dinajina sjećanja

srijeda, 13.09.2017.

U izgnanstvu...



Molila sam pomilovanje za prognanicu koju osudih na samovanje u pustinji osjećanja, u isušenom koritu rijeke strasti, u opustošenoj zemlji tužnih vitezova koji izgladnjeli od žudnji tragaju za zagrljajem nježnosti.

U izgnanstvu iz sebe same osjetih osvetu nesretnog neba otkinutog iz dubine sna.

Daždila je ledena kiša u duši gubitnice i ledila srce odmetnice sreće. Promrzla uz vatru ognjišta oćutih neumoljivu ruku sudbine koja je hvatala za grlo i gušila jecaje boli. Uronjena u noć samoće naiđoh na napušteni konak i ruševine hrama ljubavi. Zaustavih se pred žrtvenikom vječnosti, začuh tonove mrtvačkog marša i u oluji ruža vidjeh siluetu kozmičke zmije, ognjilo neba kako pali svijeću i uvodi me u kriptu bezimenih osjećanja.

Omamljena strahom i tuđinom čulnosti krenuh za žižom nade. U podzemlju istine, u dubokim koridorima tmine pune tuge i jada zasjaše dva jantarna lumina u suzi na licu vremena. Tišina zajeca opijelom i pruži svoje dlanove na kojima je iskrio krijes života.

Izađi iz kruga prohujalog vremena, prošapta znani neznanac. Uđi u krug ljubavi, pozva me sudbina.

Zakoračih na kristalni most metaverzuma, na stanićje sjećanja nad Lettinom rijekom zaborava. Vidjeh zrcaljenje svijetova. Maglovitu prošlost, sjaj trenutka i naslućujuću budućnost. Zaustavih se na izvorištu vremena. Vidjeh plavi cvijet nezaborava, ljepotu utkanu u tišinu Kastalske vode.

Čovječe upoznaj sebe, Pitijin glas je odzvanjao budnost. Srce je zatitralo ritmom nedosanjanog sna. Na tvojoj ruci iskričava kap. Ubrao si cvijet i darovao mi trenutak. Oćutih smiraj vjetra sa visova orkanskih uspomena.

U mimohodu vječnosti vidjeh sve bitke, uspone i padove svijesti. Trenutak otpusta i oprosta je ostao. Letta je odnosila tugaljive slike u zaborav.


U tvojim očima se ogledala ljepota novog sna, staza satkana od lijepih privida... rekoh.

Put je cilj, šapnuo si.

Dijana Jelčić




slika... Salim Ljuma

Oznake: prognanica, izgnanstvo, cvijet

- 08:08 - Komentari (42) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se