dinajina sjećanja

srijeda, 20.09.2017.

Pjesma o biseru...



Listam antologiju gnoze, uranjam u ocean novih spoznaja i upijam odluke uma. Tajnovita poema "Grom" me podsjeća na majku mudrosti, na stvoriteljicu znanja, na početke početaka, na biser iz kojeg se iznjedrio život.

"... Ja sam i prva i posljednja.
Ja sam i štovana i prezrena.
Ja sam i bludnica i svetica.
Ja sam i žena i djevica.
Ja sam i majka i kćer.
Ja sam jalova i mnogo je mojih sinova ...
Ja sam tišina koja je nepojmljiva
i misao koje se lako sjetiti ...
Grci me zovu mudrost (Sofija),
a stranci znanje (Gnoza).
Ja sam jeka mojeg imena ..."



Vizija žene odjevene u bisernu odoru me poziva na putovanje pejsažima duše. Odvodi me u kristalni dvorac kraljice svjetlosti, otvara mi vrata mudrosti i provodi me labirintom zrcala u kojem prepoznajem sebe u trenutcima odluka, u onim sekundama kada sam, slijedeći promjenu paradigmi u carstvu uma, mjenjala osjećanje osjećaja i pokušavala trezveno opisati geometriju qualije, onog inače nedodirljivog osjećaja u meni. Vidim svoje lice ali u njemu ne naslućujem odlučnost one žene koja je vjerovala da je pobijedila sve nerazumljivosti u sebi. Vidim svoje oči koje inače nikada ne mogu vidjeti iako njima gledam svijet. U pogledu svom susrećem onu nesigurnu djevojku koja je tražila ljubav u nedosežnim daljinama univerzuma.

Da, to je ostatak ostataka onog komadića djetinje sreće u meni, to je onaj komadić duše koji je ostao pošteđen od utjecaja prevrtljivosti uma koji u beskraju postojanja, uvijek traži samo dokazane i potvrđene činjenice.
Zaustavljam se u koridoru svijesti i pokušavam zaustaviti rijeku vremena, zaustaviti bujicu nadolazećih podataka i odživjeti još jednom onaj trenutak u kojem sam osjetila otvaranje sedefaste školjke i rađanje prvog bisera za niski koju godinama nosim omotanu oko srca, sakrivenu od očiju pohlepnih prodavača magle.

"Pjesma o biseru" je pronađena u spisima Nag Hammadi, poema koju nazivamo i Himnom duše. Stihovima osvješćujemo put između "bisera" i "gnoze", između ljubavi i znanja. Povratak iz svijeta ignorancije u kraljevstvo svjetlosti. Sretna šapućem stih o biseru.

"... i ja zaboravih raskoš odore,
jer ostavih je kao dijete
u kući svojeg oca.
Dok je gledah, u njoj iznenada
kao u zrcalu, spazih sebe,
i vidjeh se sa strane
kao dva bića u jednom obličju.
Rizničari mi donesoše jednu odoru,
a opet kao dvije polovice
ja vidjeh jedan lik,
s jednim kraljevskim pečatom..."


Ova vječna pripovijest o iskupljenju opstala je do današnjeg dana. Krije se u bajci Trnoružica. Uspavana ljepotica je metafora o duši zaspaloj u materijalnom svijetu, a poljupcem vraćenoj u svijet ljubavi.

U ovom gnostičkom trenutku osjećam, nisam uzaludno skrivala srce od prevaranata, tek znatieljnih ronioca za perlama u oceanu snova. Takvi bisere pretvaraju u prah zaborava.

Dijana Jelčić...




Oznake: poema Grom, pjesma o biseru

- 08:18 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>