Na sceni neba...
Prošle godine, u srijedu na blagdan Pepelnice na Mjesecu se vidjela „pepeljasta svjetlost“ Kad je Mjesec blizu faze mlađaka na večernjem ili jutarnjem nebu, vidimo ga kao tanak „srp“ jer je izravno osvijetljen Sunčevom svjetlošću. Istodobno, vidi se i ostali dio Mjeseca obasjan „pepeljastom svjetlošću“. To je Sunčeva svjetlost koja se u svemir odbila od oblaka i snježnih površina našeg planeta Zemlje. Iako vrlo slaba „pepeljasta svjetlost“ omogućuje uočavanje Mjesečevih „mora“ i velikih kratera u predjelima gdje ublažuje tamu noći.
(www.icv.he,zk; foto: Zlatko Kovačević)
U titraju zbilje sumrak i tišina zapadnog neba.
Na sceni ljubavni trokut, Mjesec, Venera i Sunce.
Pater eius est sol, mater eius est luna, prvi je zapis na Tabuli smaragdini.
Sol i Luna su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetlosti i topline.
Mjesec i Sunce u vječnoj igri dana i noći.
Venera razotkriva zabludu,
Mlađak je iluzija, punina je uvijek tu...
Iz pepeljastog svijetla izranja istina,
nema je, ne postoji tamna strana mjeseca.
Pink Floyd razbija tišinu,
viziju vječnosti zgušnjava u blizinu.
Ti si Sunce... Mjesec se kupa u tvojim očima.
Postajem mekana trava, volim tragove tvojih koraka,
žedna pijem suze neba i ne dam životu
da ugasi tebe, veliko Sunce,
i mene podanicu Mjeseca.
Budimo ljubav.
Od tebe sebe u sebi skrivam,
a tebe u tebi volim,
sve što je naše,
za tebe i za sebe
u sebi
razotkrivam.
U pepeljastom svijetlu
Venerin trag odaje
varku neba,
osjećam,
tmina je
prevara
svijesti.
Sunce je uvijek tu…
Dobro je... tu si... usrećuješ...
hvala ti...
Dijana Jelčić
 Oznake: tamna strana mjeseca, tabula smaragdina
|
