dinajina sjećanja

četvrtak, 12.10.2017.

Boginja lova i mjeseca...






Pričinja mi se, Diana mi je krštenjem darovala prostornost svojih lovišta i sjaj mjesečine... osjećam njeno bdijenje nad koljevkom zbilje… ćutim je kao stvoriteljicu i čuvaricu sudbine… roditeljicu moga vremena… graditeljicu geometrije mojih misli… čudotvorku moga štiva… eseisticu mojih osjećanja…

U bljesku Lune u tvojim očima naslućujem njen zov… u zvuku zvona večernjice smjernicu ka ponoćnom suncu… ka suptilnim nemirima uzavrelih dubina… poziv na lutanje stazama vječnosti do Dianinog hrama… jednog od nestalih zemaljskih čuda… na iščitavanje ikonografije na zidovima pamćenja… i užganje svijeće na olatru ovozemaljskog vremena…
Volim naša lutanja beskrajem… zaustavljanja na legendarnim mjestima… na imaginarnom izvorišu iz kojeg izranja rijeka nevraćanka… na kojem nas je posvetilo zrno bezuvjetne ljubavi…

Volim naše susrete sa čuvaricom vrata našeg vremena… naša uranjanja u srebro mjesečine koje nas, dolinom tvoje mladosti, odnosi u deltu Neretve… u predvorje zbilje u kojem naučismo slušati tišinu…

Je li to Diana san ili zbilja?… pitam se tragajući za istinosti naših puteva… vodi li nas, kao u drevnim zapsisima Giordana Bruna, ka litici svijesne spoznaje… uči li nas slušanju zova praiskona… razumjevanju govora cvijeća i srna… jesu li njihova glasanja ispisivala znakovlje na zidovima svetišta ljubavi?…

Brani li nas ona od krivolovaca nutrine… od sjena prošlosti koje ponekad nagrizaju tkivo snovitosti… narušavaju odaju tišine?…

Pitanja se gomilaju… a odgovori se kriju u sjećanjima, tim mostovima pod kojima se budim… bude nadahnuća poetske zbilje… pišem je prozom… i srcem…

Dijana Jelčić




slike... naslovna Bane Milenković, Dianin hram u efezu...

rimska mramorna skulptura 1 illi 2 stoljeće, Diane_de_Versailles_Leochares

Oznake: Diana, boginja lova i mjeseca

- 07:47 - Komentari (35) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se