ustao sam iz kreveta. Otišao sam na zahod se otuširati, oprati zube i izvesti Izraelce iz egipta. Nisam ništa pojeo za doručak, ili, kako bismo to mi rekli, pojeo sam "kurac od ovce". Nazvao sam svog prijatelja Beru da izađemo van. On živi kat ispod mene, tako da me već čekao kad sam izašao na danje svjetlo. Pošli smo po Kitu, koji je živio s ocem u blizini. Telefon mu nije radio jer nisu plaćali račune. Otac mu je bio pijandura s dugim radnim stažom, ali ga nije mlatio. Jedan razlog je taj što mu je otac bio mlakonja, ili, kako bismo mi to rekli, "pizda". Drugi je bio taj što je Kita bio pravi div, visok dva metra i težak 120 kilograma. Uhvatili smo prečac do njegove kuće preko tuđih vrtova. Odjedanput, bez ikakva upozorenja jedna je baba izletjela iz kuće i vitlajući metlom se zaderala:
-Đava te smeja, šta mi gazaš po kupusu?!
Baba je izgledala kao Smrt. U crnini, samo se njeno naborano i upalo lice vidjelo ispod svih tih crnih krpa. Oči su joj bile plitke i zamagljene. U ruci je ta prilika Smrti držala metlu kao srp. Bilo je sunčano vrijeme, ali samo njeno prisustvo zacrnilo je nebo. Smrt je širila strah, tako snažan, sveprisutan, da sam ga skoro mogao opipati. Poplašili smo se, ili, kako bismo mi to rekli, "usrali" i pobjegli preko ograde.

Kad smo došli do Kitine kuće, tu nas je dočekao pravi prizor. Oko njegove trošne kućice bilo je okupljeno mnoštvo ljudi, a sa strane su bla parkirana kola hitne pomoći i vatrogasaca. Probili smo se kroz mnoštvo da vidimo što se dešava. Kamionet Kitinog oca stajao je ispred nas, a njegov vlasnik, očito pijan, stajao je odmah do njega... s pimpekom zapetim u auspuhu. Oslobađanje je trajalo nekoliko sati, ali akcija je uspješno izvršena. Kitin otac nije izgubio kitu. Ovakav prizor bi bio sramota za bilo koju obitelj, ali za Kitinu ne. To je obitelj koja ima povijest seksualnih zločinaca, mentalnih bolesti i napastovatelja ovaca. Prošlog božića, Kitinom ocu su se zalijepila jaja na trijem. Inače, nitko nije znao njegovo pravo ime, čak ni Kita. On ga je u većini slučajeva zvao "tata", a ponekad i "pederska kretenčino", ili "pizdo seljačka". Kita nas je pozvao da uđemo u kuću, koja je vječito smrdjela po govnima. Ušli smo u dnevni boravak. Umjesto namještaja, po prostoriji su bile razmještene uvijek moderne drvene kutije, a umjesto televizije na stoliću je stajala gajba pive. Na jednoj od kutija je bilo nešto što je davno bilo tjestenina. Špageti, mislim.

Sjedili smo tako neko vrijeme i pričali o seksu, drogi i opsesivno-kompulzivnom poremećaju, sve dok Kitin otac nije uletio u sobu, noseći samo čarape i koš za smeće na glavi, vičući svoje uobičajene izreke poput "jebi konja", "kamen po kamen, kamenovanje" i "aaa!". Kita je bjesno ustao i rekao:
-Koji ti je kurac, Pederska Kretenčino?!
-Salata, salata- odgovorio mu je otac.- Jesću salatu!
Stoga smo otišli na gradilište. Tamo sam našao dug konop, pa sam predložio igru. Zapalimo tri šibice i čija se prva izgasi, objesimo ga za jaja. Tada se to činilo kao dobra ideja. Počeo sam se kolebati kad mi se šibica ugasila. Kad su mi privezali prljavi konop za jaja, pomislio sam da to možda i nije blia dobra ideja. A kad sam već visio na jajima, bilo je prekasno. Visio sam možda pola sata i jaja su mi potpuno poplavila. Bila su izdužena bar metar. Tad mi je pukla koža. Pao sam udarivši glavom u tešku metalnu cijev. Glava mi se rascijepila. Osjetio sam kako mi se mrači pred očima.

