dinajina sjećanja

utorak, 13.03.2018.

Simbol vjerovanja...





Ihtis (grč. 0ǸÍÂ: ikhthys - riba) je kršćanski simbol koji je već u prvoj Crkvi korišten kao akronim za izraz: »Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«
Svakodnevno nestajanje i nastajanje svjetla, uranjanje i izranjanje sunca iz oceana je iluzija u koju bezuvjetno vjerujem. Na hramovima ispisan znak Ihtis je svjedočanstvo našeg izranjanja iz nebeskog oceana.






Skrivala sam se u njedrima tišine čuvajući dane i noći u neizgovorenom razumjevanju kozmogonije vremena. Voljela sam misao o bezimenom prividu na nebu osjećanja. Neočekujući objavu svitanja ljepote promatrala sam pučinu i pješčani žal. Na pjesku su nicale ruže, sanjala sam iluziju. Iza korote je kucalo razgoličeno srce.

Dugo, predugo sam zaglušivala zov nutrine. Iznenada osjetih bljesak iza misli. Iz mjerice samoće je izronila istina. U kapi sjećanja vidjeh tvoje lice. Na obodu tvog osmijeha prepoznah stazu kojom moram krenuti. Krenula sam. Glas je stigao kasnije.

Kazivao si poeziju drevnih oceana. Skupljali smo školjke u pjesku uvale djetinjstva, živjeli san Ivanjske noći, preskočili vatru, rodila se ljubav. Osjetih uzaludnost umiranja bez prisutnosti smrti. To je bilo mučenje, bezrazložno buntovništo mladalačke svijesti.

Na žrtveniku mladog dana je zablještala zlatna hostija. Anđeo vatre je pobijedio demona s mačem. Na pučini vidjeh veliku ribu. Nestajala je u točki u kojoj se grle nebo, more i zemlja.

Ihtis, tajanastveni znak vjerovanja u rođenje ljubavi se obznanio svitanjem nove zore.

Dijana Jelčić ...


Oznake: ihtus

- 08:08 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...