Boginja lova i mjeseca...

12.10.2017.






Pričinja mi se, Diana mi je krštenjem darovala prostornost svojih lovišta i sjaj mjesečine... osjećam njeno bdijenje nad koljevkom zbilje… ćutim je kao stvoriteljicu i čuvaricu sudbine… roditeljicu moga vremena… graditeljicu geometrije mojih misli… čudotvorku moga štiva… eseisticu mojih osjećanja…

U bljesku Lune u tvojim očima naslućujem njen zov… u zvuku zvona večernjice smjernicu ka ponoćnom suncu… ka suptilnim nemirima uzavrelih dubina… poziv na lutanje stazama vječnosti do Dianinog hrama… jednog od nestalih zemaljskih čuda… na iščitavanje ikonografije na zidovima pamćenja… i užganje svijeće na olatru ovozemaljskog vremena…
Volim naša lutanja beskrajem… zaustavljanja na legendarnim mjestima… na imaginarnom izvorišu iz kojeg izranja rijeka nevraćanka… na kojem nas je posvetilo zrno bezuvjetne ljubavi…

Volim naše susrete sa čuvaricom vrata našeg vremena… naša uranjanja u srebro mjesečine koje nas, dolinom tvoje mladosti, odnosi u deltu Neretve… u predvorje zbilje u kojem naučismo slušati tišinu…

Je li to Diana san ili zbilja?… pitam se tragajući za istinosti naših puteva… vodi li nas, kao u drevnim zapsisima Giordana Bruna, ka litici svijesne spoznaje… uči li nas slušanju zova praiskona… razumjevanju govora cvijeća i srna… jesu li njihova glasanja ispisivala znakovlje na zidovima svetišta ljubavi?…

Brani li nas ona od krivolovaca nutrine… od sjena prošlosti koje ponekad nagrizaju tkivo snovitosti… narušavaju odaju tišine?…

Pitanja se gomilaju… a odgovori se kriju u sjećanjima, tim mostovima pod kojima se budim… bude nadahnuća poetske zbilje… pišem je prozom… i srcem…

Dijana Jelčić




slike... naslovna Bane Milenković, Dianin hram u efezu...

rimska mramorna skulptura 1 illi 2 stoljeće, Diane_de_Versailles_Leochares

Oznake: Diana, boginja lova i mjeseca

Na obrubu umiranja...

21.02.2016.



(jedna davna pjesma... iz vremena strahovanja... ova slika me prisjetla na onu mene utkanu u koprenu straha, na obodu mladog mjeseca... osjećah bognju lova i mjeseca u ritmu srca, u načelu toga vremena... )


U srcu titraj žudnje za vrtlogom beskraja,
oluja ruža odvaja elegiju prošlosti
od rapsodije trenutka,
ubija riječi osude, ubija strahove, ubija bol,
ostavlja tragove snova u očima.

Umire tužaljka u ružičnjaku sna,
očaj na izvoru traganja,
ružino trnje u tkivu vremena,
lahor novog svitanja
briše tragove
tihog umiranja.

U duši jecaj zatišja,
u bezglasju rapsoda.
balada ljubavi.

Ćutim poljubac sa mirisom proljeća,
na usnama sveta hostija,
tijelo izvađeno iz kaleža,
izniklo iz svetoga grala
iz srca univerzuma.

U srebru njegove kose
zrno prastarog pepela,
uzlet Fenixa
u ljepotu ove ljepote.

Sjedinjujem misli u jednu jedinu
za tebe moj pjesniče,
za tebe napuštam staze dušogrizja
i uranjam u vrtloženje novih privida.

Iza nas ostadoše krhotine boli,
u suncu naslutih zlatno znamenje,
prođoh kraj čuvara vremena
pomilovah ti lice
da ubijem svoju nesreću
i oživim tvoju sreću.

Na žalu vjerovanja,
u hramu sanjarija
zagrljaj pijeska i pjene
porađa biser nadanja.

Na žrtveniku svitanja,
iz krletke bezdušnosti
izlijeće bijela golubica,
gasi vatre noćnim morama,
topi snjegove,
tu drevnu grobnicu
tek naslućenom
proljeću.

Dijana Jelčić


slika... Salim Ljuma



Oznake: Diana, boginja lova i mjeseca

Usudih se...

08.12.2015.



"U velikoj šumi, u carstvu krvoločnih Doga i vjetrova sudbina, ucrta se put dvoumljenja i nesigurnosti i Akteon krenu za tragom divljeg jelena. U čarobnom trenu u zrcalu vode zasja najljepše tijelo i lice, žena ili bog
u purpuru i alabasteru, bojama zlata i sedefa, on ugleda nju. Pogled i misao, čuđenje i žar istine zaustaviše njegov trk i lovac posta plijen. Preplašeni jelen oslobodi svoje misli ali one se vratiše kao okrutni psi i kao smrt"
Giordano Bruno




Bili smo smrtnici
u smrtinicima
nedostupnoj
odaji vječnosti.

Na stranputici htijenja
ispisana legenda,
žudnja za spoznajom,
uprisutnjenje
boginje i lovca.

Duša te osjetila,
pobješnjeli psi
oćutiše zabludu,
nimfe sakriše lica
u nijemost istine.

Osjetih bilo svemira,
opozvah vrijeme bogova,
dozvolih mladom danu
uron u ekliptiku sunca.

Rasplamsala se požuda,
osjećaj nemira
promjeni kraj priče,
usudila sam se
vjerovati.

Sakralno se slilo u profano,
u život na obodu zbilje.

Zaustavljeni na rubu bezdana
slavimo ljubav.

Dijana Jelčić


Usudila sam se

Oznake: Actaion, Diana, Tician

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se