Probudio sam se u bolnici. Izgubio sam jaja, a i mozak mi je trajno oštećen, tako da nemam ni u glavi ni među nogama. Pa sad vi recite da je vama život sranje.

- 20:14 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

Vrlo dosan i monoton monolog o postanku stvarnosti očitovane u materiji našeg univerzuma, u svrhu spoznaje i traženja odgovora o smislu i razlogu života, kao i shvaćanje ljudskih razmišljana kao produkt konzumiranja organskih sarmi

Ljudi su višestanični, autonomni organizmi na bazi ugljika. Žive u svemiru sastavljenom od molekula, sastavljenih od elemenata, sastavljenih od atoma, sastavljenih od jezgre i elektronskog omotača, sastavljenih od protona, elektrona i neutrona, sastavljenih od kvarkova. Ljudska stvarnost je bazirana na matrici poznatog svemira, a ono što se nalazi iza granica ostaje nepoznato, ako uopće ima ičega, ali budući da se naš svemir nalazi unutar te sveprisutne stvarnosti, ljudi se mogu prema njoj odnositi kao prema nadstvarnosti. Čitav naš univerzum se sastoji od beskrajnih sfera, koje se nalaze u neprestanim međuodnosima koji se mijenjaju. Sfere, budući se nalaze u međuodnosima, kao što je već spomenuto, mijenjajući se mijenjaju i sfere unutar sebe, i u svojoj neposrednoj blizini. Ljudi su sastavni dio svemira, i ono isto se sastoje od materije. Osnovni dio svakog živog bića je komplicirana organska molekula: deoksiribonukleinska kiselina. Ta sasvim slučajno nastala, samoobnavljajuća molekula je uzrokovala nastanak nama poznatog organskog bića sastavljenog od jedne ili više stanica i sastavljenog od molekula na bazi ugljika. Čovjek je nama jedino poznato biće koje ima sposobnost kreativno, kritički i filozofski razmatrati i razmišljati o stvarnost našega svemira, i ta sposobnost je donijela do njegove vladavine nad planetom Zemljom, ali isto tako do mnogif filozofskih razmišljanja i religija. Čovjek se izgubio u svojoj vlastitoj biti, koju je pokušao shvatiti i dohvatiti putem znanja, umjetnosti i politike. Čovjek je nesvjestan svoje beznačajnosti, razvio civilizaciju, a sad je suočen s beskonačnošću i veličinom svemira, u kojem je njegova nakupina molekula, manja od točke. Čini se da se jedino rješenje nalazi u izmrvljenoj smjesi organske tvari sastavljene od mrtvih ostataka višestaničnog kralježnjaka, umotanoj u plosnate komade višestanične biljke. Popularno se zove sarma.

- 20:04 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.

He who doubts from what he sees
Will ne'er believe, do what you please.
If the sun and moon should doubt
They'd immediately go out."

William Blake


Ovo je blog (da istaknemo očito). Molim vas bez spama, debilizma i nepotrebnih komentara. Svi koji budu ostavljali lance sreće i poruke tipa: "Super blog, posjeti moj!" dobit će po guzi, a njihovi komentari će biti po hitnom postupku izbrisani!

Ako ne dijelite moj smisao za cinični, sarkastični, suptilni humor, dakle ako ste glupi i zatucani, sigurno ćete se uvrijediti na NEŠTO napisano na ovom blogu. Ukoliko ne pronađete baš ništa što vas vrijeđa, onda mi javite i to će se promijeniti. Ako ste došli ovamo srati, shvaćati sve ozbiljno i općenito se praviti pametni dugim komentarima koji ništa ne znače, jer ste u startu promašili bit posta, onda otiđite, mamu vam! Naravno, svi posjetitelji bloga moraju prihvatiti mene, Funky Momka, kao vrhovnog gospodara života i smrti. Uživajte...

Linkovi

Ovo su uglavnom blogovi koje čitam. Ostatak su blogovi koje ne čitam. A ima i onih koje napola čitam, neke svako drugo slovo, a neke svako drugi redak.


Točka Tame

Crofallout

Borgman's Cube

Bog i (ne)zemljani

Valaruko

Svinjce

Recite NE! TurboFolku!

Najbolja pjesma ikad

The Court of the Crimson King

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Put shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrims door
With insufficient schemes.
The black queen chants
The funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern jler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gentle pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se