Tango...
Gasi se dan, jedan od mnogih u kojima gnječim sjećanja i trčim uz rijeku, palim oči neba da ne zalutam u slijepoj ulici nekadašnjeg života.
Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
na srebrenom sagu mjesećine
zaplesasmo naš prvi tango.
Muzika njegovih riječi je dodirivala srce:
Tvoja duša je kao svjetlost,
a svijetlost ne poznaje satove.
Prolaznost naših dana i noći
moru i hridinama ne znači ništa,
ali univerzum ima dušu
i vrijeme će jednoga dana stati,
onoga dana
dok ti budem cvijećem kitio kosu
trenutak će tada postati vječnost.
Tada mu šapnuh, tiho najtiše što sam mogla
Tvoje usne su dio mene,
ruke u klupku neznanja,
stvarnost, vrulja novih snova
I pričinilo mi se, vrijeme je doista stalo, postalo trenutak koji još uvijek traje.
Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
širio se ozon sreće.
Nebom je klizila ponoć
šireći miriš navlažene svile
i jecaj tek probuđenog srca.
Trg cvijeća je toga jutra šutio suncem, osjetih miris maja u darovanom mi bijelom pupljku.
Sreća dotaknu misli, zaustavi želje, u ogledalu istine prepoznah siluetu tuge u odlasku.
Dijana Jelčić
fotografiju Tango mi darovala @Lastavica
Oznake: odakle dolazi ljepota, tango
|
