dinajina sjećanja

nedjelja, 27.05.2018.

Zahvalna sam...





Zahvalna sam prvoj i posljednjoj istini,
početku priče bez kraja,
labirintu odsanjanih iluzija,
svemiru uzroka i posljedica,
izgovorenim predanjima,
ispisanim mudrostima,
utopijama, epovima,
pričama i poeziji.

Iz raznovrsnosti ljepote izranja ovaj čudesni svijet,
univerzum svjetlosti i boja, svijest prostor- vremena.

Osluhnuh šum vjetra u krošnji povijesti,
začuh romor vode, oćutih njenu neuhvatljivost,
neukrotivost i njena sjećanja,
osjetih čvrstinu njenih kristala,
nijemih učitelja vječnosti.

Poželjeh gledati u bljesak vatre,
odgonetnuti porijeklo
i osloboditi se strahova od pakla,
od plamteće sfere bolnog umiranja.

U zanosu traganja vidjeh uzročnicu trojanskog rata
i uzročnika njenog pada,
u oluji vječnosti žensko muške arhetipove,
u vrtlogu vremena ratove svjetova,
u zrcalu ljubavi zagrljaj suprotnosti.





Oćutih miris jasmina, na obzoru budnosti bijele poljane Provanse,
bljesak vizije početka, privid medenog mjeseca
i našu još uvijek nedovršenu priču.

Dijana Jelčić


Oznake: večer za pamćenje

- 08:48 - Komentari (34) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...