U ekvinociju dana...
Top s Griča je prepolovio dan,
golubovi poletješe u nebo,
ekvinocij dana usrećuje snom...
Danas mogu,
ne samo
zbog Borgesa
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas mogu lebdjeti
Chagalovim proljećem,
osjećati ga u dolazećem,
ti me prizemljuješ,
ne lomiš mi krila
za let snovima...
Letim, lebdim, ćutim...
Danas ne osjećam
strah,
danas osjećam
ljudskost,
moć čovjeka u čovjeku.
Osjećanje usrećuje!
Danas pod
nebnicom zbilje
postajem
gorljivi tragač
za čudom božjim,
za raznolikošću
svijetova.
Slutim bliskost sa
bićem blaženstva,
gledam očima
djeteta.
Vidim vrijeme
i tebe iza vremena.
Danas zahvaljujem
stvoritelju
što svijetu podari
oblik kugle,
Jakovu
što mogu
dosegnuti sunce,
koračati putevima srca,
dotaknuti ružu
razumjeti njen govor.
U evinociju dana
zaboravljam demiurga zla.
Sanjam život,
živim san,
u snovitoj zbilji
te ljubim snom.
Danas je dobar dan,
Borgesov dan,
dan ritma srca
i poljubaca.
Dijana Jelčić
slika... Marc Chagall... primavera...
Oznake: Borges, chagall, proljeće
|
