dinajina sjećanja

srijeda, 11.04.2018.

Skrivena stvarnost...






„Znanstveni pogledi prema kojima sam ja trenutak svijeta uvijek su naivni i licemjerni, jer oni podrazumijevaju (iako ga ne spominju) taj drugi pogled, pogled svijesti, u kojem se isprva jedan svijet raspoređuje oko mene i počinje opstojati za mene. Vratiti se samim stvarima znači vratiti se tome svijetu s obzirom na koji je svako znanstveno određenje abstraktno, znakovno i zavisno, poput geografije spram krajolika u kome smo najprije naučili što je šuma, livada ili rijeka.“
“Ne postoji nikakvo izolirano, unutarnje biće! Čovjek je u svijetu, i jedino kroz odnos sa svijetom on spoznaje samog sebe.”
“Ne trebamo se pitati koliko vjerno mi doživljavamo svijet. Ne, jer svijet je ono što mi doživljavamo!”

Maurice Merleau Ponty, Fenomenologija percepcije.






Skrivena stvarnost...

Iza horizonta zbilje, u jezgri početka, zgusnuta povijest svemira.
Iza vidljive istine skrivena stvarnost, poezija vremena.

Robujem li viziji ljepote nedoživljavajući njen stvarni oblik?... poželjeh saznati istinu… odvojiti privid od stvarnosti… oćutit titraje ovozemaljske egzistencije… dotaknut sve njene pojavnosti.
Osjetih kako u srži svega postojećeg, u najtankoćutnijem djeliću bitka bdije tajnovita, jedinstvena, vječna i sveprožimajuća energija.
Među zrcalnim neuronima, u odaji ogleda i odjeka odživjeh vrhunac samoće, prauzrok djelovanja i nedjelovanja, vidljivog i nevidljivoga, uporište i potporu, savršeno, neopisivo i neizrecivo, beskrajni ocean kosmičke svijesti…
Je li to varka iznjedrena iz duše svemira?
Skrivena stvarnost u dubini mog pogleda, zabluda svjesti, prevara osjetilnosti i osjećajnosti.
Tek vjerovanje u nešto možda nepostojeće.
Pojavnosti percepcije nas obilježavaju... svatko na svoj način oslikava nutrinu... i svatko od nas drugačije osjeća svijet u kojem živi.

Nevidljiva svjetlost kukiča svijet vidljivog. U ovitku čežnje misli dolutale s prapočetka, s izvorišta ljepote.
Mjenja se reljef sive tvari, misaoni režanj ključa znatiželjom, čuđenjem i bogatstvom osjećajnih slika.
Porinuće uma u carstvo neizračunjive bitnosti,
u svijet naslućujućih mogućnosti vječno nastajuće stvarnosti.

Nad tijelom pojavnosti metafizika svijesti, balada prošlosti i zornica budućnosti.

Divno je ovo svitanje!

Dijana Jelčić




Oznake: Fenomenologija percepcije

- 07:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se