Pitanja, odgovori, riječi...

13.08.2017.




Postoje li bespuća snova?... od kojeg tkiva su satkana ta prostranstva? ... postoji li vrijeme u njima?... možemo li lutati snovima ili se sve događa u jednom jedinu snu?... ako je Svemir uistinu božji san onda smo mi njegove strune… mi putnici namjernici… mi pustolovi… mi tragači za istinom…

Što će se dogoditi s nama kada se Bog probudi?...

Teško pitanje…

Postoje li teška pitanja?... pitanje u pitanju o pitanju… postoji li mjera za težinu misli?... ponekad su preteške za ovu nepodnošljivu lakoću postojanja u enigmi bivstvovanja…
U rebusu svijesti se zrcali znamenje prostora i vremena… i upitnik iza znaka jednakosti… clausula rebus sic stantibus... vjerodostojnost do promjene okolnosti... apsolutnost ne postoji... mjenjamo se iz trena u tren... ostajemo vjerni vrtlogu vječnosti... procesu nezaustavljivih mijena... pitanja postaju nepotrebna... na dlanu svemira titraju strune… zavijutci otrgnuti iz klupka svjetlosti… mi utkani u spiralu zlatnoga reza…

Postoji li mač kojim se možemo razvezati iz misterije početka i zaroniti u dubinu božjeg oka?…

Nepotrebno pitanje?...

Kao lepršava ptica nad bezdanom neznanja naša svijest traga za istinom… slobodna, a ipak omeđena obrascima ona drhturi na vjetru otkrića… krhkošću znanja utkana u tkanicu spoznaje… vidim riječi na bojišnici dijaloga… misaona slika parije šaha… riječi kraljevi… riječi lovci… riječi pijuni… premećemo ih… darujemo im nova značenja… znakovljem uma naglašavamo njihovu impreativnost, nesigurnost, čuđenje, znatiželju… darujemo im dušu, zvuk, miris, boju, okus… ili ih odbacujemo u rijeku zaborava… što učiniti sa nerazumljivim značenjima?... čujem utihu u dijalogu mene i mene… tišinu nutarnjeg hermeneuta…

Ne opterećuj se tišinom… nijemost svemira krije u sebi tajnu… pokušavaš me izvući iz žrvnja nepoznanica i odvesti u zavjetrinu zbilje… ne dozvoli neznanju da ti uzvrati pogled…ne traži više izvorište ljepote… odgovori se kriju u poeziji kapi… u memoriji vode… u zrnu srca…

da, u zrnu srca… u alephu, u točki u koju se zgusnulo sve… i daljina i visina i širina… bez težine, bez ubrzanja, bez trajanja, bez pomaka… na početku prije početka je bila svijest sama u sebi i oko sebe… a onda se dogodilo stanje… prvi titraj i prva zvijezda… prvi bljesak spoznaje… rodila se ljubav… bitak prostor- vremena… čovjek u čovjeku… ti u tebi… ja u meni… srž istine… igramo se riječima kao djeca staklenim perlama…
uzdigni se iznad praga razumljivosti… napusti svijet smislenosti… zakorači u svijet svjetlosnih prabića… osluhni šapat legendi… vilovanje vila slovinskih… tihovanje kozmogonije… šutnju tihih lomača… govor renesanse… zavoli osjećanje u kojem se budiš…

osjećanje to si ti… odustah od lutanja labirintom mudrosti…

Dijana Jelčić




Oznake: pitanja, odgovori, riječi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se