dinajina sjećanja

utorak, 12.06.2018.

Porod boga sunca...






IZ SPOMENARA

Draga Dijana!

Cijelog života istinu zbori,
jer to te pravom ženom tvori;
ako hoćeš takva biti
ne trebaš se ni pred kim kriti

Tvoja Nona

Sarajevo, 24. XII. 1958.






...i ja danas tražim istinu: moju, tvoju, njihovu. I što mi se bližom čini, nestaje u legendama
o postanku, u sjaju Babilonskih zvijezda, u slovima tabule smaragdiane, u trku bika s Europom na leđima, u ljubavi boginje mjeseca i boga sunca.
I čini mi se, tu je tek onda kad je ne dodirujemo.

Teorije zavjere, riječi i djela, okrutnost predaje.



Semiramida, napušten božanski porod,
golubovi mu udahnuše ljubav. Ona porodi dijete sunca.

Na oltaru Europe vizija kule Babilonske...

Je li nam Bog ponovo pomiješao jezike?

Prauzor trojstva utkan u vjerovanje, dvanaest zvijezda,
aureola svetosti, sunčana kruna u kosi
majke vremena.

Ljubav je sloboda, ubrizgana u genom tuguje nad tek
naslućenim osjećajem.

Srebro se prosulo nebom, padaju zvijezde.

Sreća!

Trenutak sjaja za želju, ili samo za san.

Molim vas, ispripovjedite mi još jednom bajku o sreći u zemlji iza sedam brda,
o porodu boga sunca i dopustite mi da sanjam
ne tražeći istinu!

Dijana Jelčić



Slika ... Pastir pronalazi Semiramidu, ilustracija E. Wallcousinsa iz 1910.

Oznake: Semiramida, marija, europa

- 09:09 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2017.

Možda jednoga dana...



Slike
u isti mah
bliske i daleke,
tajanstvene
kao titrajuća struna,
kao tkivo svemira,
kao svjetlost zvijezda
koja
odmakom u vremenu
našim očima
postaje vidljiva.

Dijana Jelčić … „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.






Nebo otvara dveri mladom danu. Na stazi sudbine znakovlje sreće. U suzi vremena prelamanje svitanja sna u jutrenje zbilje. Poistovjećivanje ljepote s ljepotom. Kozmički poljubac ostavja okus nektara na usnama.

Bili smo i ostali građani svijeta, svatko svoj u sebstvu vremena i svojstvu vječnosti. Koračali smo stazama vizija, putevima ispisanim riječima drevne mudrosti. Voljeli smo se nepoznavajući se.

Zaspala sam u koljevci svemira i probudila se gnjezdu praotaca. Divnog li buđenja šaputalo je srce mjenjajući do tog trena ustaljeni ritam traganja za izvorištem ljepote. U osvitu dana prepoznah u sebi pustolovku na vratima života. Dozvolih joj da smiono krene putovima sna.

Nemogućnost sanjanih mogućnosti se pretakala iz onog velikog ništa u ovo ovdje i ucrtala naše zajedničko sada.

Nedodirljivost naših nutrina je iznjedrila zlatno doba, svijet nadahnuća koja pretačemo u poeziju nježne pohote za lakoćom postojanja u javi.

Možda ćemo jednoga dana čuti glazbu nebeskih sfera, razumjeti načelo stvaranja i pitagorejsku molitvu tajanstvenoj četvrtoj dimenziji.

"Blagoslovi nas božanski broju,
ti koji si stvorio bogove i ljude!
O, sveti, sveti Tetraktise,
ti koji sadržiš korijen
i izvor vječnog toka stvaranja! ...


Božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri, četiri strane svijeta, četiri osnove postanka,
četiri obilježja čovjeka i četiri godišnja doba.

Začudna je ova inkarnacija u kojoj vjekujemo, čudesno je naše trajanje u svetoj geometriji, divno je ovo utjelovljenje mijena u kojem zbrajamo godine, mijenjamo se a ostajemo uvijek isti.

Dijana Jelčić


Oznake: europa, godišnja doba, Vivaldi

- 08:08 - Komentari (22) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...