dinajina sjećanja

utorak, 14.11.2017.

Kod mame na kavi...




... Probudilo me tmurno jutro nad Zagrebom... bila kod mame na kavi... prolutale obiteljskim fotoalbumom... prisjećale se sretnih trenutaka...



Bile smo u vremenu bez vrata, u prostoru bez zidova, u beskraju zavijutka, u tvrđi vjerovanja, u spletu snovitosti.
Iza nas proljeća, suma sretnih godina, svijet iza zrcala zbilje, galerija uspomena i odeon tišine.




jedna davna zima, deda i ja na ulazu u Maksimir...



jedno davno ljeto... pred ulazom u Maksimir... lutka se zvala Bella...



mama kao Antigona u Gavelli



mama i ja davne 1986 pred Gradskom kavanom...



bili smo na vrhu svijeta



u ozračju plavoga



slavili sedam godina braka




prisjećanje na zauvijek otišle... moji praroditelji...




zauvijek zaspala teta Zlata i ja na humku praroditelja



moja prerano otišla prijateljica

Lica onih koji više nisu među nama su ostala ovjekovječena fotografijama i zauvijek oslikana u galeriji naših sjećanja.

Dijana Jelčić

Oznake: fotoalbum, sjećanja

- 08:28 - Komentari (34) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se