Kod mame na kavi...

14.11.2017.




... Probudilo me tmurno jutro nad Zagrebom... bila kod mame na kavi... prolutale obiteljskim fotoalbumom... prisjećale se sretnih trenutaka...



Bile smo u vremenu bez vrata, u prostoru bez zidova, u beskraju zavijutka, u tvrđi vjerovanja, u spletu snovitosti.
Iza nas proljeća, suma sretnih godina, svijet iza zrcala zbilje, galerija uspomena i odeon tišine.




jedna davna zima, deda i ja na ulazu u Maksimir...



jedno davno ljeto... pred ulazom u Maksimir... lutka se zvala Bella...



mama kao Antigona u Gavelli



mama i ja davne 1986 pred Gradskom kavanom...



bili smo na vrhu svijeta



u ozračju plavoga



slavili sedam godina braka




prisjećanje na zauvijek otišle... moji praroditelji...




zauvijek zaspala teta Zlata i ja na humku praroditelja



moja prerano otišla prijateljica

Lica onih koji više nisu među nama su ostala ovjekovječena fotografijama i zauvijek oslikana u galeriji naših sjećanja.

Dijana Jelčić

Oznake: fotoalbum, sjećanja

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se