dinajina sjećanja

četvrtak, 14.06.2018.

Anđeo s četiri lica...









Kerubini, čuvari svijetlosti i zvijezda. Imaju 4 lica, lice čovjeka, bika, lava i orla.
Ne zna se koliko su visoko u rangu, ali se pretpostavlja da su odmah iza Serafina. Najpoznatiji spomen kerubina je zasigurno onaj u Knjizi postanka kad ih je Bog postavio da s plamtećim mačem čuvaju vrata Edena.
Oni su simboli Božje pravde i autoriteta. Možda je to božanstvo, nebeski orao, ptica u kojoj su skupljene sve ptice svijeta, kugla u kojoj je središte svaka njena točka, a obodnica ne postoji ili je to anđeo sa četiri lica koji istovremeno gleda na sve četiri strane svijeta i bdije nad spokojem, veseljem, srećom i ljubavi.






Zelena rijeka, šapat bezvremena, tišina močvare, kliktaj barskih ptica i lopoči.
Ostali smo djeca, sanjari na obroncima prolaznosti,
vječni putnici pućinom te čudesne vode.

Tamo gdje rijeka grli more, na dverima beskraja,
u okrilju života osjetismo miris sna.

Jesmo li mi rijeka, upitah trgajuć tišinu,
tišinom si odgovorio, tek kap u vječnosti.

U struni vremena, u Alefu je središte želja,
u zrnu srca izvor žudnji i čežnji.

Vidjeh ekspoziju boja, začuh sonatu božjeg sna,
osjetih buktanje strasti.

Volio si tišinom,
milovao šutnjom,
ljubio poezijom suza.

Volimo se jaukom darovanog rebra,
vjekujemo u utrobi pijane lađe,
pod sjajem četiri sunca,
anđelom sa četiri lica branjeni od jahača apokalipse.

Iznjedren iz svetosti, iz vjerovanja u seobu duša,
utjelovljen u četverostrukost evanđelja,
u dimenziju životnosti,
stražar na vratima uma,
čuvar vrata srca blagosiva ljubav uskrslu iz praiskona,
iz prvog bljeska,
iz lux primusa.

Dijana Jelčić




slike... četiri evanđelista iz dubrovačkih crkava Gospe od Karmena i Svetog Vlaha, pripisane radionici priznatog talijanskog baroknog umjetnika i viteza Malteškog reda, Mattije Pretija.

.

Oznake: četiri evanđelista, anđeo s četiri lica

- 09:09 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...